Jučer je u Splitu u 72. godini preminula Tatjana Dunja Ivanišević, pedagoginja, pjesnikinja i autorica kratkog eksperimentalnog filma „Žemsko“ snimljenog 1968. godine koji se smatra prvim feminističkim filmom u bivšoj Jugoslaviji.
Tatjana Dunja Ivanišević rođena je u Splitu, ratne 1942. godine. Školovala se u Splitu, Šibeniku, Bolu na Braču, a studij povijesti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao profesorica povijesti radila je gotovo tri desetljeća u splitskoj Umjetničkoj školi i gimnaziji Natko Nodilo.
Kao djevojka aktivno se bavila glumom i amaterskim filmom te je krajem 60-ih i u 70-ima bila aktivna u grupi filmskih entuzijasta koji su okupljali u Kino klubu Split. Upravo iz tog razdoblja datira i njen film „Žemsko“ koji je 2012. godine prikazan u programu „Mediteranske fosforecencije“ festivala 25 FPS koji se bavi avangardnim i eksperimentalnim filmom, ali iste godine našao se i na programu Vox Feminae Festivala.
Nikada do kraja nisu razjašnjene okolnosti koje su dovele do toga da film Dunje Ivanišević, jedne od prvih žena s diplomom kino amatera u Dalmaciji, bude zakinut za prikazivanje, već je nakon snimanja i dovršavanja pohranjen u arhiv Kino kluba, a u prigodnom izdanju povodom 25 godišnjice Kino kluba Split u popisu filmografije nije ni navedeno njegovo postojanje. Film biva prikazan tek 21 godinu kasnije, na 10. Saboru alternativnog filma u Splitu 1987. godine zaslugom Lordana Zafranovića.
„Žemsko“ je film koji se bavi propitivanjem rodnog identiteta i odmicanjem od društveno nametnutih konvencija, što ga čini jednim od prvih feminističkih naslova hrvatske kinematografije. O tome kako se dogodilo da je ovaj film, nastao davne i hippijevske 1968. godine u sklopu filmske sekcije splitskog Kino kluba, morao čekati čak tri desetljeća na svoje prvo prikazivanje, pročitajte u tekstu kojim smo obilježili emitiranje filma na 6. Vox Feminae Festivalu.
Sama Dunja Ivanišević ovim je riječima opisala vrijeme u kojem je radila na filmu „Žemsko“ i odnos muških kolega prema njoj:
„Oni su mene jako voljeli, to ne mogu poreći. Žene su im bile inspiracija, mogla sam razgovarati s redateljima o filmu, dati im neku ideju, debatirati s njima, ali oni su mene više fotografirali nego što su me smatrali sebi ravnom.“
Stoga ne čudi da su film „Žemsko“ posljednjih desetljeća pokušavale revalorizirati i sačuvati od zaborava uglavnom žene: filmska kritičarka Diana Nenadić, umjetnica Sandra Sterle i na koncu aktualna voditeljica splitskog Kino kluba – Sunčica Fradelić. Jedini muškarac koji je u ovom slučaju odigrao značajnu ulogu je redatelj Lordan Zafranović, dugogodišnji prijatelj Dunje Ivanišević koji je poput nje svoje prve dodire s filmskom umjetnošću stekao u prostorijama Kino kluba Split.
Sandra Sterle o Dunji Ivanišević:
Budući je dugo bolovala, znala sam da Dunjina smrt neminovna, no ipak sam duboko potresena Dunjinom smrću. Bila je jedna od rijetkih žena s ovih prostora koja je u svojoj generaciji bila svjesna ograničenja koje su društvo i tadašnji sustav nametali ženama i s njima se na svoj način borila.
