Feminizam kao pokret koji podržava žensko osnaživanje i ravnopravnost sastoji se od puno manjih i većih frakcija, koje sve imaju dugu povijesti i još uvijek su u razvitku. Za raspravu o feminističkoj teoriji na početku je zato najbolje vizualizirati putnu kartu toga što feminizam uopće je.
Krenimo redom: što je to uopće val?
Ženski studiji sigurno nisu izlet na plažu, iako bi se iz razgovora o njima to često moglo zaključiti. Ako za nekoga kažemo: „Ona je tako prvi val“, što to uopće znači?
„Valovi“ su način na koji razlikujemo generacije feminizama. Takva vizualizacija je prikladna s obzirom na to da su plime i oseke svakog pokreta doprinijele radikalnim razlikama između svake instance njihova pojavljivanja, koji se u dugoj povijesti borbe za ženska prava dogodio četiri puta (ili barem neki tako tvrde).
Članice American Woman Suffrage Association
Prvi val (1800-e – 1920-e)
Prvi val feminizma bio je rođenje američkog pokreta za ženska prava, iako su se slične pojave tada počele javljati diljem svijeta. Mnoge feministice prvoga vala sebe uopće nisu niti nazivale feministicama, a većina njih je došla iz već postojećih aktivističkih pozadina vezanih uz abolicionistički pokret. Feminizam prvoga vala prvenstveno se koncentrirao na zadobivanje prava glasa za žene, što je u SAD-u postignuto 1920. godine, nakon niza štrajkova glađu i demonstracija ispred Bijele kuće i na drugim državnim paradama.
Žene kao što su Lucretia Mott, Elizabeth Cady Stanton, Susan B. Anthony, Victoria Woodhull, Carrie Chapman Catt, Sojourner Truth, Lucy Stone i Alice Paul definirale su ovu eru američke borbe za ženska prava, iako su njihovi ciljevi vezani uz rodnu ravnopravnost bili različiti. Neke sufražetkinje nisu podržavale postupni pristup borbe za jednakost, dok druge jesu, a iz njihovih suprotstavljenih stajališta proizašao je prvi raskol u službenom feminističkom pokretu, kada su se i National Woman Suffrage Association (koja se zalagala za federalni zakon o pravu glasa) i American Woman Suffrage Association (koja se zalagala za zasebni zakon u svakoj državi) natjecale za pobjedu, da bi se na kraju zajedno udružile u National American Woman Suffrage Association.
Prosvjed povodom spora Roe v. Wade
Drugi val (1960-e do 1980-e)
Najpoznatiji val feminizma je onaj drugi, koji se, kolokvijalno, odnosi na razdoblje 1960-ih i 1970-ih godina, kada je feminizam postao organiziran, kohezivan pokret za žensku ravnopravnost. Nakon baby booma i poslijeratnog povratka rodnim ulogama, žene su se još više našle u želji za revolucionarnim djelovanjem.
Feminizam prvog vala je doveo ženska prava u političku sferu, ali feministice drugog vala su na toj pobjedi željele ostvariti de facto ravnopravnost, odnosno socijalni i pravni rodni paritet. Ovo se razbolje uglavnom naziva pokretom za oslobođenje žena, kada su neke od njih, poput Glorie Steinem i Betty Friedan, izazivale orođene koncepte ženskosti i socijalizacije koji su žene držali u kuhinji. One će isto tako popularizirati termin „feministica.“
Pokret se aktualizirao 1963. godine kada je Friedan objavila svoje djelo The Feminine Mystique, u kojem je razotkrila kako je „problem bez imena“, od kojeg su patile brojne američke kućanice, rezultat njihova ograničena pristupa uspjehu i individualnosti u američkoj kulturi. Kasnije je iste godine Steinem objavila dva revolucionarna eseja o svojem tajnom djelovanju kao Playboyjeva zečica, pokazavši na koji način seksizam utječe na muškarce u njihovom razumijevanju i vrednovanju žena, dok je Komisija o statusu žena, koju je osnovao J. F. Kennedy, pod predsjedništvom potajno queer Eleanor Roosevelt objavila prvi izvještaj o ženskoj neravnopravnosti. Nakon što je 1964. godine prvi puta počela govoriti o pokretu, Friedan je 1966. godine vidjela i njegovu aktualizaciju osnivanjem udruženja National Organization for Women.
Gloria Steinem, Bella Abzug, Shirley Chisholm i Betty Friedan
U dva desetljeća svojega trajanja, drugi val je doživio niz pobjeda, koje su uključivale zakone o jednakim plaćama i obrazovanju, građanskim pravima, dostupnosti kontracepcije i prava na pobačaj, mnogi od kojih su do danas ostali vrhunci onoga što se postiglo na području reproduktivnih prava, diskriminacije na radnom mjestu i seksualnog zlostavljanja. No najveći cilj ipak nije realiziran – ratifikacija Amandmana o jednakim pravima Alice Paul u američkom Ustavu.
Drugi val polako se gasio u feminističkim ratovima 1980-ih vezanim uz pitanje pornografije, a različita su stajališta dovela do podjele u pokretu, koji ju je ipak uspio prevladati, pa je tako 1987. godine osnovana Feminist Majority Foundation, nakon istraživanja prema kojem se većina Amerikanaca identificirala kao feministi.
Treći val (1990-e do danas)
Treći val feminizma nastao je i kao reakcija na neuspjehe prijašnje generacije, ali i kao odraz zazora nad njihovim pobjedama. S fokusom na intersekcionalnost, posebice što se tiče queer žena i žena druge boje kože, treći val prkosi esencijalizmu, želi razoriti sve binarnosti, ali i ide još i dalje od drugog vala u težnji za ukidanjem ne samo javnog seksizma, nego i stereotipa te reprezentacije žena koji su štetni za njih i njihove mogućnosti da budu potpune osobe. Treći val je izrazito multidisciplinaran, s elementima iz pojava kao što su girl power, riot grrrl, postmodernizam, transnacionalizam, postkolonijalizam, cyberfeminizam, ekofeminizam, trans, queer, rasna politika i filozofija, te je prvi od četiri vala koji je kao svoj princip prihvatio seksualnu pozitivnost.
Shelby Knox
Četvrti val (2010. godina do danas)
Shelby Knox je 2010. godine objavila post na svojem blogu kojim se definirala ne samo kao feministička blogerica, nego i kao osnivačica četvrtog vala, kojeg je objasnila kao novu pojavu feminizma proizašlu iz Interneta i sve veće međusobne povezanosti, koja stvara potpuno novu strukturu pokreta te u njega ponovno uključuje mlade žene.
Razdvajanje na dijelove: različiti feminizmi
Nisu se svi uvijek mogli složiti na koji način najuspješnije postići feminističke pobjede, niti što bi to točno trebalo značiti. Tave nedoumice su reultirale mnogim isključujućim feminističkim pokretima, ali i novim pravcima koji su više inkluzivni. Neke feminističke teorije usmjerene su na razbijanje binarnosti i struktura koje određuju našu egzistenciju, dok su druge fiksirane na održavanje ideje ženskosti. Svi težimo završetku opresije i stvaranju jednakosti za sve, ali iznenađujuće je koliko u toj težnji možemo biti različiti.
Emma Goldman
Anarho-feminizam
Spoj feminizma i anarhizma, prema kojem ravnopravnost žena ovisi o oslobađanju svih ljudi od hijerarhije, što znači da moramo uništiti seksizam kako bismo mogli u potpunosti uništiti hijerarhiju.
Predstavnice: Emma Goldman, Germaine Greer.
Kulturalni feminizam/feminizam razlike
Pravac koji naglašava razliku između muškaraca i žena, ali isto tako podržava ideju da je rod psihološki i društveni konstrukt. Ipak podupire i esencijalistički pogled o tipičnim ženskim kvalitetama, zbog čega ga se često kritizira kao ograničen način gledanja na rod, kao i zbog fokusa na osobnost i način života, a ne na pravnu i političku jednakost.
Predstavnice: Margaret Fuller, Brooke Williams.
Mary Daly
Isključujući/separatistički feminizam
Vjera da muškarci ne mogu doprinijeti feminističkom pokretu te da žene mogu ostvariti potpunu ravnopravnost samo u izolaciji od njih. Raznospolne veze smatraju se neuravnoteženim, neravnopravnim i antifeminističkim odnosima, a prednost se pridaje celibatu ili lezbijanizmu.
Predstavnice: Mary Daly, Charlotte Bunch, Elana Dykewomon, Cell 16.
Individualistički feminizam
Drugi naziv za libertarijanski feminizam, koji se temelji na ideji da ženska ravnopravnost proizlazi iz „oslobođenja od prisilne smetnje.“ Fokus se stavlja na samostalnost i minimalan utjecaj vlade na ženske živote, kao i na potpunu zakonsku ravnopravnost koja je nesputana rodom i klasom, te na potragu za općim i pojedinačnim rješenjima svakodnevnog i institucionalnog seksizma.
Predstavnice: Joan Kennedy Taylor, Suzanne La Follette…
Liberalni feminizam
Zalaganje za ravnopravnost žena kroz trenutni sustav institucija u SAD-u, odnosno kroz politiku, te bavljenje pitanjima kao što su reproduktivna i glasačka prava, jednaka plaća, zaustavljanje seksualnog zlostavljanja, pristup edukaciji. Liberalni feminizam oslanja se na žene kao glavne protagonistice u borbi za političke i zakonske promjene.
Predstavnice: Gloria Steinem, Rebecca Walker, Ellie Smeal, Shelby Knox, Carmen Rios.
Materijalistički, marksistički i socijalistički feminizam
Ovim pravcima zajedničko je viđenje neravnopravnih struktura rada i kapitalizma kao glavnih opresora žena i doprinosa patrijarhatu. Marx je vjerovao kako će njegova revolucija uništiti ne samo klasu, već i rod, s čime se slažu i feministice ovih pokreta, koje su ipak bile kritizirane zbog toga što stavljaju klasnu borbu iznad rodne ravnopravnosti.
Predstavnice: Christine Delphy, Dolores Hayden.
Dr. Bonnie Thornton Dill
Višerasni feminizam
Javlja se paralelno s pokretom bijelih žena u drugom valu, iako je često previđen, a organizira se zajedno s bjelačkim feminizmom, kao i u manjim grupama posebno određenim rasom. Ujedinjuje Chicana, indijanski, azijsko-američki i crnački feminizam, koji je ženama i muškarcima pokazao kako je seksizam samo jedan od primjera strukture dominacije.
Predstavnice: Dr. Maxine Baca Zinn, Dr. Bonnie Thornton Dill
Domorodački feminizam
Smatra da je moderni američki feminizam oduzet indijanskim ženama kao dio većeg sistema kolonijalizacije te se zalaže za borbu protiv kolonijalne ideologije te veće uključivanje indijanskih formi vlasti i zajednice u borbi protiv patrijarhata, opresije i hijerarhije.
Predstavnice: Andrea Smith, Jessica Yee, Aileen Morton-Robinson
Jessica Yee
Chicana feminizam/Xicanizam
Ideja o eksploataciji ne samo Chicana žena, nego i čitave Chicano kulture, ali i načina na koji su same žene diskriminirane unutar nje. Fokusira se na iskustva Latino žena koja se razlikuju od ona drugih žena te naglašava njihov politički, ekonomski i društveni status.
Predstavnice: Cherríe Moraga, Gloria Anzaldúa, Ana Castillo, Norma Alarcón, Mirta Vidal
Postmoderni feminizam
Odbijajući prihvatiti rod ili spol kao inherentne koncepte, postmoderni feminizam je razvio percepciju roda, spola i drugih binarnosti kao performativne, neodredive i nepostojeće. Ako ne postoje krute kategorije roda ili spola, onda ne postoji razlog za opresiju onih koji se vide kao žene, što nas vodi do dubljeg razumijevanja svih vjerovanja i ponašanja koji utječu na naš način razumijevanja svijeta.
Predstavnici: Judith Butler, Donna Haraway, Mary Joe Frug, Michel Foucault.
Donna Harryway
Radikalni feminizam
Kao jezgru ženske opresije definira mušku dominaciju u kapitalističkom društvu, zbog čega teži iskorjenjivanju tradicionalnog patrijarhalnog sustava moći kako bi popravio rodnu neravnopravnost. Isključuje trans feminizam te je početni pravac za brojne druge forme kulturalnih feminizama.
Predstavnici: TERF, Kate Millet, Andrea Dworkin, Catharine Mackinnon
Standpoint feminizam
Ideja da sve žene žive na različitim sjecištima opresije, zbog čega ne može postojati univerzalno žensko stanje. Žene se podupiru u proučavanju presjeka svojih svakodnevnih života, koji utječu na njihova iskustva vezana uz spol i rod.
Predstavnice: Dorothy Smith, Nancy Hartsock.
Kate Bornstein i Sandy Stone
Transfeminizam
Pravac koji uključuje ne samo trans individue, nego i sve probleme s kojima se oni suočavaju. Isto tako spaja feminističku teoriju s trans i queer teorijama kako bi prevladao razliku između ta dva svijeta.
Predstavnice: Kate Bornstein, Julia Serano, Sandy Stone.
Womanizam/crni feminizam
Pokret rođen iz zanemarivanja crnih žena i žena druge boje kože unutar feminističkih pokreta, uključuje rad na problemima crnog feminizma i perspektivi da su rasa, klasa i rod neraskidivo povezani, a teži stvaranju više balansiranog i interseksionalnog pristupa ženskom oslobođenju.
Predstavnice: Alice Walker, Angela Davis, bell hooks, Kimberle Crenshaw, Barbara Smith, Florynce Kennedy.
Angela Davis
Izvor: Autostraddle
