Ako je vjerovati članici Oxfordskog instituta za socijalnu politiku i skupine Women’s Budget Fran Bennett, rod ima snažan utjecaj i na uzroke i na posljedice siromaštva. Međutim, pitanje roda rijetko kada ulazi u rasprave o siromaštvu. Pribjegavanje rodno neutralnom vokabularu u diskursu o siromaštvu, smatra Bennett, zaklanja pogled na “važna pitanja o razlikama u odnosima žena i muškaraca prema skrbi, tržištu rada i državi blagostanja”.
I u slučajevima kada se pitanje roda uvodi u raspravu, uglavnom ga se svodi na brojčane odnose muškaraca i žena koji/e žive u siromaštvu (u većini zemalja siromašne žene brojčano nadmašuju muškarce). Štoviše, silne brojke i statistički podaci, njihove usporedbe i analize u tolikoj mjeri zaokupljaju struku da se rijetko tko pita koji su uzroci nejednakosti o kojoj spomenute brojke svjedoče.
Nepotpunoj (a djelomice i pogrešnoj) slici o vezi roda i siromaštva pridonosi i činjenica da su dosadašnja istraživanja na spomenutu temu bila ograničena na kućanstva na čelu sa ženama. Prvi korak ka popravljanju postojeće situacije, smatra Bennett, leži upravo u napuštanju fokusa sa ‘ženskih’ kućanstava.
O spomenutoj potrebi proširivanja fokusa istraživanja na druge oblike kućanstva, naročito ona kojima su na čelu parovi, već je govorila Jane Millar. Spomenuta istraživačica ističe nužnost sagledavanja doprinosa svakog pojedinca kućanstvu, te stupnja njihove ovisnosti o drugim članovima/cama tog istog kućanstva. Takav pristup, smatra Millar, pridonio bi boljem razumijevanju procesa osiromašivanja pojedinaca nakon eventualnog raspada kućanstva, kao i uloge roda u kućanstvima u kojima siromaštvo pogađa oba partnera.
Millarinim naputcima Bennett pridodaje i važnost razvijanja svijesti o promjenama na tržištu rada i širim društvenim promjenama. Sve veći udio žena na tržištu rada posljednjih desetljeća rezultira povećanjem prosječnog prihoda po kućanstvu, što pak dovodi do pomicanja granice siromaštva.
To, pak, znači da se mnogo veći broj kućanstava koja ovise o samo jednoj plaći sada nalazi na/ispod granice siromaštva. Istovremeno, sve je manje financijske potpore dostupne onima koji iz ovog ili onog razloga ne sudjeluju na tržištu rada, a i porodiljne naknade sve su skromnije (podaci koje navodi Bennett odnose se na Ujedinjeno Kraljevstvo, no niti u Lijepoj našoj situacija nije ništa bolja). Iako nitko do sada nije u potpunosti usvojio Millarine sugestije, brojni istraživači/ce uhvatili/e su se u koštac sa sličnim problemima.
U Europskoj uniji osobita se pažnja posvećuje problemu siromašnih radnika/ca: istraživanja su pokazala da siromaštvo češće pogađa zaposlene žene nego muškarce, uglavnom zbog vrste zaposlenja i nižih primanja.Već i ovaj primjer podupire Bennettinu tezu da pri razmatranju siromaštva valja uzeti u obzir ključne rodne probleme, poglavito nejednaku raspodjelu rada, te razlike u plaćama i pravima na novčanu pomoć.
Prvi korak ka boljem razumijevanju i potpunijim analizama veze siromaštva i roda, smatra Bennett, leži u istraživanju novčane zavisnosti pojedinaca unutar kućanstava, čak i takvih koja su trenutno iznad granice siromaštva. Naime, financijska ovisnost u sebi krije dodatan rizik siromaštva.
Nedavno istraživanje Nacionalnog odbora za jednakost u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da je rodna nejednakost mnogo veća na polju materijalne (ne)ovisnosti negoli na polju siromaštva. Velik broj žena i dalje je materijalno ovisan o svojim obiteljima i/ili partnerima što bi se, kako tvrdi profesor ekonomije Tony Atkinson, također moglo okarakterizirati kao život u siromaštvu. O tome da li se ovisnost o novčanoj potpori drugih dade izjednačiti sa siromaštvom dalo bi se raspravljati; ono što je sigurno jest da ta vrst ovisnosti sa sobom nosi rizik budućeg siromaštva.
Da bismo bolje razumjeli poveznice između roda i siromaštva, smatra Bennett, najprije valja identificirati i analizirati pojedine sastavnice prihoda parova kao i promjene u prihodima i materijalnim situacijama kroz životni vijek pojedinca. Takve spoznaje ključne su za bolju procjenu konkretnih utjecaja i posljedica koje pojedini zakoni i strategije imaju u praksi.
Izvor: Opendemocracy
