Ruska umjetnička skupina Voina (u prijevodu “rat”) jedna je od najkontroverznijih i najradikalnijih pojava na svjetskoj umjetničkoj sceni danas. Sami članovi i članice, preferiraju upotrebu imena grupe bez korištenja navodnih znakova, a deklariraju se kao radikalna, krajnje lijevo orijentirana aktivistička skupina kojoj je prioritet političko i društveno djelovanje.
Njihove akcije imaju namjeru protresti i u očima javnosti diskreditirati političke autoritete i njihove “izvršitelje”. Svojim umjetničkim suvremenicima zamjeraju nedovoljno žestine i uvijek istu uvelu gestu imitacije djelovanja, dok su njihove akcije radikalne i semantički bogate, a pojavljivanjem u medijima nastoje iste manipulirati. Smatraju da je upravo potpuni izostanak umjetnosti u tim akcijama ono što ih čini ultra suvremenom novom umjetnošću.
Ne surađuju s državnim i privatnim institucijama i nemaju podršku galerista, kustosa i sličnih. Blisko surađuju s borcima za prava seksualnih manjina, antiglobalistima, antifašistima i anarhistima.
Nakon završenog studija filozofije u Moskvi, grupu je 2005. godine osnovao Oleg Vorotnikov zvani Vor (rođen 1978. u Bereznyaki pored Perma). Na hrvatskom vor znači lopov, no Voru više znači što riječ na engleskom zvuči kao “war” i djelomično ga je to inspiriralo za davanje naziva grupi. Odmah mu se pridružila supruga Natalija Sokol zvana Koza (1980. Balakovo), inače doktorica fizike.
Godine 2009. postaju roditelji sina Kaspera Can’t-Take-Our Eyes-Off Him Sokola, najmlađeg člana grupe koji je od rođenja sudjelovao u svakoj akciji i bio čak tri puta uhićen. Grupa diljem Rusije broji preko 200 članova aktivista, a od “mozgova operacije”, onih istaknutih i javno izloženih izdvajaju se još Leonid Nikolajev zvan Ludi Lenja (1983. Moskva) i Aleksej Pultser- Sarno (1962. Moskva), medijski umjetnik i autor tekstova grupe. U akcijama Voine je sudjelovala i danas poznata osuđenica u slučaju Pussy Riot Nadežda Tolokonnikova i njezin suprug Pjotr Versilov, o čemu više kasnije.
Jednu od prvih akcija grupa je održala za Prvi maj 2007. u moskovskom McDonaldsu na Serpkhukovskom trgu. Bacili su nekoliko mačaka lutalica iza pulta među hamburgere i ostalu hranu uz povike “Slobodna kasa!”, “Smrt fast foodu!”, “Ne globalnom fašizmu!” i druge. Akcija je bila poklon u obliku suvremene umjetnosti za potplaćenu radnu snagu koja mora biti tu i na Praznik rada, a i za gladne mačke koje su se navodno najele. Tri su kasnije završile u policijskoj postaji kao dokazni materijal, zajedno s uhićenim performerima.
Koncem veljače 2008., uoči predsjedničkih izbora na kojima je trebao pobijediti Dmitrij Medvedev, Voina je izvela jednu od svojih najpoznatijih akcija – orgije u Državnom muzeju biologije u Moskvi. U orgijama je sudjelovala Nadežda Tolokonnikova u visokom stupnju trudnoće, a Putin se nedavno (rujan 2012.), upitan nešto o slučaju Pussy Riot, referirao upravo na taj performans izjavom koja je trebala biti ironična ili čak duhovita, a glasi otprilike da je “grupni sex navodno bolji od običnog jer možete uzeti pauzu i malo odmoriti, a to ne možete u individualnim akcijama”. Čin grupnog seksa odvijao se na odjelu “Metabolizam, energija, ishrana, probava” muzeja, dok je u pozadini bio razvučen transparent s natpisom “Jebite se za nasljednika Medvjedića”. Time je portretirano predizborno stanje u Rusiji u kojem “svak svakog jebe”, a mali predsjednik će na to gledati s oduševljenjem. Sami izbori u kojima se po dogovoru Medvedeva i Putina vrše rošade predsjedničke i premijerske funkcije su lakrdija i pornografija.
U svibnju 2009., kao protest protiv represije i znak podrške za slobodu umjetnika i intelektualaca, Voina je održala performans na suđenju organizatorima izložbe “Zabranjena umjetnost- 2006”. Jurij Samodurov i Andrej Jerofejev izložili su eksponate koje su ravnatelji drugih muzeja smatrali previše
šokantnima. Bila je tu fotomontaža fotografije u okviru ikone, kavijar u ikoni, reprodukcije religioznih slika s motivom Mickey Mousea itd. Tužila ih je Ruska pravoslavna crkva zbog poticanja mržnje. Aktivisti Voine tajno su u sudnicu unijeli gitare, mikrofone i pojačala i na prvi dan suđenja, tek što je sudac otvorio raspravu, izveli punk pjesmu “Svi su policajci gadovi – morate to zapamtiti”.
Poprište Voininih akcija u više je navrata bio supermarket, jer je zbog svojih karakteristika poput teatra; izdvojen prostor sa scenom i publikom i čini ga zahvalnim mjestom za insceniranje raznih situacija. U ljeto 2008. Vorotnikov je obučen u svećenika s policijskom kapom, kao “ambivalentno biće kojemu je sve dozvoljeno”, pet torbi natrpao delikatesama i skupim alkoholom u supermarketu “Sedmi kontinent” u Moskvi i izašao ne plativši ni kopjejke.
Godine 2008. na Dan grada Moskve 1. rujna u najvećem gradskom supermarketu na odjelu rasvjete, organizirano je vješanje tri ilegalna radnika iz centralne Azije i dva homoseksualca, od čega je jedan i Židov. Akcija, organizirana pod sloganom “Nikoga nije briga za Pestela”, poklon je gradonačelniku Lužkovu za čijeg je mandata došlo do porasta homofobije, ksenofobije i nacionalizma, i podsjetnik na demokratske ideje ruskih dekabrista koji su obješeni 1826., osobito na Pestela koji se zalagao za oslobođenje kmetova.
U ljeto 2010. u Sankt Petersburgu je izvedena ritualizirana priča o tome “kako je jedna pička nahranila cijelu Voinu”. Aktivistkinja ulazi u supermarket u Orenburškoj ulici, bira zamrznutu kokoš koju potom vadi iz pakiranja i pod sloganom “Bezbludno!” koristi u seksualnom činu. U vagini je iznosi iz dućana. Snimka događaja objavljena je nekoliko dana kasnije, na 182. rođendan pisca i revolucionara Nikolaja Černiševskog koji je zbog svog rada proveo 27 godina u zatvoru i progonu. Performans sadrži skrivene citate Lava Tostoja, Daniila Harmsa, ruske narodne bajke “Kokoška Rjaba” i instalacije Olega Kulika “Tolstoj i kokoške”.
U lipnju 2010. u Sankt Petersburgu je izvedena najpoznatija Voinina akcija “Kurac uhvaćen KGB-om”, organizirana u znak protesta protiv mjera sigurnosti provođenih zbog Međunarodnog ekonomskog foruma. Na peterburškom mostu nacrtali su 65 metara visok i 27 metara širok penis koji se ujutro, s dizanjem mosta, našao pred prozorima zgrade ruske kontraobavještajne agencije. Moglo ga se vidjeti s područje središta Sankt Petersburga i mnoge je ljude taj veliki “fuck you” razveselio. Za tu akciju Voina je nominirana za umjetničku nagradu “Inovacija” od Nacionalnog centra za suvremenu umjetnost, što u cijeloj priči zvuči pomalo nevjerojatno. Postoje nagađanja o tome da je to bila klopka u svrhu otkrivanja identiteta sudionika akcije.
U rujnu 2010. Vorotnikov i Nikolajev zatvoreni su na nekoliko mjeseci zbog prevrtanja policijskih automobila u akciji “Dvorska revolucija” koja je trebala pokazati kako treba vršiti reformu Ministarstva unutarnjih poslova. Tom prigodom u ruskoj javnosti prvi put se povela žestoka rasprava o granici između huliganstva i umjetničkog akta. Jamčevinu od 10 000 dolara za svakog platio je Banksy. Također, od prodaje rada “Choose your weapon” donirao je 80 000 funti za Voinu, i što je važnije – privukao svjetsku pozornost na probleme ljudskih prava u Rusiji. Novac je proslijeđen za pomoć ruskim političkim zatvorenicima.
Još 2009. iz grupe Voina izbačeni su Nadežda Tolokonnikova (najistaknutija članica Pussy Riot) i njezin suprug Pjotr Versilov. Razlozi za to bili su njihova, osobito Versilova, pretjerana sklonosti prema medijskom eksponiranju i propusti koji su se zbog toga događali. Svaka akcija, naime, mora biti vrlo detaljno isplanirana i dobro uigrana da bi se rizici od uhićenja i kaznenih progona sveli na minimum. Za vrijeme jedne akcije u Kijevu, upravo zbog davanja intervjua, Versilov je na cjedilu ostavio ukrajinskog aktivista koji je završio u zatvoru na godinu dana. Versilov je smatrao kako je to odličan PR za Voinu, čime su drugi članovi – ponajprije Vorotnikov, Sokol, Nikolajev i Sarno – ostali zgroženi. Versilov i Tolokonnikova, zajedno s još nekolicinom pridruženih aktivista, nastavljaju djelovati. Prema priči koju je Versilov plasirao, u medijima se pojavljuje termin “moskovska frakcija grupe Voina”, međutim, Voina se strogo ograđuje od njihovih akcija. Upravo oni, zapravo, za razliku od Nikolajeva ili Sarna, s Moskvom nemaju veze; Versilov je kanadski državljanin, a Tolokonnikova je rođena u Norilsku, najsjevernijem gradu na svijetu.
Poznata je njihova akcija “Žoharski sud” za koju je ideja “o nečem sa žoharima” ukradena, kako tvrdi Vorotnikov, jer je spominjana dok je Versilov još bio u Voini. Na dan presude organizatorima izložbe “Zabranjena umjetnost – 2006” pokušali su u sudnicu unijeti i pustiti nekoliko tisuća žohara. Kako to nije uspjelo, Versilov je u predvorju sudnice, pred novinarima, fotografirao obnaženu Nadeždu sa žoharima i ta fotografija je jedini materijal akcije.
Druga akcija, u kojoj aktivistice nasilno ljube policajke po moskovskom metrou, zahvaljujući svojoj atraktivnosti, ili kako bi originalni vojnaši rekli “klauneriji”, obišla je mnoge svjetske medije. Versilov je tu akciju prijavio na Četvrto moskovsko bijenale suvremene umjetnosti, što je izazvalo oštru kritiku Sarna i poziv nekih umjetnika na bojkot bijenala.
