“Budući integrisan u kulturu, seksizam je najrasprostranjeniji oblik diskriminacije, a mediji masovne komunikacije i uopšte ‘masovna kultura’ za jednu od svojih osnovnih odrednica imaju razvijanje i širenje stereotipa o ženi kao inferiornom, privatnom i ne-političkom biću. Masovni mediji, dakle, igraju važnu ulogu u održanju patrijarhalne tradicije i ideologije, koja ženama odriče um i subjektivitet“, ističe filozofkinja i feministkinja Kristina Bojanović pojašnjavajući utjecaj medija na položaj žena u crnogorskom društvu i uopće predstavljanje žena u medijima u Crnoj Gori.
Bojanović tvrdi da je očigledno da mediji u Crnoj Gori ne prepoznaju ulogu koju bi mogli, odnosno morali preuzeti kao važni akteri provođenja politike rodne ravnopravnosti.
U crnogorskim elektronskim medijima žene su vrlo rijetko gošće u ozbiljnim emisijama, koje tretiraju političke, ekonomske i kulturne probleme, a ona ističe i da je evidentna dominacija muškaraca kao sugovornika, stručnjaka, analitičara i kritičara situacija u društvu.
Kada se usporedi u kojem postotku tiskani i elektronski mediji citiraju muškarce, a u kojem žene, tko govori iz koje pozicije, te tko je češće prisutan u domeni problematike koja je od javnog značaja, naići ćete na ogromnu razliku i diskrepanciju, naravno, na štetu žena.
“Žene najčešće imaju priliku da govore o ličnom iskustvu, o porodičnim pitanjima i slično, a u okviru rubrika u pojedinim časopisima, zauzimaju mjesto ‘ekspertkinja’ za kozmetiku, ishranu/dijete, recepte, uređenje doma, odgajanje i vaspitavanje djece. Uglavnom o onome što nema nikakav javni značaj, ili što bi moglo uticati na promjenu socio-političke klime u društvu“, kazala je Bojanović.
Marginalizaciju ženskih stavova o pitanjima koja su značajna za društveni život vrše oni mediji koji nisu svjesni svoje uloge u ostvarivanju ciljeva politike rodne ravnopravnosti.
“Ako mediji potenciraju teme koje se odnose na privatni život žena nauštrb onih koje se tiču poštovanja ženskih ljudskih prava i ohrabrivanja žena za preuzimanje novih uloga, oni zapravo formiraju predstavu o tome koji su ključni ženski problemi i kakvu ulogu žene u društvu treba da imaju.
Ne prepoznajući značaj tema i pitanja koja su specifična za žene i njihova iskustava, te reprodukujući rodne stereotipe koji osnažuju patrijarhalnu podjelu rodnih uloga, i uopšte, patrijarhalne svjetonazore, crnogorski mediji pokazuju neodgovornost velikih razmjera u pogledu spremnosti da se pitanje rodne nejednakosti i problemi žena plasiraju u javnost”, smatra Bojanović.
Najveći problem, prema njezinom mišljenju, jest predstavljanje žena kao objekata u medijima, odnosno eksploatacija njihovih tijela kao robe koja prodaje proizvode ili koja se prodaje.
“Što se tiče štampanih medija, ženska tijela kao seksualni objekti pojavljuju se ne samo u tabloidima i muškim magazinima, već i pojedinim dnevnim novinama (na primjer, “Informeru”) koji ima praksu objavljivanja fotografija obnaženih žena, koje nikad nemaju veze sa tekstovima na stranici na kojoj su prikazane, i uvijek je uz njih komentar koji sadrži vulgarnu i uvredljivu poruku, koja uglavnom aludira na seks(ualno). Da ne podsjećamo na kako brutalne i sramne načine dotični dnevni list vrši podmetanja ženama iz javnog života, poput građanske aktivistkinje Vanje Ćalović”, kazala je Bojanović.
Urednička politika tabloida reflektira se u ‘senzacionalističkom’ sadržaju, koji nam, doneseći fotografije ženskog tijela praćene rodno-stereotipnim komentarima i muško-centričnom ideologijom, svakog dana isporučuje pornografiju i mizoginiju, te poručuje da su žena i njezina seksualnost lako dostupna roba.
U ostalim dnevnim novinama u Crnoj Gori, prema njezinim riječima, i dalje svakodnevno nalazimo fotografije obnaženih žena, koje zauzimaju prostor na oglasnim stranicama (reklamirajući tzv. hot-line), i čija su tijela namijenjena gledanju, stimulaciji, uzbuđenju i uživanju.
Bojanović objašnjava da takvim ‘sadržajima’ mediji stvaraju, promoviraju i produbljuju svijest o ženama kao drugorazrednim i pukim tjelesnim bićima.
“Iz dnevnih novina ne izostaju ni mizogini vicevi, fotografije i tekstovi, koji se nalaze na tzv. zabavnim/šarenim stranama, i koji podstiču predrasude prema ženama, bilo da ih predstavljaju u situacijama koje ih degradiraju u moralnom i umnom pogledu, bilo da ih označavaju kao nekompetentne u poslovima koje obavljaju”, istakla je te dodala da se žene kao objekti pojavljuju u reklamama, spotovima, raznim emisijama, reality programima…
Mogu li zajedno rodna ravnopravnost i mizogine reklame
“Ma koliko neka TV kuća željela baštiniti rodno korektni prikaz žena, ili joj uređivačka politika podržavala promovisanje rodne ravnopravnosti, uvijek ćemo na ekranu vidjeti mizogine reklame i emisije o šou-biznisu, u kojima se uglavnom akcentuje ‘idealni’ ženski izgled”, rekla je Bojanović.
Internet ističe kao najnekontroliraniji medij i najekstremniji po pitanju negativnog i diskriminatornog predstavljanja žena, o čemu svjedoče brojni sporni, uvredljivi, kompromitujući i vulgarni tekstovi, fotografije, fotomontaže, video klipovi.
Postoje čak i portali i facebook stranice čiji je sadržaj gotovo u cjelosti namijenjen blaćenju i preziranju žena. Zabrinjavajuće je, smatra Bojanović, što se ovi mizogini internet sadržaji šire preko društvenih mreža, i dospijevaju do velikog broja korisnika, a pokušaji da se tome stane na kraj rijetki su i usamljeni.
“Mizoginija u medijima najčešće je prepoznatljiva, no nekad i veoma latentna, tačnije sofisticirana, što se možda najbolje može zaključiti iz mnoštva emisija talk-show karaktera, u kojima se žene degradiraju kroz diskurs o njihovom izgledu, estradi, kultu tijela, fascinaciji modom, muško-ženskim odnosima, „poželjnim“ emotivno-bračnim stanjem. Ta degradacija, osim što se odnosi na diskriminaciju žena u odnosu na njihovu ljepotu i broj godina, svođenje smisla njihovog života na fizički izgled, takođe uključuje negiranje ili nipodaštavanje njihove inteligencije, sposobnosti i profesionalnih dostignuća”, kazala je Bojanović.
Nije dovoljno da mediji izbjegavaju rodne stereotipe i da prate događaje vezane za implementaciju politika rodne ravnopravnosti, već je nužno da budu aktivni i zainteresovani učesnici te implementacije.
“Tek onda kad se u medijima poveća broj sadržaja koji se bave ženskim ljudskim pravima, kad se poveća zastupljenost stavova žena u pitanjima koja su od javnog značaja, kad se bude insistiralo na i uvelo neseksističko i nestereotipno predstavljanje žena, kad se bude dosljedno upotrebljavao rodno senzitivni jezik i povećala vidljivost žena koje se afirmišu u javnoj sferi – možemo govoriti o odgovornim medijima, kojima je cilj ukidanje seksističkog predstavljanja žena, postizanje istinski ravnopravne zajednice, odabacivanje patrijarhalnih ‘vrijednosti’ i zauzimanje kritičkog stava spram svih oblika institucionalnog mišljenja koji vode ukidanju individualnih sloboda i ljudskih prava”, kazala je Bojanović.
Medijska pismenost karta za izlazak iz mraka
Crna Gora nije izuzetak kada je u pitanju loš tretman žena u medijima i Bojanović ističe da je stanje slično u čitavoj regiji. Rješenje vidi u medijskom opismenjavanju koje bi moglo otkloniti medijsko nepoštivanje žena.
“Samo ako smo medijski pismeni možemo kritički da promišljamo sadržaje koji nam pristižu iz medija i da znamo da dekonstruišemo medijske konstrukcije, budući da one nisu odraz istine i realnosti, već isključivo istine nekog konteksta, ideologije, pojedinca ili grupe.
Dekonstrukcija u ovom smislu znači razotkrivanje slike žene i njenog tijela kao društvenog konstrukta patrijarhalne ideologije i prepoznavanje interesa koji utiču na medijsku proizvodnju takvih slika, stereotipa i sveukupne degradacije ženskog pola, odnosno roda. Medijski se opismeniti znači odbaciti selektivno, jednodimenzionalno predstavljanje žene, odbaciti medijski diskurs koji ignoriše sva važna društvena pitanja u čijem je središtu žena. Biti medijski pismen/a znači ne htjeti održavati muškocentričnu ravnotežu unutar društva”, smatra Bojanović.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
