Europski sud za ljudska prava proglasio je Hrvatsku krivom zbog toga što u kaznenom postupku nije temeljito istražila sumnje u slučaju prisiljavanja na prostituciju, zbog čega tužiteljici S. M. mora isplatiti 5.000 eura odštete za pretrpljenu neimovinsku štetu, prenosi Forum.tm.
Hrvatska državljanka S. M. tužila je Hrvatsku Sudu u Strasbourgu žaleći se da je bila žrtva prisilnog seksualnog iskorištavanja kroz prostituciju, a da joj hrvatske institucije nisu pružile primjerenu zaštitu zbog nedostatnog zakonskog okvira i manjkavosti kaznenog postupka.
Europski sud za ljudska prava dao je tužiteljici za pravo i potvrdio da je Hrvatska prekršila obavezu iz članka 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji zabranjuje ropstvo i prisilni rad.
Riječ je o presedanskoj odluci, i to ne samo zato što je Hrvatska prvi puta proglašena krivom zbog kršenja odredbi o zabrani ropskog rada i iskorištavanja, nego i zato što je Sud prvi puta uopće iskorištavanje u svrhu prostitucije povezao s trgovinom ljudima u okviru članka 4.
U rujnu 2012. godine tada 22-godišnja S. M. podnijela je kaznenu prijavu policiji protiv T. M., navodeći da ju je taj bivši policajac (ranije osuđen na 6,5 godišnju kaznu zbog podvođenja i silovanja) psihički i fizički prisiljavao na prostituciju tijekom ljeta i u rujnu 2011. godine. Dao joj je mobitel kako bi je klijenti mogli kontaktirati, a vozio ju je i na susrete s mušterijama na raznim mjestima te ju prisiljavao da pruža seksualne usluge i u stanu u kojem su zajedno živjeli. U slučaju njezinog odbijanja, fizički bi je kažnjavao. Nakon što ga je napustila, prijetio je njoj i njezinoj obitelji.
Istražujući podnesenu prijavu, policija je kod bivšeg svodnika našla nekoliko komada automatskog oružja, više mobitela i veći broj kondoma. Zbog svega, podignuta je optužnica protiv T. M. radi prisiljavanja na prostituciju kao teži oblik kaznenog djela organiziranja prostitucije po članku 195. Kaznenog zakona, ali je on na kraju oslobođen. Nakon što je žalba S.M. na presudu odbijena, odlučila je potražiti zaštitu u Strasbourgu.
Europski sud za ljudska prava u presudi navodi, između ostalog, da u kaznenom postupku nije ispitana majka prijateljice S. M. ni njezin partner, nisu pronađeni i ispitani klijenti, a nije saslušan ni njezin stanodavac ni susjedi. Nisu bile dostatno istražene ni sve okolnosti koje su bile važne za potvrdu optužbe da je T. M. prisiljavao S. M. na prostituciju, poput prijetnji svodnika, različiti oblici prisile, da je S. M. bila financijski ovisna o njemu i da je kod njega pronađeno više komada oružja.
Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja je zastupala S. M. u Strasbourgu, kaže da će presuda Suda za ljudska prava imati veliki učinak na buduću praksu pred hrvatskim sudovima.
„Moja stranka se i odlučila na postupak u Strasbourgu zbog toga što je odluku nacionalnih sudova doživjela osobno vrlo teško. Nije joj se poklonila vjera i okrivljenik koji je nastavio činiti slična kaznena djela bio je oslobođen optužbi. To je na nju djelovalo jako loše. Izgubila je vjeru u sustav i pravdu. Satisfakciju koju će dobiti od Europskog suda za ljudska prava u svakom slučaju će na nju djelovati iscjeljujuće“, kaže Bezbradica Jelavić.
Dodala je i da će ova presuda doprinijeti unaprjeđenju sudske prakse “jer se njome prvi puta povezuje trgovina ljudima i prostitucija, što će biti dodatna obaveza domaćim sudovima da kod procesuiranja seksualnog iskorištavanja žena u svrhu prostitucije obrate veću pažnju na svodnike i organizatore podvođenja ne samo kao na one koji organiziraju prostituciju, nego i kao one koji se bave trgovanjem ljudima radi seksualne eksploatacije.”
