28.01.1873.

Colette – francuska književnica i izvođačica protiv društvenih konvencija

Redatelj Wash Westmoreland svojim je biografskim filmom iz 2018. godine širu svjetsku javnost podsjetio na život i rad francuske književnice Sidonie Gabrielle Colette (1873.-1954.). Jednostavno naslovljen Colette, film se usredotočio na razdoblje njezina života od stupanja u brak s očevim poznanikom Henryjem Gauthiersom-Villarsom, poznatijim pod imenom Willy, do njihova razvoda. Godine su to njezine inicijacije u pariško društvo te nastanka romana o junakinji imenovanoj Claudine. Colette, koju u filmu glumi Keira Knightley, mlada je provincijalka koja se zbog ljubavi preseli u Pariz, u čije se mondene i kulturne krugove isprva teško uklapa. U središtu zanimanja filma su godine književničina života tijekom kojih se ipak uspjela egzistencijalno, ali i autorski emancipirati od – u to vrijeme iznimno uspješnog i uglednog, a danas gotovo zaboravljenog – književnika Williyja.

Colettin životni put bio je uistinu zanimljiv, i neuobičajen za ženu njezina vremena, stoga ne čudi da već desetljećima zbog njezine biografije tekstovi koje je napisala ostaju u svojevrsnoj sjeni.

Colette je odrasla u Burgundiji, u selu Saint-Sauveur-en-Puisaye, uz majku Sido, koja je kasnije postala junakinja jednog od njezinih romana, a koja ju je poticala da se obrazuje i puno čita. U Pariz se preselila 1893. godine, nakon udaje za Willyja, književnog i kazališnog kritičara, novinara i autora niza komercijalno uspješnih romana. Willy je u to vrijeme vodio književnu radionicu na kojoj su neafirmirani mladi pisci pisali romane koje bi on potom objavljivao pod vlastitim imenom, što im je osiguravalo snažniji tržišni uspjeh. Takva je praksa, naime, bila česta u književnosti onoga vremena.

Godine 1900. Willy je pod svojim imenom objavio roman Claudine u školi (Claudine à l’école) koji je postao jedan od najvećih tržišnih uspjeha u povijesti francuske književnosti. Roman pripovijeda o dogodovštinama iz školskoga života petnaestogodišnje Claudine koja živi u selu Montigny. Roma je poluautobiografski i temelji se na Colettinu životu. Autorica romana je zapravo ona, a Willy je konačnom obliku teksta doprinio isključivo pojedinim sugestijama i korekcijama.

Izniman uspjeh romana potaknuo je Colette da napiše nove nastavke o dogodovštinama iste junakinje: Claudine u Parizu (Claudine à Paris, 1901.), Claudine u braku (Claudine en ménage, 1902.) i Claudine odlazi (Claudine s’en va, 1903). Sve do 1907. godine na naslovnicama romana stajalo je isključivo Willyjevo ime; od 1907. do 1955. Willy i Colette bili su supotpisani; a tek nakon 1955. godine i okončanja sudskog procesa Colette je priznato autorstvo romana. Willy je autorska prava prodao izdavaču još 1907. pa Colette, unatoč velikom broju prodanih primjeraka, nikad nije imala financijsku korist od spomenutih romana.

Colette i Missy, predstava La Romanichelle, 1906.

Godine 1906. Colette se razvela od Willyja i započela uspješnu karijeru u plesnim predstavama popularnim u to vrijeme. Autobiografska iskustva temelj su romana Pustolovka (La Vagabonde), objavljenog 1910. godine, koji pripovijeda o Renée Nérée koja nakon razvoda nastupa kao izvođačica u noćnim lokalima. U to je vrijeme Colette izazivala zgražanja javnosti nastupajući oskudno odjevena. Međutim, pravi skandal izazvala je tek nastupom u predstavi Egipatski san u Moulin Rougeu, tijekom koje se na pozornici poljubila sa svojom partnericom Mathilde de Mornay, poznatijom pod nadimkom Missy. Colette i aristokratkinja i slikarica Missy, koja je bila poznata po nošenju maskuline odjeće, svoju višegodišnju vezu nisu skrivale od javnosti.

Iako se nakon razvoda s Willyjem udavala još dva puta – 1912. za Henryja de Jouvenala i 1935. za Mauricea Goudeketa – tijekom cijeloga života Colette se zahvaljujući vlastitom radu sama uzdržavala. Radila je niz različitih poslova: bila je novinarka, glazbena i kazališna kritičarka, glumica, dramatičarka, scenaristica te vlasnica trgovine kozmetičkim proizvodima. Napisala je brojne članke i kronike za La Vie parisienne, Le Journal, La Revue de Paris i Le Matin, u kojem je godinama bila urednica rubrike kulture. Kao novinarka surađivala je s dvadesetak publikacija i taj je segment njezina djelovanja iznimno važan i isprepleten s književnim. Kao književna kritičarka, ali i jedna od članica povjerenstva za dodjelu književne nagrade Femina, bila je vrlo utjecajna u pariškim/francuskim književnim i kazališnim krugovima. Njezin su rad iznimno cijenili i suvremenici, ugledni prozaici Marcel Proust i André Gide.

U razdoblju između dva svjetska rata Colette je objavila niz romana koje književna kritika drži najuspjelijim dijelom njezina opusa: Mitsou ili kako djevojke postaju pametne (Mitsou ou Comment l’esprit vient aux filles, 1919.), Claudinin dom (La Maison de Claudine, 1922.), Chéri (1920.) Žito u kukolju (Le Blé en herbe, 1923.), Chérijev kraj (La Fin de Chéri, 1926.), Rađanje dana (La Naissance du jour, 1928.) i Sido (1930).

Colette je pisala za ono vrijeme izrazito modernu fikciju. Veliki se dio tekstova temelji na autobiografskim elementima te je danas ubrajamo u autorice čiji su tekstovi ishodište žanra autofikcije. Oblikovala je niz zanimljivih likova djece i životinja, a u književnost je uvele neke i danas relevantne društvene teme; pisala je o ženskoj žudnji, ljubavnim vezama starijih žena i mlađih muškaraca, lezbijskoj i homoseksualnoj ljubavi te ponajviše o položaju žena u patrijarhalnom društvu.

Colette je bila prva žena izabrana u Académie Goncourt, književnu udrugu koju su 1900. osnovali romanopisci Edmond i Jules Goncourt koji se nisu slagali s politikama Francuske akademije. Bila je i prva žena za koju je organiziran državni pogreb. Pokopana je na groblju Père-Lachaise, unatoč protivljenjima katoličke crkve.

Nakon Drugog svjetskog rata Colette u Francuskoj postaje književni klasik; cijene je i kritika i publika. Tekstovi su joj objavljeni u prestižnoj biblioteci La Pléiade izdavačke kuće Gallimard, a velik ih je broj adaptiran za film ili kazalište, uključujući predstavu Gigi s Audrey Hepburn u naslovnoj ulozi.

Colette je tijekom prve polovice 20. stoljeća uistinu bila jedna od središnjih figura francuskog javnog i kulturnog života. Svojim je načinom odijevanja, novinskim člancima te plasmanom kozmetičkih proizvoda oblikovala modni ukus onoga vremena. Snažno je odbacivala pravila koje je patrijarhalno društvo nametalo ženama. Borila se za slobodu te, iako se nije eksplicitno deklarirala kao feministkinja, njezin je životni put primjer ženske emancipacije.

U svojim tekstovima se zalagala na pravo na pobačaj, otvoreno progovarala o nedaćama trudnoće i majčinstva, menopauzi, te pisala o nasilju nad ženama. Utjelovljivala je snažnu, neovisnu, slobodnu, transgresivnu ženu koja je postala uzor kasnijim generacijama, među kojima je i filozofkinja i književnica Simone de Beauvoir koja u Drugom spolu u više navrata citira Colette. Na hrvatski su jezik prevedena sva četiri romana iz serijala o Claudine, Chéri, Raskalašena naivka (L’Ingénue libertine), Život i smrt Cheri Pelouxa (La fin de Chéri) te Mitsou ili kako djevojke postaju pametne, što domaćoj publici omogućava makar elementarni uvid u bogati opus ove strašne žene.


Povezano