U KIC-u se 12. lipnja održala tribina Otvoreni dijalog o seksualnom radu koju je u sklopu Pride Weeka organizirala udruga Trans Aid. Tribini je prethodilo prikazivanje filma Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka, priča trans seksualne radnice Gordane Mitrović iz Srbije.
U razgovoru su sudjelovalei Mirjana Hajduk (bivša seksualna radnica), Vreer Sirenu (iz udruga Transgender Europe i Vreerwerk), Clémence Zamora-Cruz (Transgender Europe i Inter-LGBT) i Vanja (Trans Aid), a moderirala je Nina Čolović (Trans Aid).
Čolović je razgovor otvorila pozivanjem na tribinu o solidarnosti LGBT i radničkog pokreta, odmah ističući kako se potreba za stvaranjem širih platformi u borbi za radnička prava odnosi i na seksualni rad. Zatim su govornicie ukratko izložili zakonske okvire svojih država.
Mirjana Hajduk je govorila o Hrvatskoj u kojoj se zakon star gotovo 40 godina kažnjava radnice, no ne i klijente. Od 2012. se govori o uvođenju švedskog modela prema kojemu se kažnjavaju i radnice i klijenti. Hajduk je izrazila sumnju u to da će do kažnjavanja klijenata stvarno doći u praksi, istaknuvši kako je najveći problem u isključivanju samih seksualnih radnica iz rasprave o zakonima koji će im odrediti živote.
Vreer su govorilei o nizozemskoj legislaciji i praksi, za koju drže da se nalazi između dekriminalizacije i deregulacije. Istaknulie su sve jače pritiske za kriminalizaciju i uvođenje švedskog modela, koji dolaze od kršćanskih opcija i nekih feminističkih opredjeljenja. U Nizozemskoj postoji organizirani pokret seksualnih radnica/ka, fokusiran prije svega na osiguravanje osnovnih građanskih prava poput zdravstvene skrbi, mirovinskog osiguranja i sl. Ova su osnovna prava često nedostupna, pogotovo onim radnicama/ima koje su migrantkinje.
Slična je situacija i u Francuskoj u kojoj su u 80 posto slučajeva seksualne radnice ujedno i migrantkinje, istaknula je Zamora-Cruz. Njezina organizacija radi s trans migrantkinjama, od kojih je velika većina u seksualnom radu.
Nemogućnost ostvarivanja građanskog statusa i pronalaska druge vrste posla posebno pogađa upravo transženstvene osobe koje često nemaju drugog izbora osim seksualnog rada. Medijski narativi u Francuskoj se uglavnom vrte oko slike migrantskih seksualnih radnica kao žrtava traffickinga, što ne korespondira sa stvarnim iskustvima osoba s kojima je imala priliku raditi, a koje su došle u Francusku dobrovoljno.
Istaknula je apsurd u činjenici da je uglavnom riječ o osobama koje su izbjegle iz svojih sredina u nadi da će u Francuskoj pronaći utočište, a umjesto zaštite dočekuje ih potpuno nesigurna i opasna situacija. U seksualnom radu su uz to lišene i minimalnih migranstkih prava koje bi u drugom tipu posla možda i mogle ostvariti.
Pritom su zakoni jako represivni (kriminilazirane su i radnice i klijenti) i tjeraju radnikce u konstantno sakrivanje. Tako je, primjerice, moguće uhićenje samo na temelju pronađenih kondoma, što dovodi do dodatnih zdravstvenih rizika.
Obje države imaju primjere zajedničkog organiziranja osoba u seksualnom radu. Prvi je korak međusobna podrška samih seksualnih radnikca i njihovo ujedinjavanje, dok su daljnji mogući smjerovi uključivanje u sindikate, ljudskopravaški pokret ili pak organiziranje zasebnih sindikata.
U Hrvatskoj ništa od toga ne postoji, te je Mirjana Hajduk izrazila skepsu oko mogućeg organiziranja u bližoj budućnosti. Najveći su razlozi tomu stigma koja okružuje bilo koji tip seksualnog rada, kao i neupućenost samih radnica u vlastita prava. Potpuna nevidljivost samih radnica i njihovih glasova dovodi do toga da se o seksualnom radu u javnosti progovara samo senzacionalistički i/li moralistički.
Uz to, u Hrvatskoj nema puno žena na ulici, seksualne se usluge većinom nude putem oglasnika i eskort službi. Hajduk je tim putevima uspjela doći do dvjestotinjak seksualnih radnica, poručivši kako je to dobro mjesto za inicijalni kontakt s njima i potragu za stvarnim iskustvima. Smatra kako nije izgledno da će se radnice same organizirati, no možda bi bilo moguće na taj način osigurati neki tip podrške izvana.
Vanja je progovorila o svom iskustvu iz pozicije trans žene koja je još kao maloljetnica zbog loše ekonomske i obiteljske situacije bila primorana krenuti sa seksualnim radom, prvo telefonski putem hotline-a, a ubrzo i uživo. Istaknula je kako potpuna nezaštićenost seksualnih radnica posebno pogađa trans žene koje su u još većoj opasnosti od nasilja i od klijenata i od policije. Isto tako, manja im je i šansa da izađu iz zatvorenog kruga prostitucije s obzirom da ih i tržište (legalnog) rada još više diskriminira.
Pri govoru o primoranosti na seksualni rad koja proizlazi iz nepostojanja drugih opcija Vreer su ukazalei na rodnu diskriminaciju pri zapošljavanju u Nizozemskoj u kojoj je moguć scenarij da država na burzi ženama ponudi radno mjesto u seksualnom radu, dok muškarce ta mogućnost zaobilazi, a trans osobama se u pravilu ne nudi ništa.
Zamora-Cruz je otkrila kako je u Francuskoj seksualni rad često i studentski posao jer predstavlja bolji izvor zarade od odrađivanja četrnaestosatnih smjena primjerice u McDonaldsu.
Svei sudionicie su se složilei kako bi prvi korak u osiguravanju osnovnih uvjeta za siguran život i rad trebao biti u dekriminalizaciji seksualnog rada.
Iako je po svemu sudeći puno češća situacija u kojoj postoji neki tip (ekonomske) primoranosti na takav tip rada no situacija u kojoj je riječ o svojevoljnom izboru, to ga ne čini ništa manje radom (uostalom, niti se time razlikuje od mnogih drugih radnih mjesta), a osobe koje ga obavljaju ne bi trebale biti lišene minimalnih radnih i ljudskih prava.
A minimum bi bilo socijalno i zdravstveno osiguranje, kao i policijska i institucionalna zaštita, a ne nasilje. Pritom je nužno raditi protiv predrasuda spram seksualnog rada u već postojećim pokretima, bilo da je riječ o radničkim, ljudskopravaškim, studentskim ili LGBT inicijativama, a kako bi se otvorio potencijalni prostor u kojemu će i same seksualne radnice jednog dana moći progovoriti za sebe.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
