Objavljeno

Želi, jebi, konzumiraj, umri

„Vidim da sveti Valentin i nije neki svetac“, rekla sam prijatelju dok je kupovao ružu na Cvjetnom svojoj djevojci. Nasmijao se mojem cinizmu. Nisam cinična nego željna iskrenih osjećaja i imam kulturološku, pa i društvenu potrebu za „simbiozom“. Nemam ništa protiv seksa, dapače ja sam izmislila vječnu vatru, ali jasno je da se želim obraniti od konzumerizma.

Kad sam se udavala, pomislila sam: „Okej, jesam anarhistica… No, za ljubav mogu sve. Ako je njemu važno, onda je meni zadovoljstvo!.“ Tradicija i konzervativnost su konzumerizam. Zapravo, bila sam sretna što volim i što sam u stanju voljeti. Sve kako bi gledala njegovo zadovoljno lice. Udati se – ta radnja je konzumerizam. Veli mi sestra, trebala bi to učiniti u bijeloj vjenčanici. Čisti konzumerizam jer nitko nije nevin, pa ni ja.
Njemu su pak sjajile oči jer je dobio ono što je želio, posjeduje auto, stan i ženu. „Brak je ekonomska zajednica“, veli mi prijateljica. Egzistencijalizam, uvjetovan konzumerizmom. Kada nema ljubavi nema ni braka. Brak je konzumerizam. U toj ekonomskoj zajednici važno je da oboje konzumiraju seks. Mnogi naslovi na to upućuju. Svaki članak u takozvanim „ženskim časopisima“ upućuje na konzumerizam. Seks je konzumerizam. Traži od vas da budete seksi i znate zadovoljiti svojeg muškarca, a pritom ostanete mladi. Mladost je čisti konzumerizam.

 

O seksu se ranije nije toliko govorilo niti pisalo i ljudi su se sami zabavljali u spavaćoj sobi kako su znali i umjeli. No, u novije vrijeme o seksu, koji je sve do nedavno bio tabu tema, govori se gotovo svugdje. Uključite televizor i uđite u slatki svijet konzumerizma. Pogledajte sve te reklame. Seks. Pop bandovi i brandovi jedino što prodaju je seks. Opterećeni svojim seksualnim životom, mladošću i izgledom ponašamo se kao da smo sve Rihanne. U prvoj sceni njenog spota ‘What’s my name?‘ ona se senzualno dodiruje po vratu s polu otvorenim pušačkim ustima, spušta dlan s kose preko vrata negdje dolje u ponor pakla. Nadam se da je opalila drkicu, inače nema smisla. Osim toga čim je ušla u dućan već je zavela frajera kojem veli: „Not everybody knows how to work my body. Knows how to make me want it. But, boy, you stay up on it.“ Naše cajke bi pjevale nešto kao „jebi me, jebi me“ – ipak smo mi Balkanci. Mi ne znamo puno o erotici, senzualnosti, seksu, a evidentno i seksualnosti.

Croatia in Flame

Nedavno sam dobila poziv od Boruta Šeparovića da pogledam jedan kazališni plesni projekt. S njegovim radom sam se upoznala onda kada sam na MTV-u, a o tome sam bila ovisna devedesetih, vidjela spot ‘Croatia in Flame’. Naime sve što sam ja u tom trenutku zapazila su zgodna tijela muškaraca, koji se dobro kreću, imaju sjajne mišiće i to mi je bilo seksi. Ali to je bio odličan plesni performans kao i sjajno montiran, te režiran spot! Od glazbe, izvedbe do slike, sve je bilo emtivijevski.

Tako sam ušla u svijet medija i zaljubila se u taj posao. Usput mi je bilo drago da ne živim u zemlji lejmera pa makar u tom trenutku bili u ratu. Upravo taj rat bio je pass za konzumerizam u našu državu, ali toga tada nismo bili svjesni. Ravno iz samoupravnog socijalizma u ralje divljeg kapitalizma, koji bez kontrole harači naše društvo u svim segmentima – „Say Yo for Croatia!“. Nisam ni znala da je tada, kada mi je bilo dvanaest, moja želja da svaki dan govorim engleski jer mi je hrvatski seljački, bila posljedica utjecaja konzumiranja MTV-a i British Voguea, te utjecaja engleske dominantne potrošačke free trade kulture.

U to vrijeme mojeg razvoja obožavala sam ples i promatrala često svoje tijelo u ogledalu i jedva čekala prvi seks… Samo ne znam koliko boli ili je ugodan? Ovako kad sam sama sa sobom je predivan… No ne znam trebam li stalno zavoditi? Koja je to godina koju moram dočekati da bi spavala s dečkom? I to je bila posljedica sve prisutnijih seksi reklama i MTV-a koji je emitirao seksi spotove Madonne. „Vogue“ mi je bio posebno seksi, čak sam naučila i sve pokrete. Ona je u to vrijeme vrlo provokativna. Sad su drugačija vremena, no ona je prva krenula sa žvaljenjem Britney Spears i Christine Aguilere 2003. na MTV awards. To je bilo toliko seksi da su muškarci imali trenutnu erekciju, a žene mokre gaćice.

‘Nitko nije nevin’

Predstava na koju me Borut pozvao bila je upravo o tome što je mene načelo, ali mlađe generacije inficiralo. Djevojke s kojima idem na Jazz dance sam nakon treninga pitala ono što me mučilo: „Ej curke s koliko godina ste vi prvi put imale seks?“ Najčešći odgovor je bio s dvanaest. To su pokazala i mnoga istraživanja koja sam pročitala. Curke su mlade, najstarija ima dvadeset i pet.

Predstava ‘Nitko nije nevin‘ je plesni projekt gdje su dvije odrasle plesačice i tri od deset do četrnaest godina. Kostimi su im maštarija svakog muškarca. Odjevene u seksi školarke s bijelom košuljom i kratkom plisiranom suknjicom kreću se izuzetno senzualno, vrlo seksi, ali imaju i zahtjevne dijelove koji iziskuju dobru fizičku spremnost i koncentraciju. U nekoliko navrata gledala sam lica, tražila reakcije u publici. Svi su ih budno promatrali. Pitala sam se: „Je li ovo predstava za pedofile?“. Bilo jasno da prisustvujem prikazivanju izuzetno važnog projekta, ali hoće li biti pravilno shvaćen? Naime, u predstavi se propituje upravo seksualni konzumerizam, meni najstrašniji. Onaj koji nas tjera da ne budemo žene i osobe, nego objekti žudnje. Jeza me prožela gledajući tu predstavu uz pjesmu Ladytrona:

„They only want you when you’re seventeen
When you’re twenty-one
You’re no fun
They take a polaroid and let you go
Say they’ll let you know
So come on
We only want you when you’re seventeen
When you’re twenty-one
You’re no fun“

I to je čista istina, žene su danas uvjetovane seksom i mladošću. Gledajući predstavu, pitala sam se: Je li predstava za djecu? Nije. Da sam mama i imam dvanaest godišnju kćer, da li bih dozvolila svojoj kćerkici da pleše u ovoj predstavi? Ne.

To je plesni projekt čiji je metodološki interes eksperimentalni pristup radioničkog tipa s polaznicama plesnog studija učilišta ZKM-a u dobi od 10 do 14 godina. Bavi se pitanjem individualnog, onog dijela naše osobnosti koji je “samo naš” i u kojem smo slobodni. Tu slobodnu stalno gubimo, konzumiranjem krivih sadržaja. Ako proces učenja, odnosno odrastanja objasnimo kao zaprljanje i gubljenje sebe, postavlja se pitanje jesmo li ikada bili čisti i nevini. Postoji li nevinost? U projektu se istražuje kolika je uloga medija i popularne kulture koji djeci nameću trendove, uzore, ideale… Kako seksualno eksplicitni sadržaji dostupni u medijima poništavaju nevinost mladih djevojčica koje te sadržaje upijaju i oponašaju u stvaranju svog ženskog identiteta. Ako je medijska kultura ona koja nas uči kako postati ženom.

Dakle, moja djevojčica nikad ne bi plesala u ovoj predstavi jer je tehnika plesa fizički zahtjevna i vrlo gruba, bojala bih se za njezino zdravlje. Iako sve plesačice imaju dobru fizičku spremnost. No, što je sa psihom? Veli mi Borut kako su djevojčice učilišta ZKM-a: Josipa Cirkveni, Hana Fadiga i Lucija Habuš prolazile kroz radionicu i plesnu radionicu u kojoj su razvijale svijest o ovome što plešu. To je sigurno dobro, jer lako je meni shvatiti kritiku, jer sam zrela, samosvjesna žena koja kritikom secira društvo, ali nije lako toj djeci napraviti odmak od onoga što svakodnevno konzumiraju. Nije ni tim hrabrim roditeljima bilo lako pristati na projekt, ali učinili su to zbog napretka i pomaka u našoj svijesti, vjerujem. Djevojčice su bile besprijekorne u izvedbi, tih zahtjevnih pokreta kao i same plesačice: Nataša Mihoci i Martina Tomić. Koreografkinja je Nataša Mihoci, a dramaturg Borut Šeparović. Svaka čast na još jednom proboju!

 

Hrvatska je majka čistoće s epidemom HPV-a

U Velikoj Britaniji je recimo trend da djevojčice od tri godine uče ples na štangi. Tako je Udruga za zaštitu djece apelirala na Vladu da zabrani ove tečajeve u tako ranoj dobi. Instruktorica tvrdi kako djeca “samo uče koristiti svoje tijelo, ravnotežu i kako biti slobodan”, no Udruga Kidscape upozorava na sve uočljiviju seksualnost kod malih djevojčica i traži od Vlade adekvatan prijedlog kako bi se riješio ovaj problem, te smatra da djeca nisu svjesna seksualnih poruka koje šalju ukoliko to rade na nekom drugom mjestu, izvan dvorane za trening, te da tako nešto može imati ozbiljne  posljedice.

Manjak svijesti o pretjeranoj seksualnosti ima posljedice po zdravlje. To znam jer sam vidjela statistike koje govore o spolnim bolestima u Hrvatskoj, Americi i Velikoj Britaniji. Najmanje od cijelog konzumiranja seksa, govori se o spolnim bolestima zato nije uputno mijenjati partnere, iako to rade curke iz „Seks i grada“. Bez obzira na njihovu seksualnu slobodu koja mi imponira jer od svega najviše volim nesputane žene, koje uživaju u seksu, imaju ga i vole, ipak me uvijek hvata panika pri pomisli kakve sve boleštine haraju.

Istraživajući seksualnost kod djevojaka i mladića, shvatila sam da u Hrvatskoj vlada epidemija HPV-a. Ovo što ću napisati je važno jer morate shvatiti da je procjena kako 75% žena u Hrvatskoj ima HPV. Virus za koji je tek nedavno otkriveno da ima 100 vrsta. 18 i 16 HPV uzrokuje rak grlića maternice. Taj virus nema nikakvih simptoma, može se otkriti preko papa testa što upućuje da je već napravio abnormalne stanice. Može se otkriti i preko brisa i to bi bilo preventivno, ali to je upravo ono što naši ginekolozi ne rade često. Smatraju da su brisevi nepotrebni i skupi. Muškarci mogu prenijeti HPV, a ni ne znaju da ga imaju jer nemaju nikakve simptome, ukoliko im se na penisu ne pojave bradavice medicinski nazvani kondilom – izrasline. Što se može pojaviti i kod žena. Na žalost prezervativi nas štite od trudnoće i nekih drugih spolnih bolesti, ali ne i od virusa. HPV se prenosi i oralnim putem, može biti u grlu ili kao virusne bradavice. No 16 i 18 su najopasniji, ako ih testovi potvrde, od vas se iziskuje da se dobro čuvate i idete na redovni papa – test svakih 6 mjeseci.

Naša medicina, iako živimo u 21. stoljeću i dalje muškarce ne šalje na preglede i briseve. Time je sva muka posljedica ugode i ljepote seksa na nama ženama. Kako smo već svjesne, zdravlje, medicina, prevencija za nas su u ovom konzumesrističkom društvu luksuz. Važno je da se same informirate, pa vam mogu preporučiti knjigu Julijane Matanović i Anke DorićOne misle da smo male‘. Razvijte svijest o svojem tijelu jer odgovornost, tolerancija i svijest o zdravlju i seksualnosti je nažalost na individualnom nivou u ovom društvu.

Iako su žene i djevojčice pametne one nisu dovoljno odlučne da čuvaju sebe jer im se život prezentira kroz spotove Rihanne gdje je ona seks per se, a tek kasnije može biti osoba s HPV-om ili nekom drugom posljedicom za mentalno zdravlje. Položaj žene u braku je daleko od svijesti koju kaže Lady Gaga u pjesmi ‘I ‘m beautiful in my way’.

Ljepota je u našem umu a ne u našem seksu.
Ona koja misli, ta je neodoljiva.