„Evo plemenite dame Marije Agnesi, djevojke briljantnog uma, jedne od rijetkih rođenih za najuzvišenije i najsloženije znanosti,“ slavi njenu inteligenciju jedan od brojnih očaranih suvremenika.
Danas, kada nabrojati par slavnih matematičarki predstavlja gotovo nemoguć zadatak, ime ove briljantne eruditkinje i jedne od najposebnijih ličnosti 18. stoljeća, prve poznate matematičarke od Hipatije i prve žene kojoj je ponuđeno mjesto predavačice matematike na sveučilištu, zaslužuje biti zapamćeno.
Prezrevši mondeni svijet, Agnesi je na kraju odbacila nauku te se dušom i tijelom posvetila humanitarnom radu, živeći onako kako je to oduvijek htjela. Uistinu, njen život pun oprečnosti predstavlja pravu „psihološku enigmu“ koju vjerojatno nikad nećemo razriješiti, ali sigurno je da fascinantan um i djelovanje ove strašne žene intrigira i izaziva divljenje već više od dva stoljeća.
Rođena na današnji dan 1718. godine u Milanu u imućnoj obitelji intelektualaca kao najstarije od 21 djeteta, Agnesi nije tipična matematičarka. Vodila je naizgled dosadan život, no, uzimajući u obzir okolnosti u kojima je odrasla, njen doprinos matematici je izvanredan. Iako je živjela u doba prosvjetiteljstva, kao žena u svijetu učenjaka predstavljala je gotovo endemsku pojavu. Dovoljno je prisjetiti se Lessingove izjave: „Žena koja misli izaziva gađenje kao i muškarac koji se šminka.“ Imala je sreću da je Pietro Agnesi, prepoznavši veoma rano izniman talent prvorođene kćeri, bio lišen duboko ukorijenjenih predrasuda o obrazovanju žena poput one da su „Horacije i hipotenuze za dječake, a kuhanje i šivanje za djevojke.“
Svojoj je miljenici (i njenoj sestri Mariji Teresi, poznatoj skladateljici) pružio najbolje obrazovanje. Maria je navodno toliko žudjela za znanjem da je otac morao pod ključ staviti slovaricu kako ne bi prebrzo naučila čitati. Uzalud.
Čudo od djeteta je do 11 godine ovladalo francuskim, latinskim, grčkim, hebrejskim, njemačkim i španjolskim. Glas o njenoj iznimnoj nadarenosti brzo se proširio te je njihova kuća postala poznato okupljalište intelektualaca u Milanu.
S devet godina održala je na latinskom čuveni govor svog tutora Gemellija, koji je pobijao tvrdnje o inferiornosti ženskog uma. Mala poliglotkinja nije se zaustavila na učenju jezika, već je na čuđenje svih postala matematički i filozofski genij pišući eseje u razdoblju kada je pismenost u Milanu iznosila jedva 50%. Iste je s 20 godina objavila u zbirci Propositiones philosophicae. Iako su utemeljeni na salonskim raspravama, savršeno pariraju djelima najvećim umovima onog vremena, a posebno je zanimljivo što je Agnesi u istima posebnu pozornost posvetila inzistiranju na obrazovanju žena.
Premda je žeđ za znanjem bila jaka, umorna od „slave“, Agnesi je odlučila provesti ostatak života u samostanu. No, na nagovor oca Gaetana ostaje pod određenim uvjetima: ići će u crkvu kad god želi, više se neće sastajati s učenjacima, odreći će se teatra, plesova i svečanih primanja, no, ne i znanosti. Kao 22-godišnjakinja susreće monaha i profesora Ramira Rampinellija i započinje matematičko usavršavanje.
Fantastični rezultati okrunjeni su njenom najvažnijom knjigom, Istituzioni analitiche (1748) koja je izazvala senzaciju u akademskom svijetu. To je najstarije sačuvano djelo o matematici pisano rukom žene i jedno od prvih o konačnoj i beskonačnoj analizi te o diferencijalnom i integralnom računu.
Iako joj se ne pripisuju nikakva otkrića, njena zasluga leži u činjenici da je na vrlo sistematičan način skupila djela raznih matematičara, dajući ih uz vlastite interpretacije. Knjiga, model jasnoće, zamišljena kao priručnik, prevedena je na brojne jezike ostvarivši velik uspjeh.
„Ne postoji ni jedno djelo, ni na jednom jeziku koje omogućuje tako brzo i duboko prodiranje u osnovne zakonitosti analize: smatramo ge najcjelovitijim i najboljim traktatom ove vrste,“ riječi su Francuske akademije.
Carica Marija Terezija daruje joj prekrasan nakit, međutim, najveće priznanje dobiva od pape Benedikta XIV. koji joj je ponudio predavačko mjesto na katedri za matematiku Sveučilišta u Bologni, no, kako se u to vrijeme bavila poglavito humanitarnim radom, nije ga prihvatila.
Najpoznatija je po krivulji koju je proučavala i koja nosi njeno ime, tzv. krivulja M. Agnesi. Englezi su krivo preveli talijanski naziv versiera (krivulja) kao vještica (avversiera), stoga je ostala poznata i pod imenom Witch of Agnesi.
Kad su svi s nestrpljenjem očekivali nova čuda, dolazi do preokreta. Posve je mirno i sigurno donijela odluku da se posveti dobrotvornom radu.
„Čovjekov rad mora uvijek imati neki cilj, a cilj kršćanina je da slavi Boga; nadam se da je moj rad do sada bio u slavu Božju, jer je, po volji očevoj, proistekavši iz poslušnosti, bio koristan drugima: sada nalazim bolje načine i sredstva da služim Gospodinu i svom bližnjem,“ obrazložila je Agnesi.
Sa smrću oca 1752. umire konačno i njen interes za matematiku. Napušta ju kao tek prolazni hobi, bez žaljenja i ostatak života posvećuje svom istinskom pozivu – brizi za uboge i bolesne, osobito žene. Postala je izvrsna teologinja kojoj su se za savjete obraćali brojni ugledni crkvenjaci. Rasprodavši svu imovinu, Gaetana 1771. seli u dom za siromašne i beskućnike gdje ubrzo postaje upraviteljicom, njegujući istim žarom one najpotrebitije.
Umrla je 9. siječnja 1799., na zalasku 18. stoljeća. Vidjela je sve njegove mijene ostajući vjerna sebi. Gaetana Agnesi: razum i srce. Počiva po vlastitoj želji u zajedničkoj grobnici, sa stanovnicama doma s kojima je provela gotovo 50 godina.
