Diskriminacija Srba i Roma, niska stopa istrage ratnih zločina, izostanak zakona o civilnim žrtvama rata propusti su koje Amnesty International (AI) izdvaja za Hrvatsku u svom novom izvješću, a kao pozitivne mjere ističe zakon o obeštećenju žrtava spolnog nasilja u Domovinskom ratu i zakon o životnom partnerstvu istosopolnih parova.
Hrvatski Srbi najviše diskriminacije trpe po pitanju zaposlenja u javnom sektoru te restitucije stanarskih prava koja su im ukinuta tijekom Domovinskog rata, a navodi se i referendumska peticija koja je zahtijevala restrikciju upotrebe manjinskog jezika na lokalne samoupravne jedinice u kojima barem polovica populacije čini etničku manjinu, koju je Ustavni sud na kraju proglasio neustavnom.
Mnogi Romi nastavljaju živjeti u segregiranim naseljima bez sigurnosti zakupa te s ograničenim pristupom osnovnim uslugama poput vode, struje, sanitarnog čvora i prijevoznih sredstava. Četiri godine nakon presude Europskog suda ljudskih prava 2010. godine, u slučaju Oršuš vs. Hrvatska, mnoga romska djeca i dalje pohađaju segregiranu nastavu. Diskriminacija na tržištu rada doprinijela je značajnom porastu nezaposlenosti među Romima u usporedbi s ostalim etničkim skupinama. Posebice su pogođeni stanovnici ruralnih naselja te žene.
Zakon o životnom partnerstvu usvojen u svibnju dodijelio je jednaka prava istospolnim partnerima po svim pitanjima osim u slučaju posvajanja. Zakon je uveo instituciju ‘partner-staratelj’ kako bi dozvolio partnerima u istospolnoj zajednici da uživaju puni raspon roditeljskih prava i obaveza prema djeci svojih partnera. Prvo istospolno partnerstvo zabilježeno je u kolovozu. Održane su tri uspješne Parade ponosa u Splitu, Zagrebu i Osijeku. U ožujku, Hrvatska je odobrila azil gay muškarcu iz Ugande koji je potražio zaštitu zbog kriminalizacije homoseksualnosti u njegovoj zemlji.
U studenom je podignuta optužnica protiv bivšeg člana hrvatskih oružanih snaga zbog zločina počinjenih tijekom Operacije Oluja 1995. U ožujku, oficir hrvatske vojske Božo Bačelić postao je prva osoba optužena na nacionalnom sudu za ratni zločin počinjen u toj operaciji. Ukupno je osam članova hrvatskih vojnih formacija i 15 članova srpskih formacija suđeno za ratne zločine tijekom protekle godine.
Hrvatska je nastavila odugovlačiti usvajanje sveobuhvatnog zakonskog okvira koji bi regulirao status i dostupnost odštete svim civilnim žrtvama rata. U pozitivnom zaokretu u ožujku, Ministar branitelja je predstavio nacrt zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, koji bi omogućio žrtvama pristup psihosocijalnoj i medicinskoj potpori, besplatnom pravnom savjetovanju i novčanoj kompanzaciji.
U kolovozu, Hrvatska je potpisala regionalnu deklaraciju o nestalim osobama te se obavezala na provođenje mjera za utvrđivanje sudbine 2200 nestalih u Hrvatskoj. Prava rodbine nestalih osoba i dalje su potkopavana nedostatkom zakona o nestalim osobama.
Što se Srbije tiče napredak u rješavanju ratnih zločina je slab. Nadalje, Beogradski Pride se održao prvi put nakon što je zabranjen 2010. godine. Prijetnje i napadi na članove organizacija za LGBTI prava, uključujući Gay-Straight Savez, nisu adekvatno istraženi, a motiv mržnje rijetko je prepoznat.
U Kosovu je predloženo osnivanje posebnog sudskog tijela za procesuiranje kosovske Vojske oslobođenja zbog otmice Srba 1999. godine. Nasilje, međuetnički napadi i diskriminacija manjina u Kosovu se nastavila.
Romska zajednica u Srbiji inicirala je nacrt zakona o legalizaciji neformalnih romskih naselja. Ona su neproporcionalno oštećena u svibanjskim poplavama te je 31 Romu (uključujući 12 djece) odbijen pristup u beogradsko prihvatilište te su umjesto toga prebačeni u ratna skloništa bez vode i sanitarnog čvora.
U ožujku se glasnogovornik antiterorističkog odjela policije putem interneta obratio nogometnim navijačima s pozivom na napad na organizaciju Žene u crnom koje su bdijenjem obilježavale godišnjicu rata na Kosovu. Optužen je zbog narušavanja javne sigurnosti, a ne zbog rodno zasnovane diskriminacije, pa zločin iz mržnje ponovno nije prepoznat kao takav.
U Bosni i Hercegovini razina nezaposlenosti i nezadovoljstvo vladinim institucijama utjecali su na širenje prosvjeda diljem zemlje koji su bili popraćeni sukobima između demonstranata i policije. Napredak u suđenjima za ratne zločine je i dalje spor, a mnogim civilnim žrtvama rata uskraćena je pravda i obeštećenje.
Brojne škole u Federaciji nastavile su funkcionirati po sistemu „dvije škole pod jednim krovom“ što rezultira diskriminacijom i etničkom segregacijom. Bosanski i hrvatski učenici pohađaju nastavu u istoj zgradi, međutim fizički su razdvojeni i slušaju različite predmete.
Romi se i dalje suočavaju s raširenom i sustavnom diskriminacijom u pristupu osnovnim pravima uključujući obrazovanje, rad i zdravstveno osiguranje te nastavljaju krug siromaštva i marginalizacije. Mnogi su Romi osobito oštećeni slabim odazivom vlasti na poplave u svibnju.
LGBTI osobe također se nastavljaju suočavati s diskriminacijom. Nakon sudjelovanja u beogradskom Prideu u kolovozu, članovi LGBTI organizacije iz Banje Luke primili su prijetnje smrću. Iako kazneni zakon Republike Srpske sadrži odredbe o zločinu mržnje, istraga protiv počinitelja prijetniji nije provedena.