Hrvatska je krajem srpnja dobila preporuku UN-ova Odbora CEDAW da u iduće dvije godine osigura dostupnost pobačaja i moderne kontracepcije, pilule za dan poslije, tako da taj trošak u potpunosti pokriva zdravstveno osiguranje. Protiv toga su promptno ustali ‘aktivni građani’ koji su čak pokrenuli i peticiju i zatražili podršku nadležnih državnih tijela.
Organizacija pod nazivom CitizenGO, koja se na web stranici opisuje kao “zajednica aktivnih građana koji surađuju koristeći online peticije i pozive na djelovanje radi zaštite i unapređenja života, obitelji i ljudskih prava”, pokrenula je peticiju pod nazivom Pobačaj i kontracepcija nisu osnovna zdravstvena zaštita. Peticija su poslali i ministru zdravlja Siniši Vargi, saborskom Odboru za zdravstvo i vladinom Uredu za ravnopravnost spolova i traže “obustavu već započetih kao i planiranih radnji kojima bi se pobačaj i kontracepcija uvrstili u primarnu zdravstvenu zaštitu”.
Kako će nadležne institucije reagirati na preporuke UN-ovog Odbora koji prati provedbu Konvencije za uklanjanje svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) teško je reći, pogotovo ako se prisjetimo nedavne preporuke koju je ministar Varga uputio ljekarnama vezano uz pilulu za “dan poslije”.
Sanja Sarnavka ističe kako su u Hrvatskoj “već duže vrijeme aktivne poslovno uspješne, obrazovane, a izuzetno konzervativne osobe, evidentno educirane u SAD-u, koje sustavno prate sve što se u državi događa glede reproduktivnih prava žena, rodne ravnopravnosti i ljudskih prava LGBT osoba, pa na ono što im svjetonazorski ne odgovara promptno reagiraju”.
“Imaju dovoljno novca, što vlastitog, što od konzervativnih, uz katoličku crkvu vezanih, redova i/ili udruženja/sekti, savladali su PR tehnike i stoga uspijevaju doprijeti do mnogih i motivirati ih na akciju, a nerijetko zastraše i one na vlasti koji se s njima inače nikad ne bi složili”, kaže nam Sarnavka i dodaje kako su s druge strane ljudi koji nemaju ni približnu količinu novca.
Napominje kako je poznato da su preporuke Odbora CEDAW neobavezujuće, no istovremeno predstavljaju iskaz standarda kojima bi u borbi za ravnopravnost trebalo težiti.
Daniela Drandić iz RODA kaže kako je ovakve peticije zapravo žaloste, jer je i bez takvih akcija dovoljno teško staviti u fokus teme poput reproduktivnih prava žena.
“Vidjela sam peticiju prije par dana, ne znam što bih rekla, jer toliko se trudimo i mučimo da neka ženska pitanja i reproduktivna prava stavimo na radar međunarodnih institucija zbog činjenice kako ta prava žene u ovom dijelu svijeta i nemaju i onda se pojavi ovako nešto. Zadovoljna sam da smo mi uspjele prema Odboru CEDAW u tome da u svoje preporuke uvrste sve, osim jedne stvari iz našeg izvještaja. I kad smo konačno aktualizirali te teme i kad se konačno o tome govori, vidimo ovakve stvari. To je žalosno”, kaže.
“Te skupine prezentiraju problem na vrlo pojednostavljen način po principu ‘žene rade što žele’, a to naravno nije baš tako. Nije to tako jednostavno i žene sigurno ne koriste pobačaj kao metodu kontracepcije”.
Drandić kaže kako u svoje osobno ime može reći kako ne vidi razloga zašto pobačaja i moderna kontracepcija ne bi bile pokrivene osnovnom zdravstvenom zaštitom i upozorava kako će se u suprotnom to najviše odraziti na siromašniji i marginalizirani dio populacije, poput žena u manjim sredinama.
I Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč ističe kako se jasno iz jednog pogleda na kampanje koje su do sada vodili “aktivni građani” pod nazivom CitizenGO vidi da je riječ “o još jednoj religijski indoktriniranoj skupini sličnoj ‘obiteljašima’ “, te kako se tu radi o još jednom dijelu pro – life kampanje koja je sve prisutnija u Hrvatskoj i kojoj je cilj zabraniti pobačaje.
“Ono što isti/e zaboravljaju je da zabranama postižu samo rast obavljanja pobačaja ‘na crno’, rast rizičnih postupaka i više mrtvih žena kao posljedica loše obavljenih pobačaja”.
Osvrnula se i na navode iz peticije kojima se ističe kako bi u slučaju da pobačaj i pilulu za “dan poslije” pokriva osnovna zdravstvena zaštita to išlo na teret poreznih obveznika.
“Zdravstveno osiguranje kojeg svi i sve jednako plaćamo, koristi se za mnoštvo zdravstvenih stanja, procedura i sl. To bi bilo kao da ja kažem da ne želim da se liječenje raka pluća financira mojim novcem, pošto plaćam porez, jer se, eto, protivim pušenju i svjesnom nanoštenju štete vlastitom tijelu”.
