“Medijski diskurs o nepostojanju retrospektive Sanje Iveković često je nažalost tek senzacionalistički i intoniran kao žalopojka zbora bečke konjušarnice: MoMA je nekome napravila retrospektivu, pa bismo dakle pod hitno morali i mi.
Istodobno, kada je Sanja koncem devedesetih radila svoj – ako baš hoćete, izuzetno aktivistički – projekt Gen XX (fotoreprodukcije top-modela kojima je dodala biografije ubijenih antifašističkih junakinja iz II. svjetskog rata, op. ur.) – o kojem je na okruglom stolu u MoMA-i govorila moja kolegica i suosnivačica DeLVe-a Antonia Majača – tek je u časopisu Arkzin pronašla medijskog suradnika i partnera.
Prema tome, kritička oštrica na temu priznanja kojega naši pojedini umjetnici ili intelektualci (ne) uživaju u društvu nikada ne može biti uperena tek protiv jedne ili nekoliko institucija – u ovom slučaju bila je protiv MSU-a – naročito kada dolazi iz državnih ili korporacijskih medija. Isti ti mediji rijetko su primijećivali da je Iveković zapravo vrlo aktivna na lokalnoj – prije svega izvaninstitucionalnoj, ali i institucionalnoj – sceni, pa bi se dalo zaključiti da je pažnje vrijedno samo kada (se) nastupa na Documenta-i ili u MoMA-i. Uostalom, Iveković je imala vrlo kvalitetno pripremljenu retrospektivnu izložbu u Hrvatskoj – u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, održanu prije nekoliko godina u suradnji s ljubljanskom Galerijom P74 i problemski orijentiranu na pitanje javnosti i javnog prostora u njenim radovima. Na otvorenjuje bilo možda 15-ak posjetitelja – prilično tužno – a ne sjećam se ni velike medijske hajke. Ali možda je i Velika Gorica predaleko ili previše istočno od Agrama, pa čak i Hrvatske.
S druge strane, Sanja Iveković je umjetnica čiji se rad i ne temelji na staroj slavi – a to je uvijek tema retrospektiva – nego na mišljenju vlastite umjetničke prakse u sadašnjem prostoru i vremenu. Uvijek ju prije svega zanima kako stvoriti nešto novo, a ne još jednom presložiti staro i utvrditi gradivo.”
Ovo je ulomak iz intervjua s povjesničarkom umjetnosti Ivanom Bago u kojem govori o angažmanu u civilnom društvu i nezavisnoj kulturnoj sceni pod nazivom Kilogrami umjetnosti i grami aktivizma, a kojeg možete pročitati na civilnodrustvo.hr.
