Dok se u Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu, suočavamo s pokušajima otežavanja pristupa pobačaju, The New Zealand Harald donosi priču o liječniku koji čitav postupak pokušava učiniti lakšim, bržim i sigurnijim.
Simon Snook je, naime, pokrenuo telefonsku liniju za pomoć osobama koje žele napraviti pobačaj kako bi im osigurao pravovremenu mogućnost savjetovanja te dogovorio termin u klinici koja izvršava pobačaje.
Snook navodi kako ga je na ovakav potez potaknulo istraživanje iz 2010. godine koje pokazuje da žene od početnih konzultacija do samog pobačaja moraju predugo čekati. Točnije, gotovo 25 dana, odnosno 10 dana više nego što stoji u nacionalnim medicinskim preporukama. To je predugo, smatra on, jer iako je pobačaj sam po sebi siguran postupak, s čekanjem se stupanj rizika povećava.
Trenutno uz Snooka na telefonskoj liniji radi još jedna osoba, no on se nada da će se taj broj ubrzo povećati, te da će ženama koje žele napraviti pobačaj uspješno dogovoriti termin s klinikom u periodu od 24 sata.
Kao što se moglo i predvidjeti, Voice for life, tamošnja vodeća organizacija koja se protivi pravu na pobačaj, nije zadovoljna ovakvim razvojem događaja te odbacuje zaključke istraživanja koji su motivirali Snooka na osnivanje ove linije. Bernard Moran, predsjednik skupine, navodi kako je ubrzavanje procesa pobačaja neodgovoran potez koji bi mogao povećati broj istih.
No, treba napomenuti da je na Novom Zelandu još uvijek na snazi zakon iz 70-ih prema kojem je pobačaj legalan samo u slučaju rizika po zdravlje majke, abnormalnosti fetusa ili incesta. Ipak, kako velika većina liječnika/ca duboko vjeruje da pobačaj treba biti besplatan i dostupan, sama činjenica da se radi o neželjenoj trudnoći smatra se psihičkim rizikom za zdravlje majke, zbog čega rijetko koja osoba nailazi na probleme pri osiguravanju prava na pobačaj. [J.V.] Jezebel…
