Jedan od većih medijskih skandala s početka devedesetih godina prošlog stoljeća svakako je slučaj medijskog progona Jelene Lovrć, Rade Iveković, Slavenke Drakulić, Vesne Kesić i Dubravke Ugrešić, poznat pod nazivom Vještice iz Rija.
Tjenik Globus 1992. godine objavio je članak pod nazivom „Hrvatske feministice siluju Hrvatsku”, a to su navodno činile tako što su tadašnja ratna silovanja smjestile u kontekst zločina muškaraca protiv žena, a ne Srba protiv Hrvatica. Uz članak su objavljeni i osobni podaci proglašenih vještica kako bi se ukazalo na to da nisu „dobre Hrvatice”.
Meredith Tax, američka spisateljica i aktivistica, u izdanju The Nationa iz 1993. osvrnula se na Globusov tekst i napisala kako je najveći zločin koji su te žene učinile bio taj što su pisale kao individualke, a ne kao hrvatske građanke u vrijeme kada je nacionalizam bio najveći prioritet nove države. H-alter.org jest 2008. godine, nakon što je Slavenka Drakulić dobila tužbu protiv Globusa, detaljnije pisao o sudbini glavnih Globusovih aktera slučaja. Lourdes Acevedo napisala je tekst za HerCircleEzine.com koji odgovara na pitanje gdje su te žene danas i čime se bave?
Dubravka Ugrešić (1949. – 2023.) prije medijskog lova na vještice uživala je ugled jedne od najboljih hrvatskih književnica, a i danas se svrstava među najveće postmodernističke pisce. Napustila je Hrvatsku 1993., ali je nastavila pisati romane, prevoditi fikciju na hrvatski i predavati. Roman Baba Jaga je snijela jaje, njezin najnoviji rad, Washington Times je opisao kao dosjetljivo, provokativno djelo o starijim ženama, njihovim slabostima i tajnim moćima. Za taj je roman Ugrešić osvojila nagradu James Tiptree Jr. 2010. godine i nominaciju za međunarodnu nagradu Man Booker 2009. godine. Živjela je u Amsterdamu, a možete je čitati na portalu Maribor2012.info (Glad, Strah) u rubrici Perspektive i refleksije.
Vesna Kesić (1948. – 2020.) bila je istaknuta feministica i aktivistica. Bila je istraživačka programa Fulbright koji se bavio terenskim radom prikupljanja svjedočenja žena o otporu ratu i nacionalizmu u državama bivše Jugoslavije. 1992. godine radila je kao novinarka i aktivistica u Zagrebačkom ženskom lobiju i Centru za žene žrtve rata. Osnovala je i pomogla u osnivanju nekoliko većih nevladnih organizacija za pomoć ženama.
Slavenka Drakulić (1949. – 2026.) bila je esejistica i feministica. Izdala je knjige Basne o komunizmu: iz pera domaćih, divljih i egzotičnih životinja te Cafe Europa u kojoj je istraživala život u istočnoeuropskim državama nakon pada komunizma, a zatim i Kako smo preživjeli komunizam i pritom se smijali. 2011. godine premijerno je prikazan prvi filmski portret Slavenke Drakulić Slavenka ili o boli.
Jelena Lovrić (1948.) do devedesetih je godina postala istaknuta politička novinarka. Prva je novinarka koju je nova vlada osudila zbog optuživanja državnog dužnosnika za korupciju. Bila je predsjednica lista Feral Tribune. Ostala je u Hrvatskoj i dalje se baveći novinarstvom.
Rada Iveković (1945.), indologinja i filozofkinja, napustila je Hrvatsku 1992. i od 2004. godine obnaša funkciju programske direktorice na Collège International de Philosophie u Parizu. Izdala je djela o filozofiji i rodu, uključujući Rod nakon Lyotarda, zbirku eseja u kojima analizira pisanje revolucionarnog francuskog teoretičara i filozofa Jean-Francoisa Lyotarda u svjetlu suvremene teorije feminizma. [K.V.]
