Ana Cláudia Moura Pereira, poznatija kao Ana Moura, rođena je 17. rujna 1979. u Santaremu, glavnom gradu portugalske pokrajine Ribatejo, na rijeci Tejo, sjeveroistočno od Lisabona. To je grad bogate povijesti, idealno mjesto za ljubitelje i ljubiteljice fada. “Pjevam fado od malena, odrastala sam slušajući ga kod kuće,” prisjeća se Ana svog djetinjstva.
Fado je tradicionalan portugalski glazbeni stil populariziran oko 1830. godine u Lisabonu. Naziv dolazi od latinske riječi fatum, što znači sudbina. Pjevača/pjevačicu fada tradicionalno prate najmanje 2 gitarista: jedan koji svira portugalsku gitaru s 12 žica, i drugi koji svira specifičnu vrstu španjolske gitare zvanu viola de fado. Tipične teme tekstova su čežnja za voljenom osobom, usamljenost, sudbina i sam grad Lisabon. Portugalska riječ “saudade” (koja se otprilike može prevesti kao čežnja ili nostalgija) također je usko povezana s ovim žanrom. Od 2011. godine fado je dio svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a.
Kao tinejdžerka, dok je pjevala pop i rock glazbu s lokalnim bendom, Ana Moura bi u svaki nastup uključila barem jednu fado pjesmu. Oko 2000. godine počinje pjevati u takozvanim „fado kućama“, malim prostorima za nastupe, i ubrzo se pročuo glas o njezinom osebujnom kontraaltu i upečatljivoj izvedbi.
Kao gotovo svaka ambiciozna fadistica, Ana je crpila inspiraciju od legendarne Amalije Rodrigues. “Bili su to njezina duša i njezin glas,” komentira utjecaj pokojne pjevačice. “Imala je sve u sebi. Neki pjevači imaju sjajan glas bez duše, bez intenziteta. Drugi imaju osjećaj, ali ne i odgovarajući glas. Ona je imala sve i bila je vrlo dobra improvizatorica.”
Ana Moura postala je vodeća predstavnica ovog poetičnog, duboko izražajnog idioma koji personificira portugalsku psihu dok istražuje univerzalne teme poput izgubljene ljubavi i čežnje. Kako Ana objašnjava: “Za fado je bitna samo emocija. Ne treba mu prijevod.”
U to vrijeme, oko prijelaza u 21. stoljeće, pojavio se novi val glazbenika koji su eksperimentirali s modernijim pristupom fadu: pjevača/icu sada prati bend, koji može imati bubnjeve, klavijature, violine, viole ili druge instrumente koji se pridružuju tradicionalnoj gitarskoj pratnji. Ana Moura dio je ovog trenda koji spaja fado s drugim žanrovima i nema puno toga zajedničkog s tradicionalnim zvukom. Ona je učinila za fado ono što je, primjerice, Rosalia učinila za flamenco – revitalizirala ga je za svoju generaciju.
Njezin debitantski album Guarda-Me a Vida Na Mão pojavio se 2003. godine i dočekan je vrlo pozitivnim kritikama. Godine 2007. na koncertu Rolling Stonesa u Portugalu Ana se pojavila na pozornici pjevajući s Mickom Jaggerom, s kojim je izvela pjesmu No Expectations. Nastupala je i s Princeom, velikim obožavateljem fada, koji je jednom prilikom njezin vokal opisao kao „glas star tisuću godina“.
Mourin album Desfado (2013.) producirao je Larry Klein, bivši producent Joni Mitchell. Album se zadržao čak 150 tjedana na portugalskim top ljestvicama i dobio peterostruku platinastu nakladu (bio je najprodavaniji album nekog portugalskog izvođača/ice toga desetljeća). Uslijedila je turneja po cijelom svijetu, uključujući Carnegie Hall u New Yorku.
Njezin najnoviji album Casa Guilhermina (2022.) uvelike je inspiriran lisabonskom scenom poznatom kao „novi fado“. Na klupskim večerima i zabavama lokalni DJ-i i producenti miješaju tradicionalnu gitaru i semplove starih klasika fada s glazbom afro-luzofone dijaspore, poput sembe, batide, morne s Cabo Verdea i elektroničke kizombe, pronalazeći poveznice s afrobeatsom, brazilskim žanrovima poput sambe i američkim trapom i alternativnim r&b-om.
Neki kritičari smatraju da se nove pjesme previše udaljavaju od tradicionalnog zvuka fada. No fado je zapravo izvorno započeo kao oblik plesne glazbe. Dakle, na neki način Ana Moura ga je vratila korijenima. Casa Guilhermina je uzbudljiva, jedinstvena „multikulti“ fuzija, most između Afrike i Portugala (Moura i sama dolazi iz multikulturalne obitelji – majka joj je iz Angole, a otac je Portugalac). „U ovom trenutku u svome životu osjetila sam potrebu za spajanjem ovih svjetova, za slavljenjem različitih krvi koje teku mojim venama“, kaže Ana.
