Ovog ponedjeljka Zelena akcija organizirala je javnu tribinu Nafta na Jadranu: ravno do dna!, a razliku od većine događaja koje organizira civilni sektor, na ovoj tribini govorila je i predstavnica državnog tijela odgovornog za predmetnu tematiku pa se žustra rasprava otegla puno duže od planiranog. Može se zaključiti da je svima postalo bitno informirati javnost o svojoj strani zajedničke nam jadranske priče.
Činjenica je da se Jadran još od 80-ih godina prošlog stoljeća istražuje i eksploatira u industriji ugljikovodika. Bušotina Ivana u sjevernom Jadranu uredno vadi plin već 15 godina, a najdublja bušotina u Jadranu je Amanda sa svojih 7,305 metara dubine, spomenuo je, između ostaloga, Božo Mikuš iz Sindikata naftnog gospodarstva.
On smatra da i dalje treba eksploatirati ugljikovodike i naglašava da Hrvatska ima naftne stručnjake kojima je stalo do Jadrana, za razliku od stranih igrača koje zanima samo profit. Također, Mikuš upozorava na netransparentnost načina kojim se vodi ovaj postupak. Tvrdi da Spectrumova istraživanja nisu bila potrebna jer je INA identična mjerenja već napravila godinama ranije. Također, Spectrumu su besplatno predani INA-ini podaci dobiveni istražnim bušotinama, koji su mnogo vrjedniji od onih dobivenih samo 2d seizmikom.
Barbara Dorić, voditeljica Agencije za ugljikovodike, objašnjava da su INA-ini podaci dobiveni starijim tehnikama koje danas nisu čitljive te ih je bilo potrebno ponoviti. Također, kaže da se dio podataka izgubio u poplavi.
Kako god bilo, zaključak mjerenja je isti: u sjevernom Jadranu ima nešto plina, u srednjem i južnom nešto nafte, a radi li se o komercijalno isplativim količinama, znat će se tek kad se dovrši istražni period od pet godina.
Dorić u svojem izlaganju naglašava da je cijeli proces proveden u skladu s Pomorskim zakonikom, koji ne predviđa studiju utjecaja na okoliš prije takvih istraživanja. Studija se sada radi, zato što je to postalo nužno ulaskom u EU i prilagodbama Offshore safety direktivi.
Toni Vidan iz Zelene akcije zapitao se kako je moguće da ista Agencija prodaje područja za dobivanje ugljikovodika i provodi zaštitu okoliša, aludirajući na očiti sukob interesa u tom pitanju. Naime, čini se jasnim da bi zastupati obje strane u isto vrijeme uspjelo svakoga dovesti u unutrašnji konflikt, osim u slučaju da se u samom startu jedna strana priče smatra prioritetnom.
No, da suprotstavljena mišljenja ipak puno bolje dolaze do izražaja kada ih zastupaju različite osobe, ili čak različite organizacije, vidjelo se na ovoj tribini na kojoj se objašnjenja Agencije nisu prihvaćala bez pogovora.
Hrvoje Carić iz Instituta za turizam nije nam nažalost predstavio kvantitativne utjecaje moguće eksploatacije ugljikovodika na turizam, nego umjesto toga pokazao da je metodologija kojom se procjenjuje rizik iznimno zahtjevna i da može potrajati jako dugo i u slučaju manje kompleksnih pitanja.
Zdrav razum govori da turistu nije svejedno puca li mu pogled na otvoreno more ili pak ono načičkano platformama, a podsjetimo, one mogu biti udaljene i svega šest kilometara od otoka, a deset od kopna. Također, pomalo se nelogično čini da nekom jedriličaru može biti svejedno hvata li dobar vjetar kako bi pronašao mirnu uvalu ili izbjegao susret s tankerom. No, dokle god ne postoji studija koja bi dokazala da utjecaj postoji, Dorić može javno tvrditi da utjecaja na turizam uopće nema.
Slična je logika i iza njene izjave da seizmička snimanja ne utječu na populaciju delfina, ali nažalost o toj temi nismo imali prilike čuti stručno mišljenje biologa Draška Holcera koji zbog bolesti ipak nije sudjelovao u ovoj tribini.
U zaključku tribine Zelena akcija najavila je intenzivnu kampanju u suradnji sa Zelenim forumom, a Agencija za ugljikovodike najavila bolje izvještavanje javnosti sad kad imaju novozaposlene PR stručnjake. Također, iz Agencije su više puta poručili/e da su njihova vrata otvorena za sva pitanja.
