Kad je 2000. godine na 35 međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary dobila nagradu za izniman doprinos svjetskoj kinematografiji, veteranka češkog avangardnog filma i jedna od protagonistkinja tzv. češkog Novog vala, redateljica Vera Chytilova, okupljenim je novinarkama i novinarima rekla kako bi bila zadovoljnija s nekom novčanom nagradom.
Priznanje takve naravi ovoj vrsnoj i počesto neshvaćenoj redateljici, uslijedilo je doista kasno.
Rođena 2. veljače 1929. godine u Ostravi, tadašnjoj Čehoslovačkoj, neko je vrijeme studirala filozofiju i arhitekturu u Brnu, da bi 1957. godine kao jedina žena upisala film i televiziju na renomiranoj Akademiji izvedbenih umjetnosti FAMUu Pragu. Usred društvenih i političkih promjena 60.-ih godina prošlog stoljeća, zajedno s Miloš Formanom i Jiri Menzelom, predvodila je tzv. češki Novi val, pravac u filmskoj umjetnosti nastao direktno pod utjecajem cinéma vérité, francuskog novog vala i talijanskog neorealizma.
U ozračju tih potentnih godina za češku umjetnost i stvaralaštvo, u donekle tolerantnijem ozračju sredine 60.-ih Vera Chytilova snima ludičnu feminističku farsu, konzumerističku satiru satiru Sedmikrásky (Daisies), danas kultni film jedinstvenog filmskog izraza i estetike.
”Sedmikrásky”
Gotovo nadrealni prikaz stjecanja životnih iskustava i konačnog sazrijevanja dviju djevojaka, Marie prve i Marie druge, film na onoj osnovnoj razini govori o prekomjernostima i ekstenzivnom apetitu za hranom, seksom.
Njezine protagonistice su apolitične i indolentne, one parazitiraju u društvenom tkivu komunizma, žive samo da bi jele, ne rade ništa i ni na koji način ne pridonose društvu isisavajući s druge strane iz njega sve. One su non-productive i non-reproductive karike društva.
Optužen za nihilizam te odmak od ideala komunizma, film je u zemlji zabranjen netom nakon premijere, da bi istodobno dobio prestižne nagrade u inozemstvu. Film nije bio službeno cenzuriran zbog političkih i nemoralnih ili eksplicitno seksualnih sadržaja, kojih nije manjkalo u filmu, nego zbog iskrivljenog prikaza prehrambenih navika protagonistica i prekomjernog trošenja i bacanje hrane.
Već u svojim prvim godinama stvaralaštva, Vera Chytilova razvila je jedinstveni filmski i vizualni izraz, kojeg najzornije reflektira upravo film Daisies. Verino shvaćanje umjetničke slobode vidi se iz načina na koji krši tradicionalna filmska pravila naracije, te se poigrava s formom i filmskom estetikom.Svojim eksperimentiranjem s bojama, kadrovima i montažom u filmu gotovo da je najavila psihodeliju šezdesetih, koja će se godinu dana nakon tek pojaviti u dalekoj Americi u obliku hippie revolucije i pokreta djece cvijeća.
Jedino je ta intelektualna, subverzivna sloboda, elementi maskerade i groteske, vizualna igra te ideja nadrealizma koja počiva na slobodnoj igri i struji misli pružala neslućene mogućnosti suptilne, prikrivene kritike komunističkog režima i nametnute socrealističke estetike, koju je Vera smjelo utisnula u sve svoje radove.
Zanimljiva je utoliko činjenica da je film Daisies nakon prvih projekcija bio posve pogrešno shvaćen u krugu zapadnih mislilaca i redatelja marksističke provenijencije, posebice od neprikosnovenog Jean-Luc Godarda koji je propustio shvatiti sociopolitički kontekst u kojem jefilm nastajao te transgresivne potencijale karnevalštine filma, te ga diskvalificirao apolitičnim i indolentnim.
O filmu su ispisani zaista brojni retci i dana raznolika čitanja. S pojavom queer diskursa, film se kasnije čitao čak i ključu New queer cinema te je 1992. godine bio prikazan i na Gay and Lesbian Film Festivalu u Vancouveru u sklopu diskusijske sekcije o prikazu lezbijki u dominantoj kinematografiji.
”Hra o Jablko / The Apple Game”
Nakon burnog Praškog proljeća 1968. godine, dok su Miloš Forman, Jiri Menzel i drugi iz generacije svoju karijeru nastavili u inozemstvu i etablirali se kao autori u Americi, Vera je ostala u Čehoslovačkoj i nastavila rad u krajnjoj izolaciji i autocenzuri. Nakon što je film Daisies došao na listu zabranjenih filmova, Veri je onemogućen redateljski i umjetnički rad te je sedam godina, od 1969. do 1976., bila na indeksu zabranjenih čeških stvaratelja. Svoj sljedeći film Hra o Jablko (Apple Game) napravila je tek 1976., nakon što je godinu prije uputila pismo i peticiju direktno tadašnjem predsjedniku Gustavu Husaku sa željom da joj se dozvoli rad i snimanje filmova.
Kontroverzna i inovativna u svojem filmskom izrazu, bila je ujedno i prva redateljica eksplicitno feminističkog izričaju u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Osim evidentne kritike patrijarhalne kulture, tradicionalnih rodnih uloga i načina reprezentacije žena, svi njezini radovi dosljedno su tematizirali probleme suvremenog društva i propitivali ljudsku prirodu i moralne dileme.
Iako će u jednom intervjuu Guardianu iz 2000. godine, na direktno pitanje smatra li se feministkinjom, reći će da je radije pobornica individualizma nego feminizma, te da je smeta svaka uskogrudnost i glupost neovisno o spolu, ostaje nespornim da je bila doista rijetka koja je u tadašnje vrijeme u srednjoj i istočnoj Europi propitivala rodne uloge te diskurs o ženi.
”Ovoce stromů rajských jíme / Fruit of Paradise”
Iako filmove koje radi u posljednje vrijeme ne krase radikalnost i eksperimentalnost na način na koji su to bili oni koje je radila 60.-ih godina, ostaje nepobitna činjenica da je u svojim filmovima ostala vjerna jednoj specifičnoj estetici i temama koje je zaokupljaju. Zadnjih godina snimila je uglavnom dokumentarce, poput portreta žena aktivnih u politici Potížistky (Troublemakers) te film o dijelu Praga u kojem živi Troja, proměny v čase (Troja in the Transformation of Time).
Ekonomske i političke promjene 90.-ih uništile su češku kinematografiju, kultura je marginalizirana ili orkestrirana iz vrha. Nakon Baršunaste revolucije postala je aktivna u javnom i političkom životu zemlje te bila dijelom kampanje za javno subvencioniranje filma. Jednom je bila cenzurirana iz političkih razloga, a sada u slobodnom demokratskom društvu, iz onih ekonomski.
U intervjuu danom prije 5 godina povodom svojeg 80.-og rođendana Vera je spomenula kako joj je iznimna želja da prikupi financijska sredstva, dovrši svoj projekt Face of hope te napravi biografski film o češkoj spisateljici Boženi Němcovoj i njezinom fascinantnom životu čiji se ideal o postizanju rodne ravnopravnosti i dalje nije ostvario u društvu.
Chytilova je preminula 12. ožujka 2014. u 86. godini života. Cesta – potrét Věry Chytilové (Journey – Portrait of Vera Chytilova), film o ovoj strašnoj umjetnici, možete pogledati na ovom linku.
♦ ♦ ♦
Vera Chytilova; autorica portreta: Rina Barbarić za Vox Feminae
