Shulamith Firestone bila je radikalna feministkinja, središnja figura u začetku radikalnog feminizma i drugog vala feminizma u Sjedinjenim Državama, a svoje je ideje sažela u utjecajnoj knjizi The Dialectic of Sex (Dijalektika spola).
Firestone je rođena kao Shulamith Bath Shmuel Ben Ari Feuerstein 7. siječnja 1945. godine kao drugo od šestero djece u obitelji ortodoksnih židova. Dok je bila dijete, obitelj je promijenila prezime u Firestone i preselila se u St. Louis u Missouriju. Često se bunila protiv seksizma u obitelji vodeći žestoke svađe s ocem. Na pitanje zašto se od nje očekuje da pospremi bratov krevet, otac joj je odgovorio: “Zato što si žensko.”
Pohađala je Sveučilište Washington u St. Louisu, no ubrzo se prebacila na Umjetnički institut u Chicagu gdje je studirala slikarstvo. Za vrijeme studija s kolegicom Jo Freeman osniva skupinu za oslobođenje žena koja je bila poznata kao Westside Group (jer su se nalazili u Freemaninom stanu u Westsideu), koja će s vremenom prerasti u Chicago Women´s Liberation Union (Čikaški savez za oslobođenje žena).
Godine 1967. održana je prva i jedina Nacionalna konferencija za novu politiku, a Firestone i Freeman osnovale su žensku partiju koja je pripremila zahtjeve za plenarnu sjednicu. Kada nisu dobile priliku za raspravu, Firestone se s ostalim feministkinjama demonstrativno popela na podij. Predsjednik konferencije William F. Pepper ju je potapšao po glavi i rekao: “Smiri se, curetku. Postoje važnije stvari o kojima treba razgovarati od ženskih problema.”
Nakon što je 1967. godine diplomirala, Firestone seli u New York gdje je pomogla osnovati čak tri radikalne feminističke organizacije koje su predstavljale alternativu srednjostrujaškim skupinama poput National Organization for Women (Nacionalna organizacija žena) koju je predvodila Betty Friedan. Taj “umjereni” feministički pokret zalagao se za “potpunu participaciju žena u američkom društvu”, kako piše u statutu NWO-a, prvenstveno kroz jednaku plaću i jednaku reprezentaciju.
Shulamith Firestone, 1968.
S druge strane, radikalne feministkinje htjele su potpunu rekonceptualizaciju javnog i privatnog života. Prva od tih radikalnih skupina bila je New York Radical Women (Radikalne žene New Yorka). Djelovala je od 1967. do 1969. godine, a najpoznatija je po organiziranju velikog prosvjeda protiv izbora za Miss Amerike u Atlantic Cityju. Petstotinjak žena simbolično je bacalo “instrumente torture nad ženama” u veliku kantu za smeće. Tu je bilo kuhinjskih krpa, tava, lažnih trepavica, časopisa Playboy, cipela s potpeticama, laka za kosu, šminke, korzeta i grudnjaka. Da, tada je nastala fama o paljenju grudnjaka, no do paljenja ipak nije došlo jer im policija nije dopustila paljenje vatre na ulici.
Kada je NYRW počeo organizirati skupine za podizanje svijesti, Firestone je s Ellen Willis osnovala radikalnu skupinu Redstockings, nazvanu po Blue Stockings Society, neformalnom ženskom obrazovnom pokretu iz 18. stoljeća. Članice Redstockingsa bile su, između ostalih, Kathie Sarachild (“Sestrinstvo je moćno”) i Carol Hanisch (“Osobno je političko”). Skupina je objavljivala manifeste, organizirala sastanke o podizanju svijesti i pokretala akcije za razne feminističke ciljeve poput prava na siguran i legalan pobačaj te se u konačnici zalagala za dokidanje kapitalizma i socijalističku revoluciju.
U ožujku 1969. Firestone je organizirala prvu nacionalnu tribinu o pobačaju u metodističkoj crkvi na Washington Squareu. Nagovorila je 12 žena da govore o vlastitim iskustvima, o kontracepcijskim sredstvima koja su zakazala, operacijama u mračnim uličicama, davanju djece na posvajanje… Jedna je sudionica rekla: “Mi smo istinske stručnjakinje koje mogu govoriti o pobačaju, mi koje smo ga napravile.”
Nakon raspada Redstockingsa Firestone s Anne Koedt osniva New York Radical Feminists (Radikalne feministkinje New Yorka), organizaciju koja se trebala sastojati od manjih brigada. Svaka je brigada trebala nositi ime neke feministkinje, pri čemu bi članice prvo učile o povijesti pokreta, a zatim kretale u feminističke akcije. “Posvetile smo se fleksibilnom, nedogmatskom pristupu. Radimo ono što funkcionira”, pisala je Firestone. Prvu su brigadu nazvale Brigada Stanton-Anthony, po Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony.
Raspad skupine poklopio se s prvim izdavačkim uspjesima feminističkog pokreta. Seksualna politika Kate Millett, Firestoneina Dijalektika, Ženski eunuh Germaine Greer i antologija Sestrinstvo je moćno koju je uredila Robin Morgan, dobro su se prodavale i dobile medijski prostor, što je dalo vjetar u leđa drugom valu feminizma.
U razdoblju od 1968. do 1970. godine Firestone uređuje časopis Notes (Zabilješke) o radu skupine New York Radical Women. U njemu je stvarala diskurs radikalnog feminizma uvodeći koncepte kao što su “osobno je političko” i “mit o vaginalnom orgazmu”. Svoje najutjecajnije djelo Dijalektika spola napisala je u nekoliko mjeseci sa samo 25 godina. Godine 1998. eksperimentalni izdavač Semiotext(e) objavio je njezinu drugu knjigu Airless Spaces (Prostori bez zraka), svjedočanstvo o životu po psihijatrijskim bolnicama u kojoj opisuje vlastite česte hospitalizacije i borbu sa shizofrenijom od koje je oboljela tijekom 1980-ih.
No, kada se Dijalektika spola konačno pojavila u knjižarama u listopadu 1970. godine, Firestone je već prestala biti politički aktivna, povukla se iz javnosti i bavila se slikarstvom. Živjela je povučeno, boreći se s mentalnom bolešću sve do smrti u kolovozu 2012. godine.
