Karin Dreijer je švedska glazbenica čiji je talent odjeknuo na međunarodnoj sceni. Rođena je 7. travnja 1975. godine u Gothenburgu. Već je kao desetogodišnjakinja počela učiti svirati gitaru, a u tinejdžerskoj dobi pokazuje interes za pitanja društvenih struktura moći i roda, što će se u konačnici uvelike odraziti na razvoj njezine glazbene karijere.
Tijekom devedesetih pjevala je i svirala u indie rock bendu Honey is Cool, a krajem prošlog stoljeća nastaje grupa The Knife. Fantastični glazbeni uraci ovog elektronskog pop dua kojeg je oformila u suradnji s bratom Olofom, poharali su međunarodne glazbene ljestvice. Osim toga, njezina je kreativna stvaralačka snaga iznjedrila autorski projekt pod nazivom Fever Ray kojeg karakterizira prepoznatljivi mračniji zvuk.
Uz pozamašne, efektima modulirane vokalne sposobnosti, može se reći kako oba Karinina projekta predstavljaju cjelokupno audiovizualnu iskustvo zbog korištenja različitih maski, kostima, svjetlosnih efekata i dima u spotovima te prilikom rijetkih live nastupa, pri tome stvarajući mističnu i pomalo jezivu atmosferu.
Uz prethodno izdana četiri studijska albuma koje je publika široko prigrlila (The Knife, Deep Cuts, Silent Shout i kolaboracija Tommorow, in a Year), svakako valja izdvojiti petu i posljednju glazbenu poslasticu u režiji grupe The Knife iz 2013. godine pod imenom Shaking the Habitual. Ime albuma inspirirano je citatom francuskog teoretičara i vijesnika postmodernizma Michela Foucaulta, a isti je nastao kao posljedica čitanja feminističke i kvir literature te rasprava o ekologiji i strukturalizmu.
Djelovanje benda obilježeno je kontinuiranim osjećajem zasićenosti patrijarhatom. Iako ispreplitanje glazbene podloge s politički potentnim idejama ne predstavlja novinu unutar povijesti glazbe, u ovom su slučaju inovativnost pristupa i originalnost zvuka osigurali “Nožu” svjetsku popularnost.
Iz suradnje s norveškim glazbenicima Röyksopp nastala je pak bezvremenska stvar What Else Is There? (2005), ali i This Must Be It te Tricky Tricky (2009).
Karin u predanom radu na solo projektu Fever Ray zrcali fluidnost identiteta, propituje društveno nametnute ideale majčinstva i samoću koja ga slijedi, hrani vlastitu znatiželju te istražuje područje seksualnosti, pomičući granice slobode. Fever Ray opisuje kao zbir različitih mentalnih karaktera s kojima dijeli neke sličnosti.
„Sada smatram da je apsolutno moguće stvoriti obitelj koja nije nuklearna, ali to ranije nisam znala. Živjela sam prema feminističkim principima prije nego što sam rodila djecu i ostala sam šokirana načinom na koji te društvo tretira kada jednom postaneš majka. Praktički si trebaš odrezati ruke i noge i ostati doma.“
Prvi album pod nazivom Fever Ray iz 2009. godine izazvao je niz pozitivnih reakcija, a hitovi poput When I Grow Up i If I Had a Heart (korištena u TV seriji Vikinzi) izazivali su ozbiljnu slušateljsku ovisnost. S druge strane, posljedni uradak Plunge (2017.) – album vidno uronjen u kvir tematiku – nosi sasvim drugačiji zvuk uz vodeći singl To the Moon and Back, povremeno izazivajući ambivalentne osjećaje.
Korišteni efekti zamagljuju jasne linije rigidne (pretpostavljene) rodne određenosti glasa, a Dreijer je jednom prilikom izjavila:
„Što se događa kada slušatelj/ica ne može odrediti vokal? Što je to? Sada smo otvoreniji prema tome da ne moramo odlučiti kojem rodu pripada vokal. To je na neki način oslobađajuće.“
Izvori:
- Fever Ray: on pleasure, patriarchy and political revolution
- The Knife On ‘Shaking’ Expectations
- Fever Ray’s Karin Dreijer Opens Up About Her Radical Album Plunge, Sexism in Music, and the Knife
- Karin Dreijer Is The 21st Century’s Sonic Shapeshifter
- Ten Things You Never Knew About The Knife’s Karin Dreijer Andersson
