Definiciju feminizma stavila sam u svoju pjesmu “Flawless” i isticala je na turneji ne zbog propagande ili da bih objavila svijetu da sam feministkinja, već da bih pojasnila istinsko značenje tog pojma. Nisam sigurna znaju li ljudi i razumiju li što znači biti feminist/kinja, ali vrlo je jednostavno. To je netko tko vjeruje u jednaka prava za muškarce i žene. Ne razumijem negativnu konotaciju te riječi ili zašto bi trebala isključivati suprotan spol. Ako si muškarac koji vjeruje da tvoja kći treba imati iste prilike i prava kao i tvoj sin, ti si feminist. Trebamo da muškarci i žene razumiju dvostruke standarde koji još postoje u svijetu i trebamo imati ozbiljan razgovor o tome kako bismo mogli početi raditi na promjenama.
Beyoncé Giselle Knowles-Carter jedna je od najvećih glazbenih zvijezda na svijetu, a s karijerom dugom više od 20 godina postala je i neizbježan dio popularne i opće kulture. Svaki njezin album dosad postao je broj 1 u SAD-u, a redovito je na popisu najutjecajnijih osoba u svijetu – i ne samo u showbussinessu.
Rođena je u Houstonu u Teksasu 4. rujna 1981. godine, a odmalena se počela baviti plesom i glazbom. Isprva je pjevala na talent natjecanjima, kao i njezina mlađa sestra Solange, a išla je i u umjetničku osnovnu i srednju školu. Kad je imala osam godina, postala je članica benda Girl’s Tyme, zajedno s još pet cura. Natjecale su se na najvećem TV talent showu Star Search, ali nisu pobijedile. Beyoncé je kasnije rekla kako je to njezin jedini neuspjeh u karijeri, a sve zato što nisu izabrale pravu pjesmu za nastup. I vjerojatno je u pravu, jer kasnije je nizala samo uspjehe.
Ubrzo nakon Star Searcha, Beyoncéin otac Matthew 1995. godine preuzeo je menadžement grupe i dao otkaz na svom redovnom poslu, a u grupi su ostale četiri djevojke. Ime Destiny’s Child uzele su 1996. godine, a godinu poslije objavile prvi singl “Killing Time”, koji je izašao na soundtracku filma Ljudi u crnom. Početkom 1997. godine objavljen je njihov prvi album, a drugi je uslijedio dvije godine poslije. No, dvije članice , LeToya i LaTavia, nisu bile zadovoljne menadžerom Knowlesom i to su javno izrekle, zbog čega ih je on izbacio iz grupe. Došle su dvije nove članice, Michelle Williams i Farrah Franklin, a potonja je uskoro sama otišla pa je grupa postala trio. Otprilike u isto vrijeme kad se grupa raspadala, a mediji i obožavatelji za sve krivili Beyoncé, nju je ostavio dugogodišnji dečko.
“Bilo je to najteže razdoblje u mom životu dotad. Nisam izlazila iz sobe danima, nisam mogla jesti. Ali, Destiny’s Child tad su osvojile prvi Grammy i nisam htjela pričati o svojoj depresiji. Bojala sam se da me nitko neće shvatiti ozbiljno,” rekla je Beyoncé.
Kasnije je priznala da je depresija trajala nekoliko godina. Destiny’s Child objavile su još jedan album i 2001. godine objavile kako se razilaze.
Beyoncé je odmah počela raditi na solo karijeri, naravno, s ocem koji je još bio njezin menadžer. Prvi projekt bila je uloga u filmu “Austin Powers i Goldmember”, za koji je snimila i singlove “Work It Out” i “Fighting Temptation”. A onda je upoznala Jay Z-a i snimili su “03 Bonnie and Clyde”, a za njezin prvijenac i hit “Crazy In Love”, koji je bio njezin prvi solo broj 1 u SAD-u.
Cijeli je album bio hit i za njega osvojila tada rekordnih pet Grammyja. U to je vrijeme vjerojatno počela vezu s Jay Z-jem, no sve su držali u tajnosti. Beyoncé nije htjela da je se povezuje s poznatim reperom na početku karijere. Nakon uspjeha s prvim solo albumom, Destiny’s Child su se okupile kako bi snimile još jedan album i odradile turneju.
Beyoncé je odmah potom snimila “B’Day” na svoj 25. rođendan, album koji je postao broj 1 s hitovima „Déjà vu“, „Irreplaceable“ i „Ring The Alarm“, a onda se posvetila glumačkoj karijeri. Prvo je snimila “Pink Panthera”, a onda mjuzikl “Dreamgirls”. Nakon toga krenula je na prvu svjetsku turneju, “The Beyoncé Experience”. Iduće godine u tajnosti se udala za Jay Z-ja.
Intimnu ceremoniju imali su 4. travnja 2008. godine, a dio snimke pokazala je na predstavljanju svog novog albuma “I Am… Sasha Fierce” kasnije iste godine. Umjesto vjenčanog prstenja istetovirali su rimski broj četiri (IV) na prste. Osim što su se vjenčali 4.4., i Beyoncé i Jay Z imaju rođendane 4. u mjesecu – ona u rujnu, on u prosincu, kao i njezina majka Tina, koja je rođena 4. siječnja. A taj je broj i naziv njezina idućeg albuma, koji je snimila nakon godinu dana pauze.
“Otac mi je bio menadžer jako dugo. I bila je ogromna promjena kad sam se odvojila od njega. Bilo je zastrašujuće, ali me i osnažilo. Nisam htjela dopustiti da me strah zaustavi,” rekla je Beyoncé u kratkom filmu “The Year Of Four”.
Odlučila je biti sama svoja menadžerica.
“Bilo je riskantno da idem sama. Kao mlada žena želim postaviti primjer. Želim pokazati da možemo same voditi svoj posao, da možemo imati svoje izdavačke kuće. Nekad smo zadovoljni s nečim samo zato što su nam drugi rekli da time trebamo biti zadovoljni. Ne želim to. To mi nije dovoljno. (…) Sama sam rezervirala studio i sama sam ga platila. Zabavila sam se, radila sam ono što sam htjela.”
A rizik se isplatio, jer na tom albumu su hitovi “Run The World (Girls)”, “Best Thing I Never Had” i “Love On Top”.
“Jako je teško biti sama svoja menadžerica. Svaku večer prije spavanja vrtim stotinu pitanja u glavi. Ali učim, radim pogreške i učim iz njih. Ne bojim se pogrešaka. One te čine onime tko jesi. Nikad se nisam bojala pasti.”
Nakon četvrtog albuma rodila je kćer Blue Ivy 7. siječnja 2011. Godine, a iako je ubrzo nastavila nastupati, novi se album čekao do prosinca 2013. U međuvremenu, Beyoncé je pjevala američku himnu na inauguraciji Baracka Obame, a zatim i nastupila u poluvremenu Superbowla. Petnaestominutni nastup praktički odmah je postao kultni. S 268.000 tweetova po minuti, drugi je najkomentiraniji događaj u povijesti Twittera.
„Beyoncé“ je objavljen u ponoć 13. prosinca samo na iTunesu, bez ikakve prethodne najave. Bio je to presedan na nekoliko razina. Radi se o vizualnom albumu i za svaku pjesmu objavljen je i spot. Osim što je glazbeno najrazličitiji od njezinih dotadašnjih albuma, ovaj je i najintimniji. Naslovni singl „Drunk In Love“ posveta je monogamnoj ljubavi i prilično eksplicitno govori o seksu Beyoncé i Jay Z-ja – naravno, radi se o pretpostavci jer se u spotu pojavljuje i on, kao i u drugima na albumu, primjerice u „Partition“, pjesmi koja također govori o seksu.
Prvi je to album na kojem se Beyoncé deklarira kao feministkinja. U pjesmu „Flawless“ ubacila je dio govora nigerijske književnice Chimamande Ngozi Adichie naslovljenog „Svi bismo trebali/e biti feministi/kinje“. No, nisu svi bili oduševljeni njezinim feminizmom. Mnogi kritičari i kritičarke spočitavaju joj iskorištavanje male gazea, odnosno ponašanje primjereno perspektivi heteroseksualnog muškarca. Problematični su i Jay Z-jevi stihovi u „Drunk In Love“, kad u seksualnu igricu sa svojom ženom ubacuje stihove „Now eat the cake, Anna Mae“, sve kroz smijeh. Radi se o rečenici koju je Ike govorio Tini Turner prije što ju je pretukao i natjerao da jede tortu (Anna Mae Tinino je pravo ime). Nasilje nad ženama izbanalizirano je tako do krajnjih granica, a najveći je problem što iza Jay Z-ja u spotu stoji Beyoncé i sama sa smiješkom izgovara istu rečenicu.
Beyoncé je inače poznata kao vrlo zatvorena osoba. Rijetko daje intervjue, još rjeđe izjave, pa tako nije htjela komentirati niti jednu kritiku na svoj feminizam. Sama se naziva radoholičarkom i kontrol frikom, što dokazuje činjenica da je na svakoj pjesmi koju je ikad objavila supotpisana – bilo kao autorica ili producentica. O njezinom privatnom životu javnost uglavnom se doznaje iz privatnih videa i fotografija koje sama objavljuje u spotovima ili na društvenim mrežama. Već godinama prati ju videoekipa posvuda, na turnejama, na snimanju spotova i u privatno vrijeme.
Beyoncé ih je unajmila nakon što joj MTV nije htio besplatno ustupiti snimke sa snimanja njezina spota. Htjela je imati pod kontrolom sve što ima veze s njezinom slikom u javnosti. Svi intervjui koje je ikad odradila, svi nastupi i koncerti te sve privatne fotografije i snimke čuvaju se u njezinu njujorškom uredu pod kontroliranom temperaturom i poslagani kronološkim redom. Mnoge od njih koristila je i na posljednjem vizualnom albumu „Lemonade“.
I kad je svijet mislio da ni Beyoncé ne može nadmašiti „Beyoncé“, ona je dokazala suprotno. Nakon godina intenzivnih medijskih natpisa o tome kako ju Jay Z vara, ona je napravila cijeli album, ne, film posvećen upravo toj temi. Objavljen ekskluzivno na HBO-u, „Lemonade“ je intimna priča koja počinje sa sumnjom u to da je suprug vara, realizacijom toga, njezinim odlaskom i emocionalnim stanjem kroz koje prolazi dok mu ne oprosti i njihova ljubav ne doživi katarzu. Vizualno, „Lemonade“ je besprijekoran uradak, glazbeno zanimljiv i originalan, a važan je i u feminističkom smislu.
Beyoncé je usmjerila svoju moć u glasno isticanje problema roda i rase. Osim intime koju je podijelila s fanovima, jasno se istaknula kao intersekcionalna feministkinja i borkinja za prava crnaca. Naslovni singl „Formation“ eksplicitno je posvećen toj borbi. Beyoncé pjeva kako „voli svoj crnački nos i Jackson’s 5 nosnice“ i „baby afro kosu“, osvrćući se pritom na mnoge kritičare koji su spominjali kako Jay Z ima „preširoke nosnice“ ili kako bi njih dvoje trebali „počešljati“ svoju kćer Blue Ivy (koja se, usput, također pojavljuje u spotu).
Cijeli je album obilježen tom simbolikom. Pojavljuju se majke mladih Afroamerikanaca koje su ubili policajci, a Beyoncé spominje Malcolma X-a i pušta dio njegovog govora: „Najnepoštovanija osoba u Americi je crnkinja. Najnezaštićenija osoba u Americi je crnkinja. Najzapuštenija osoba u Americi je crnkinja.“
Mnoge kritičarke problem vide u tome što Beyoncé igra po pravilima kapitalizma, izostavljajući tako iz svog diskursa problem klase, koji je neizostavno povezan s feminizmom.
“Uvijek ostani dostojanstvena, najveća osveta je tvoj novac”, završava tako „Formation“.
Beyoncé je bez sumnje jedna od najuspješnijih umjetnica svih vremena – voljeli je ili ne. I iako postoje neki problemi s njezinim feminizmom i načinom na koji ga izražava, jedna je od rijetkih koja o njemu pokreće razgovor – i širi područje rasprave i borbe.
Diva is a female version of a hustler.
Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala – operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’.
