Drugi dan Vox feminae festivala otvorilie smo raspravom o stanju prava zatvorenica u hrvatskom kaznenom sustavu. U Hrvatskoj žene čine svega 3.5 % zatvoreničke populacije te su sve smještene u kaznionici u Požegi (trenutno ih u njoj boravi 122).
Većina tih žena nalazi se u većim udaljenostima od svojih obitelji, zbog čega su im šanse i uvjeti za posjete značajno gori no u muških zatvorenika. Većina ih ima završenu srednju stručnu spremu ili više od toga, žive u braku/izvanbračnoj zajednici i imaju djecu.
Također, preko 70% zatvorenica bile su nezaposlene u trenutku počinjenja kaznenog djela, a narav tih djela većinom je imovinska, iz čega slijedi kako su nezaposlenost i siromaštvo najvidljiviji prediktori zločina.
Kada je riječ o težim zločinima, najčešće se radi o ubojstvima koja proizlaze iz dugogodišnjeg obiteljskog nasilja nad njima i/li djecom.
Moderatorica Ivana Baltić i Ivana Zanze iz udruge RODA upoznale su publiku s njihovim projektom MA#ME koji se bavi pomoći majkama zatvorenicama. RODA je prikupila priče bivših zatvorenica u knjizi Roditeljstvo iza rešetaka i na temelju tih svjedočanstava Zanze je izdvojila tri osnovne potrebe.
Prva je pravo na rad. Zatvorenicama je u Požegi trenutno dostupno samo osposobljavanje u tradicionalnim ‘ženskim’ poslovima poput šivanja.
Nadalje, tu je nužnost poboljšanja brige o zdravlju zatvorenica, prvenstveno što se tiče prava na dostojanstven porod i prava na abortus. Zdravstvenu skrb im pruža bolnica u Požegi u kojoj su svie liječnicei uložili priziv savjesti.
Kroz porode osim u Požegi mogu proći i u Zagrebu, a u tom je slučaju obvezna prisutnost policajke u rađaonici što predstavlja povredu dostojanstvenosti tog čina. Djeca u kaznionici smiju ostati s majkama do treće godine života.
Voditeljica požeškog Odjela tretmana zatvorenica Ksenija Ivečnik Blažević istaknula je kako u slučajevima počiniteljica zločina možemo govoriti o dvostruko devijantnom kriminalitetu iz kojega slijedi i dvostruka diskriminacija tih žena, tj. na njihov se krivični prekršaj gleda kao na moralni prekršaj, iskoračenje iz ženske rodne uloge.
Zbog toga često dolazi do osude najbliže okoline, odnosno izostaje obiteljska podrška – žena koja je počinila zločin u patrijarhalnom društvu puno je veća obiteljska ‘sramota’ no što je slučaj s muškarcima i zato po izlasku iz zatvora dolazi do značajnijih materijalnih poteškoća jer se one često nemaju kamo vratiti.
O tomu je govorila Đurđica Petran iz zagrebačkog Centra za socijalnu skrb, istaknuvši nužnost uvođenja posebnih mjera za zatvorenice.
Novinarka Matea Grgurinović i Luiza Bouharaoua iz udruge Skribonauti istaknule su potrebu za destigmatizacijom zatvorenica koje svoju stigmu često internaliziraju i proživljaju jak osjećaj srama te se zbog toga manje zalažu za svoja prava.
Također, na destigmatizaciji treba raditi i ‘izvana’, poticati socijalizaciju lokalne zajednice sa zatvorenicama. Fotografkinja Marina Paulenka predstavila je svoj projekt fotografija požeškog zatvorskog interijera koje možete pogledati ovdje.
Na panelu su sudjelovale i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, Dijana Todosiev iz Sektora za probaciju Ministarstva pravosuđa, te odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko koja je na primjeru jednog dugogodišnjeg sudskog postupka pokazala koliko su nužne brže reakcije svih službi.
Oko toga su se složile sve sudionice: potrebno je daljnje umrežavanje nadležnih pravobraniteljstava, socijalne službe i udruga civilnog društva.
U sklopu edukativnog programa “Žene s videokamerama” prikazalie smo filmove “Nije ti život pjesma Havaja” i “Goli”.
Budući da su po struci producentica i montažerka, Tiha K. Gudac i Dana Budisavljević su se na samom početku osvrnule na ulogu redateljice koju su u ovom slučaju preuzele.
Budući da oba filma tematiziraju njihove osobne životne priče, ovaj se korak činio sasvim logičnim i dogodio se zapravo prilično spontano, složile su se.
Tiha K. Gudac u filmu “Goli” istražuje priču o svom djedu koji je tri godine bio na Golom otoku. Iako joj je bilo teško ‘izložiti se’ i stati pred kameru te voiceoverom gledatelju/ci prenijeti vlastita sjećanja i osjećaje, ovo je, istaknula je, bilo nužno. U protivnom se, naglasila je, nebi radilo o njenoj obiteljskoj priči, već o ‘klasičnom’ dokumentarnom filmu koji obrađuje eksplicitno političku temu.
U filmu “Nije ti život pjesma Havaja”, Dana Budisavljević tematizira vlastiti proces autanja. Iako se radi o činu koji joj je prije svega bio od osobne važnosti, naglasila je da je osjećala stanovitu dužnost da kao pripadnica LGBT zajednice o ovome progovori. Dotad se, rekla je, ova tema u hrvatskom filmu slabo obrađivala, a kada i jest, režiju su u pravilu potpisivalie strejt osobe.
Obje redateljice su naglasile kako im je proces montaže bio najzahtjevniji, i to prvenstveno zbog osobne povezanosti sa snimljenim materijalom koji u jednom trenutku prestaje biti osoban i pretvara se u tržišni proizvod namijenjen gledatelju/ici i koji, sukladno tome, treba oblikovati.
Drugi dan festivala zaključilie smo projekcijom filmova “Heroinat” koji komentira postavljanje problematičnog spomenika ženama koji je otkriven 12. lipnja 2015. u Prištini na Kosovu te “Bog ne radi nedjeljom“, intiman portret dviju aktivistkinja za ljudska prava iz Ruande.
Projekciji su se pridružile i redateljice Ana Čigon i Leona Goldstein.
Danas vas u 15 h u Booksi očekuje panel “Prema sustavu podrške žrtvama seksualnog nasilja” na kojem ćemo razgovarati o postojećim praksama, sustavu javnih politika i dostupnosti podrške za žrtve seksualnog nasilja te ćemo definirati preporuke za njihovo poboljšanje.
U 17h na istom mjestu će nam se pridružiti aktivistkinje iz Inicijative “Dobrodošli” s kojima ćemo razgovarati o iskustvu rada na terenu, od kampa u Opatovcu, na graničnim prelazima Bapska-Berkasovo, do Harmice i Bregane, preko kampa u Brežicama u Sloveniji, kao i aktivističkog rada na promjeni restrikrtivnih migracijskih politika Europske unije.
Na kraju dana u Galeriji Miroslav Kraljević umjetnica Adela Jušić izvest će performans “Svilena košulja boje lavande”.
Vidimo se!
Fotke by Darko Vaupotić & Martina Anišić
