Žene češće skrbe o nemoćnim roditeljima ili drugim članovima obitelji nego muškarci, pokazalo je istraživanje Ane Štambuk, Silvije Rusac i Lee Skokandić sa Studijskog centra socijalnog rada zagrebačkoga Pravnog fakulteta, objavljeno nedavno u Reviji za socijalnu politiku.
Udio osoba starije dobi u cjelokupnoj populaciji raste, a samim time povećava se broj onih kojima je potrebna dugotrajna skrb ili potpora. Ključnu ulogu u tom procesu imaju neformalni njegovatelji, koji su u većini slučajeva članovi uže obitelji. Prema podacima Eurostata, Hrvatska ima 167 tisuća odraslih koji se brinu o nemoćnom članu obitelji.
Stoga je cilj istraživanja bio utvrditi sociodemografska obilježja neformalnih njegovatelja/ica starijih osoba te obilježja njege koju pružaju. Rezultati su pokazali da su njegovatelji najčešće udane i zaposlene žene u srednjoj životnoj dobi, a uglavnom njeguju svoje roditelje. Čak trećina njegovateljica obavlja skrb 24 sata dnevno, više od 5 godina.
“Ovim istraživanjem napravili smo prvi korak u pokušaju razumijevanja potreba neformalnih njegovatelja, iako je i provedeno samo na području grada Zagreba pa se rezultati ne mogu uopćiti na ostatak Hrvatske te možemo pretpostaviti da su njegovatelji npr. u ruralnim sredinama u puno težoj situaciji jer im nisu dostupne informacije o pravima ni usluge kao što je to u urbanim sredinama,” ističu autorice istraživanja.
Istraživanje pokazuje da je tipična neformalna njegovateljica starijih osoba u Zagrebu žena prosječne dobi oko 55 godina, najčešće kći, koja je udana i u dva od tri slučaja živi u istom kućanstvu s ocem ili majkom. Sinovi češće pružaju financijsku pomoć i savjete.
Ako nisu u instituciji, o nemoćnim starijim članovima obitelji u 41% slučajeva brinu se kćeri, 15% supruge, 8% snahe, nešto manje od osam posto muževi, sinova je šest i pol posto, slično kao i unuka te nećaka i ostalih članova obitelji.
Ipak, ističu autorice, nije zanemariv broj muškaraca koji brinu o svojim suprugama i imaju značajno različite potrebe za podrškom u odnosu na žene.
Njegovatelji su istaknuli da im je potrebna dodatna pomoć fizioterapeuta (32%), doplatak za pomoć i njegu (29%), pomoć i njega u kući (28,1%), jednokratna novčana pomoć (23,9%), patronažna sestra (22,7%), dok 18% ispitanika ističe potrebu za stacionarom.
“U daljnjim istraživanjima smatramo da bi bilo potrebno ispitati specifičnosti potreba njegovatelja s obzirom na geografsko područje na kojem pružaju njegu te poželjan oblik skrbi za stariju osobu i shodno tome donijeti preporuke za unaprjeđenje socijalne politike prema starijim osobama,” preporučuju istraživačice.
