09.01.1941.

Joan Baez – bosonoga madonna

“Ako me ljudi već moraju nekako etiketirati, preferirala bih da me prvo odrede kao ljudsko biće, zatim kao pacifistkinju, a onda kao folk pjevačicu.”

Joan Chandos Baez rođena je na današnji dan 1941. godine u New Yorku.

Njezin otac, Albert Baez, po zanimanju je bio fizičar (inače jedan od izumitelja x-ray mikroscopa) te je kao zaposlenik UNESCO-a bio prisiljen često se seliti.

Joanina majka Joan  ili ‘Big Joan’, kako su je obično zvali, sa svojim je trima kćerima (Pauline, Joan i Mimi) u stopu pratila supruga na njegovim putovanjima. Obitelj je živjela posvuda: od Engleske i Španjolske, preko Kanade i SAD-a, do Bliskog Istoka.

Brojna su putovanja mladoj Joan proširila vidike i zainteresirala je za društvene probleme i borbu za ljudska prava, kojima se Joan i dan-danas bavi. Istovremeno se prilično rano počela interesirati za glazbu. Očev prijatelj poklonio joj je jednom prilikom ukulele, a ona je u svega nekoliko dana naučila par osnovnih akorda i krenula sviruckati svoje omiljene r’n’b stvari.

Možda prijelomni trenutak za njezinu buduću karijeru dogodio se kada je imala trinaest godina, na koncertu folk glazbenika Petea Seegera na koji ju je povela tetka. Joan se vratila potpuno opčinjena i uskoro je na svoj repertoar dodala praktički čitavu Seegerovu diskografiju.

 Joan, Mimi i Pauline

Joanini roditelji isprva nisu bili naklonjeni njezinim interesom za glazbu jer su vjerovali da će je ona zasigurno odvesti u ovisnost o kojekakvim opijatima, no, u konačnici su popustili i odlučili je podržati. Štoviše, bili su dio malobrojne publike na Joaninom prvom koncertu, održanom 1958. u Klubu 47. Baez je prvom svirkom zaradila svega deset dolara, no svojim je glasom očarala prisutne i uskoro dobila stalan angažman.

Početak nekog većeg uspjeha vezuje se za njezin nastup na Newport Folk Festivalu 1959. godine, kada je s Bobom Gibsonom otpjevala “Virgin Mary Had One Son” i “We Are Crossing Jordan River”.

‘Bosonoga madonna’, kako su je tad prozvali zbog njenog nebeskog glasa, već je sljedeće godine potpisala ugovor s izdavačkom kućom Vanguard, a 1960. i izdala svoj prvi album Joan Baez, sačinjen uglavnom od tradicionalnih folk balada.

Uslijedile su tri ‘zlatne ploče’, Joan Baez, Vol. 2 (1961), Joan Baez in Concert, Part 1 (1962) i Joan Baez in Concert, Part 2 (1963). Iako se radi o live albumima, potonja dva su specifična jer su sastavljena isključivo od novih pjesama, uključujući i prvi cover tada nepoznatog Boba Dylana.

Sredinom šezdesetih, Joan je postala središnja ikona folk scene; družila se i surađivala s glazbenicima i glazbenicama poput Judy CollinsEmmylou HarrisJoni MitchellBonnie Raitt, a 1962. se našla na naslovnici Time Magazinea, što je za glazbenicu u to doba bila posebna čast.

Kada joj je akustična gitara pomalo dojadila, Joan je započela surađivati sa skladateljem Peterom Schickeleom. Uslijedili su albumi Noël (1966), Joan (1967) i Baptism: A Journey Through Our Time (1968), njezin prvi konceptualan album na kojem je Joan uglazbila poeziju brojnih književnih velikana, kao što su James JoyceFederico García Lorca i Walt Whitman.

Na albumu Joan je pak prepjevala rock hitove svojih suvremenika: Johna Lennona i Paula McCartneyaTima Hardina, Paula Simona i Donovana.

Godine 1968. otputovala je u Nashville, gdje je u maratonskoj studijskoj sesiji snimila čak dva albuma: Any Day Now, sastavljen isključivo od Dylanovih covera i David’s Album koji je više naginjao country glazbi.

Godine 1968. izdala je svoje prve memoare nazvane Daybreak, a sljedeće je godine nastupila i na Woodstocku. Negdje u to vrijeme Joan počinje pisati i vlastite pjesme, počevši sa “Sweet Sir Galahad” i “A Song For David”, koje su 1970. našle na njenom albumu (I Live) One Day at a Time.

Godine 1971. Joan izdaje svoju posljednju ‘zlatnu ploču’, Blessed Are…  koju je obilježio jedan od Joaninih najvećih hitova, “The Night They Drove Old Dixie Down”. Iduće godine prekida suradnju s idavačkom kućom Vanguard i prelazi na A&M Records, gdje će izdati svojih narednih šest albuma.

Od brojnih albuma koji su od tada uslijedili, bitno je svakako spomenuti i Gracias a la Vida iz 1974. i Diamonds & Rust iz 1975., inače njezin najprodavaniji album zahvaljujući naslovnoj pjesmi koja aludira na Joanin odnos s Bobom Dylanom.

Zahvaljujući prije svega njezinom nastupu na Woodstocku, a onda i istoimenom dokumentarcu iz 1970., Joanina slava je u to vrijeme dosegla pozamašne razmjere, a ona ju je odlučila iskoristiti kao oruđe u borbi protiv društvenih nepravdi.

Joan je s aktivizmom zapravo započela još u 50ima, kada je sudjelovala u brojnim demonstracijama koje je organizirao njezin dugogodišnji prijatelj Martin Luther King, Jr.

Njezina je možda najpoznatija politička akcija izvedba pjesme “We Shall Overcome” za vrijeme slavnom Marša na Washinghton 1963. godine, koja je spomenutu pjesmu s Joan zauvijek povezala.

https://www.youtube.com/watch?v=lnFwR8G6u2g

Krajem 60-ih bila je iznimno aktivna u antiratnom pokretu , a bila je i jedna od ključnih osoba zaslužnih za osnivanje Amnesty Internationala. Borila se protiv ratova, siromaštva i smrtne kazne te zalagala za prava LGBT zajednice i zaštitu okoliša.

Godine 1976. dodijeljena joj je nagrada Thomas Merton za aktivizam, 2006. Distinguished Leadership Award za dugogodišnju borbu protiv nasilja, a 2011. je Amnesty International njezinim imenom nazvao nagradu koja se dodjeljuje pojedincima_kama za izvanredna dostignuća u svjetskoj borbi za ljudska prava.

Nakon desetogodišnje stanke, 2018. objavila je album Whistle Down the Wind koji sadrži obrade glazbenika kao što su Tom Waits i Anohni.

Unatoč svim spomenutim dostignućima, Joan će, kako to u povijesti nerijetko biva, zasigurno ostati zapamćena po odnosu sa svojim dugogodišnjim suradnikom i prijateljem, Bobom Dylanom. Kako se u tuđe ljubavne zgode i nezgode ne valja miješati, ja ću završiti s dojmom koji je Joan na Dylana ostavila kada ju je prvi put slušao.

“Folk pjevačice poput Peggy Seeger, Jean Ritchie i Barbare Dane nisu se mogle povezati s modernom publikom. Joan nije bila poput njih. Nije bilo nikoga poput nje. .. Izgledala je poput religijske ikone, kao netko za koga bi se poželio žrtvovati i pjevala je glasom koji se obraćao direktno Bogu.”


Povezano