Harsha Walia, kanadska novinarka, aktivistica za socijalna prava i suosnivačica vankuverskog ogranka inicijative No One Is Illegal, u intervjuu za Bitch Magazine govori o svojoj novoj knjizi Undoing Border Imperialism te o načinu na koji kapitalizam, globalna ekonomija i nasilje potiču migracije.
Ilegalni imigranti u Zapadnim zemljama ‘problem’ su s kojima se državne administracije kontinuirano suočavaju. No, reforme koje se donose ne umanjuju problem, niti doprinose njegovom rješavanju.
Harsha Walia smatra da je za neuspjeh reformi najviše zaslužan pristup koji se zauzima pri njihovom donošenju. Naime, debata o imigrantima usredotočena je na pitanja trebaju li Zapadne zemlje prihvatiti manji ili veći broj imigranata, tretira li se imigrante na pravilan način, koliko se uspješno imigranti integriraju ili asimiliraju. Nadalje, imigrante se shvaća kao problem nacionalne politike, kojim treba upravljati država. Umjesto toga, koncept graničnog imperijalizma, koji Walia razrađuje u knjizi Undoing Border Imperialism, fokusira se na rasprave o kapitalizmu, kolonijalnom carstvu, izgradnji države i hijerarhijama podčinjavanja.
On nam omogućuje da “migracije počnemo shvaćati ne samo kao individualne postupke, nego i kao refleksiju nejednakih odnosa između bogatih i siromašnih, između Sjevera i Juga, bijelaca i ‘ostalih'”, smatra Walia te nastavlja: “Granični imperijalizam je puno sistematičniji. Umjesto diskursa koji okrivljuje žrtve i stavlja teret na same migrante, opširne analize usmjerene su na nasilje koje proizvode kolonijalna premještanja, cirkulacija kapitala, raslojenost rada unutar globalne ekonomije, strukturalna hijerarhija rase, klase i roda, mogućnosti i građanski status.”
Umjesto čekanja na političke odluke koje će djelovati u njihovu korist, imigranti se organiziraju u vlastite pokrete koji će potaknuti reforme i promijeniti njihov položaj. Primjerice, u ožujku je u SAD-u organizirana akcija Bring them home, serija masovnih prelazaka granice, kojom se željelo ukazati na devastirajući učinak deportacija. U isto vrijeme, pritvorenici u imigrantskim centrima u državama Texas i Washington, pokrenuli su snažne prosvjede protiv odluka o pritvorima te loših uvjeta u privatno vođenim centrima.
Harsha Walia koja aktivno sudjeluje u organizaciji pružanja podrške imigrantima, smatra da je upravo direktna podrška u kombinaciji s teorijskim promišljanjima ključ za mijenjanje postojeće imigrantske politike. Sustav direktne podrške počiva na pretpostavci da je potpora imigrantima u borbi za osnovna prava na svakodnevnoj razini, posebno po pitanju pritvora i deportacija, nužna u unaprjeđenju cjelokupne borbe za prava migranata. Direktnu podršku treba shvaćati kao dio političkog procesa podizanja svijest i izgradnje pokreta unutar migrantskih zajednica. Cilj je osnažiti migrante kako bi sami vodili svoje borbe na temeljima solidarnosti, a ne milostinje.”Direktna podrška i šire političko organiziranje međusobno se osnažuju, pomažu utemeljenju našeg rada u migrantskim zajednicama i jačanju veza, te osiguravaju da će individualni uspjesi direktne podrške, postignuti kroz djelovanje na sustav, biti iskorišteni za proširivanje pukotina u sustavu, a ne za njihovo legitimiranje”, ističe Walia.
Knjiga Undoing Border Imperialism počiva na istoj premisi te je podijeljena na dva dijela, promišljanja o graničnom imperijalizmu, te dio u kojem se iz praktične perspektive iznose iskustva pokreta. Iako bazirana na iskustvima u Kanadi, knjiga je, smatra Walia, primjenjiva na mnogo širi kontekst. Analitički okvir graničnog imperijalizma poziva na promišljanje o tome kako lokalno orijentirati pokrete unutar konteksta useljeničkog kolonijalizma (settler-colonialism) te kapitalizma i imperijalizma globalno. Prakse društvenih pokreta, s druge strane, poput strategija, taktika, borbe protiv ugnjetavanja, grupne strukture, vodstva, dekolonijalizacije, unutarnje dinamike predstavljaju ključne i nužne elemente koji su dio svakog društvenog pokreta, neovisno o granicama.
Borba protiv bilo koje vrste opresije stavlja pred aktiviste teške izazove stvaranja odnosa povjerenja i odgovornosti, umjesto apstrahiranja savršenih teorija. “Jedno je teoretizirati o konceptima poput ugnjetavanja, odgovornosti, strategije, solidarnosti itd. i određivanja što je ‘dobro’ ili ‘loše’, ‘pravo’ ili ‘krivo’, ali je unošenje i utjelovljenje tih principa u stvarnoj organizaciji, na svakodnevnoj razini, nešto sasvim drugo”, smatra Walia te dodaje da je stoga “nužno shvaćati borbu protiv ugnjetavanja kao fluidnu” i tako joj pristupati. [D.K.]
