U Veroni su se ovog vikenda okupile aktivistkinje i aktivisti iz cijele Europe, uključujući Hrvatsku, na poziv veronskog ogranka talijanskog feminističkog pokreta Non una di meno (NUDM). One su, u suradnji s desecima drugih ljudskopravaških organizacija iz zemlje, za vrijeme trajanja homofobnog i mizoginog Svjetskog kongresa obitelji (WCF) organizirale trodnevni festival i prosvjed na kojem se okupilo oko 20 000 ljudi.
Ovo je dosad najveći otpor prema kongresu, koji se održava od 1997. godine, a okuplja radikalno desne političare, predstavnike crkve, ultrakonzervativne organizacije i inicijative koje žele čitavom društvu nametnuti svoje stavove i način života pod sloganom “Uspostavimo ponovo prirodni poredak”.
“Želimo da ljudi budu svjesni što se događa i ukazati na prijetnje svima nama – nije to samo feministička stvar,” kazala je Alessandra Celati, povjesničarka i članica Non una di meno. “Želimo stvoriti most između naše organizacije i svih onih koji se žele usprotiviti srednjovjekovnim politikama koje ti ljudi žele nametnuti.”
U sklopu prosvjednog vikenda održana je i šetnja „Sluškinja“ ispred zgrade u kojoj se održava WFC, uz poruku NO PASARAN! Na taj način su aktivistkinje iz Rijeke, Zagreba, Splita i Varšave iskazale solidarnost s talijanskim feministkinjama i ženama iz cijelog svijeta čija prava su ugrožena.
“Prosvjed je bio doista ogroman, izrazito miroljubiv. Na svakih nekoliko desetaka metara su bili ljudi s bubnjevima, pjevalo se, vikalo slogane,” prepričava Marinella Matejčić iz udruge PaRiter. “Prosvjednici i prosvjednice su bili/e izuzetno sretni radi naše podrške. Naravno, osim nas je bilo i žena iz drugih zemalja, Francuskinja, Poljakinja, Slovenki… Bilo je moćno, snažno i ulijevalo nadu da postoje ljudi koji su spremni dignuti glas, da se može i da se treba jer je to postala dužnost, ne opcija.”
U ekskluzivnom izvještaju, portal openDemocracy prošlog tjedna objavio je da je desetak kršćanskih konzervativnih skupina sa sjedištem u SAD-u u proteklih 10 godina potrošilo više od 50 milijuna dolara na lobiranje u Europi. Pet tih skupina u partnerstvu su u WCF-om, a “slali su timove lobista u Bruxelles kako bi utjecali na dužnosnike, podrivali donošenje zakona protiv diskriminacije i govora mržnje na europskim sudovima, podržali kampanje protiv LGBT prava, kao i inicijative protiv prava na pobačaj u Italiji i Španjolskoj”.
“Klerikalni pokret zahvaća Europu i druge dijelove svijeta i širi se neovisno o granicama: zapravo svoju retoriku prilagođava svakoj zemlji, udarajući na emocije svakog naroda, koristeći diskurs koji unatoč lažima od kojih je satkan dopire do ljudi,” govori Marinella Matejčić.
“Mi, kao feministkinje, smatramo da se u ovom slučaju radi o jednom svijetu i jednoj borbi: fašizam se širi i misija je svakog pojedinca i pojedinke da mu se suprotstavi. Solidarnost je izuzetno važan aspekt aktivizma, ali u isto vrijeme ovdje se čak ne radi niti samo o solidarnosti: istina je da smrdi na fašizam, ali je u Veroni smrdilo na fašizam i iz naše zemlje. Posjetitelji održanog klerikalnog kongresa smatraju Hrvatskom dobrim primjerom nametanja agende koja ograničava ženska prava. Ne radi se samo o Italiji. Radi se o cijeloj Europi. Sve se moramo ustati.”
