Svjetsku javnost nedavno je šokirao prijedlog zakona u Turskoj koji bi seksualnim zlostavljačima opraštao kazne ukoliko se ožene svojim maloljetnim žrtvama, prijedlog je na kraju stopiran i poslan na reviziju, no u Libanonu je takav zakon već na snazi, a aktivistkinje se trenutno protesitraju kako bi se tu odredbu ukinulo.
Zastarjeli zakon 1940-ih kaže da je silovanje kažnjivo sa do sedam godina zatvora, kazna za silovanje maloljetnih osoba ili osoba s mentalnim ili fizičkim poteškoćama je i veća, no Članak 522. kaže da će kazneno gonjenje biti suspendirano ako žrtva i počinitelj stupe u brak.
Libanon je nakon dvogodišnje blokade izabrao predsjednika što znači da se zakoni napokon mogu donositi, a aktivisti/kinje su optimistični da se ovaj put nešto uistinu može učiniti. Naime, nakon što je u srijedu iščitao zakon, premijer Saad Hariri je na Twitteru objavio kako je parlamentarni odbor pristao pokrenuti proceduru potrebnu kako bi se zakon promjenio.
Ova je vijest stigla samo dan nakon prošlotjednog prosvjeda ispred zgrade vlade u Bejrutu na kojem su se aktivistkinje pojavile odjevene u bijele haljine i zavoje umrljane umjetnom krvi kako bi istaknule važnost izmjene arhaičnog zakona. O zakonu će se stoga u parlamentu raspravljati u srijedu.
Parlamentarci koji podržavaju članak u pitanju smatraju da je brak jedini način da se u danoj situaciji spasi čast žene te predlažu da se i u slučaju promjene zakona stupanje u brak s napadačem ostavi kao opcija obitelji žrtve.
Ghida Anani, predstavnica lokalnog NGO-a Abaad, kazala je kako se demonstrantice protive ovom obliku kršenja ženskih prava neovisno o dobi, duštvenoj pozadini žrtve ili okolnostima silovanja te odbacila prijedlog da se obitelji žrtve da pravo da odluči o stupanju u brak s počiniteljem, ističući da bi to bila dvostruka viktimizacija.
Saja Michael, također iz Abaad-a, pojašnjava da se u Libanonu kao i u nekim drugim zemljama Bliskog Istoka silovanje smatra činom koji narušava čast žene i njezine obitelji zbog čega žrtve stigmu mogu nositi cijeloga života. Potiče ih se stoga da se udaju za svoje napadače kako bi očuvale čast i mogle voditi ‘normalan’ život. U Abaad-u smatraju da je promjena zakon tek prvi korak, a da je ono što ih čega rad na promjeni društvene svijesti kako bi se jasno razlikovalo počinitelja i žrtvu, prepoznavalo silovanje kao zločin i kako bi zakon uvijek bio na strani osobe koja je preživjela nasilje.
Slični zakoni postoje u mnogim modernim muslimanskim državama, a porijeklo vuku iz šerijatskog prava, no posljednjih su godina, kao i u slučaju Libanona, suočeni s inicijativama koje traže njihovu promjenu. [Ž.V.]
