Na međunarodnoj konferenciji koja se ovoga tjedna održava u Dublinu, oko 500 delegata Amnesty Internationala iz više od 80 zemalja, raspravljat će i odlučiti hoće li kao organizacija zagovarati apsolutnu dekriminalizaciju prostitucije.
Naime, dok zemlje poput Francuske, Engleske, Irske i Kanade, razmatraju ili već uvode nove zakone kojim bi se kažnjavali potražitelji usluga prostitucije, odnosno model koji je Švedska usvojila 1999. godine, prijedlog o kojem će se raspravljati zagovara dekriminalizaciju ponude i potražnje seksualnih usluga.
U prijedlogu je jasno naznačeno da trgovanje ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja mora biti kazneno sankcionirano, no ističe da kriminalizacija seksualnog rada izlaže radnice/ke povećanom riziku kršenja ljudskih prava. Također, smatraju da kriminalizacija potražnje seksualnih usluga vodi kršenju prava na privatnost, zdravlje i slobodno izražavanje te ističu dobrobiti za osobe s fizičkim ili psihičkim tegobama koje na taj način mogu slobodnije izraziti svoju seksualnost.
Profesor međunarodnog prava Sveučilišta Illinois i bivši član vijeća Amnestyja US, Francis A. Boyle, ovaj korak smatra značajnim, no pita se zašto sve nije organizirano oko osnovnog principa zaštite žena i djevojaka, ljudskih prava, a ne seksualnog rada. Prijedlog su pak odbacile brojne organizacije za ljudska prava.
U otvorenom pismu kojeg je do sada potpisalo više od 400 aktivista, uključujući i brojne slavne osobe poput Lene Dunham, Glorie Steinem, Meryl Streep i Kate Winslet, navodi se da bi prijedlog „legalizirao svodništvo, vlasništvo nad bordelima i kupovanje seksualnih usluga“, ali ne bi nužno zaštitio seksualne radnice. Umjesto toga, privilegirao bi radnice koje imaju mogućnost prestati se baviti takvim poslom, dok bi zakinuo žene koje nemaju taj izbor. Pokrenuta je i peticija koja zagovara odbacivanje ovog prijedloga, a koja je do sada sakupila gotovo 6000 potpisa.
Amnesty pak staje na stranu onih seksualnih radnica u Francuskoj koje smatraju da kažnjavanje klijenata seksualni rad može odvesti još dublje u podzemlje te radnice ostaviti još izloženijima različitim opasnostima.
Svoje mišljenje izrazio je i dio seksualnih radnica, koje kažu kako aktivistkinje poput Dunham i Winslet ne bi trebale govoriti u ime ljudi koji nisu u njihovoj povlaštenoj situaciji, napominjući kako je kriminalizacija prostitucije štetna za žene.
„Definitivno sam iskusila postupke gdje sam se osjećala žrtvom seksualnog nasilja, ali osjećala sam kako nemam nikakvog izbora, znajući da je počinitelj to napravio znajući da ne mogu otići na policiju“, ispričala je jedna seksualna radnica za The Daily Beast.
Još nije jasno kako će glasovanje proteći, no i ako prijedlog bude usvojen, učinak neće biti instantan, no postat će službena politika koju će Amnesty International zagovarati.
Mnogi aktivisti alternativu vide u tzv. nordijskom modelu koji kažnjava samo kupovanje seksualnih usluga a ne i njihovo prodavanje, nudeći i programe za podršku ženama koje su prisiljene na prostituciju. No, i ovaj model nailazi na praktične probleme. Njime se nastoji smanjiti potražnja za seksualnim uslugama smanjujući time i broj radnica, no pitanje uvjeta rada, zdravstvene skrbi i njihove sigurnosti, osnovnih problema koji muče same radnice, i dalje nije riješeno. [V.U.] NYTimes/MC…
