Rusija je zadnjih nekoliko godina u fokusu zanimanja svjetske javnosti. Bilo zbog Zimskih Olimpijskih Igara, aneksije Krima ili kontroverznog zakona o zabrani ‘gej propagande’. Uz povratak nekadašnje Ruske moći, zaštita tradicionalnih konzervativnih vrijednosti u samoj je srži politike koju zagovara i provodi ruski predsjednik Vladimir Putin. No, kakav je zaista život žena u Moskvi, ruskom glavnom gradu? Kako piše The Guardian, pun paradoksa.
Seksizam u Rusiji i dalje je veoma prisutan. Državni dužnosnici javno zagovaraju dozvoljavanje sklapanja braka između tinejdžerki i sredovječnih muškaraca, jer su žene „često ‘sasušene’ kad navrše 27 godina“, pokreću se vrlo uspješni portali koji koriste ženske grudi kao sredstvo reklamiranja i prenošenja poruka, a uspješne astronautkinje i dalje se moraju nosit sa pitanjima o tome kako će održavati svoju frizuru u bestežinskom stanju. Prva ruska astronautkinja koja je posjetila Međunarodnu Svemirsku Postaju, Yelena Serova, na pitanje o frizuri odgovorila je jednostavnim protupitanjem: „Ne zanimaju li vas frizure i mojih muških kolega?“
Usprkos tome, žene u Moskvi nisu građanke drugog reda. Guvernerka ruske središnje banke, Elvira Nabiullina, prva je žena na takvoj poziciji u nekoj od zemalja G8. 18 od 45 zastupnika/ca u Moskovskoj Dumi su žene, uključujući i predsjednicu odbora za ekonomska pitanja i financije, resora kojim je tradicionalno predsjedavao muškarac. Mnogo je poduzetničkih inkubatora namijenjenih ženama, koji su zauzvrat pokrenuli pravi mali procvat ženskog poduzetništva. Iz tih podataka moglo bi se zaključiti da za obrazovane mlade Moskovljanke prevladavajuća ruska pravila o rodnim ulogama ne vrijede.
Varvara Melnikova, izvršna direktorica Strelka instituta
No, situacija nije toliko jednostavna. Žene drže samo 10 od 65 pozicija u Moskovskoj gradskoj vlasti, a čak i one, često nakon osvajanja mandata promijene svoje političke stavove. „Političarke uvijek ulaze u parlament kao zagovornice feminističkih ideja i ljudskih prava, no, zbog nastavka vlastite političke karijere, postaju ‘spasiteljice’ tradicionalnih vrijednosti“, kaže Ekaterina Dementieva, glavna urednica popularnog portala Afisha.
Dovođenje u pitanje dominantnog, pro-obiteljskog i pro-life stava postalo je politički tabu. Takva pak politika pomaže predsjedniku Putinu da okupi Ruse/kinje oko jedne koherentne ideologije i suprotstavi tu ideologiju percipiranoj moralnoj popustljivosti Zapada. Nakon što je kontroverzni zakon o zabrani ‘gay propagande’ podigao prašinu u svjetskoj javnosti, pokrenuo se novi napad na pravo na pobačaj. 2013. godine Rusija je zabranila oglašavanje usluga pobačaja, a trenutno se vodi parlamentarna rasprava o uklanjanju pobačaja s liste usluga koje bi pokrivalo zdravstveno osiguranje.
“Vlada je pojačala propagandu tradicionalnih rodnih uloga, osobito rađanja”, kaže Maria Dudko, suorganizatorica ljetne škole rodnih studija u Moskvi. “Žene se potiče ne samo na jedno, već dvoje ili troje djece.”
No, diskurs u moskovskim medijima, osobito na društvenim mrežama, ipak je počeo stavljati feministička pitanja poput pobačaja i obiteljskog nasilja, ali i samog feminizma u fokus javnosti. Kako kaže Maria Dudko, feminizam se još uvijek povezuje sa skupinom Pussy Riot i njihovim skakanjem u crkvi, što pro-vladini mediji vrlo lako mogu ocrniti, no otvorilo je prostor razgovoru o tome što je to zapravo feminizam.
Čini se da u Rusiji stasa jedna potpuno nova generacija žena. Žena koje su u svojim tridesetima, nisu udane, nemaju djece i veoma su uspješne. Izvješće Međunarodne Radničke Organizacije iz 2014. godine pokazalo je da postoji znatna rodna nejednakost u plaćama, no, kad bi značajni diskriminacijski faktori poput rađanja bili eliminirani, žene bi primale veću plaću od muškaraca.
„Ako je žena sposobna i pametna dobiti će posao“, kaže Aliona Vladimirskya koja vodi agenciju za headhuntere u medijima i IT sektoru. Kako ona kaže, problemi za žene počinju onda kada odluče imati djecu, ne ostavljajući dovoljno vremena za karijeru.
Tvrtka Grant Thornton proglasila je nedavno Rusiju liderom u području rodne jednakosti na radnom mjestu. Čak 40% vodećih menadžerskih pozicija popunjavaju žene, što je najviše na svijetu. Postavlja se pitanje: zašto? Jedan od razloga je visoka stopa smrtnosti muškaraca, čime se otvara put ženama da preuzmu dio odgovornosti. No veoma značajan razlog je i nasljeđe jednakih mogućnosti iz doba Sovjetskog Saveza. Iako u praksi stvari nisu uvijek funkcionirale kako je bilo zamišljeno, žene u Sovjetskom Savezu su imale plaćenu skrb o djeci, pristup pobačaju i brzom razvodu, letjele su u vojnim misijama u drugom svjetskom ratu, i imale zagarantiranu jednu trećinu mjesta u Kongresu Naroda.
S druge strane, do 1981. godine, sastavljena je lista od 460 zanimanja – poput dimnjačara ili vozača metroa – u kojima se žene nisu smjele zapošljavati zbog mogućih posljedica po njihovo zdravlje, a lista postoji i danas.
Jedan od najvećih problema koje muče žene u Moskvi je svakodnevni seksizam s kojim se susreću. Od povremenog dobacivanja na ulici, do očekivanja da se žena sama brine za dom i djecu, čak i ako je zaposlena, i da uvijek bude lijepa i dotjerana.
Anna Zhavnerovich, “Ljudi su iznenađeni što se to [nasilje] događa događa i u mladim, pomodnim krugovima”
Problem obiteljskog nasilja je također jedan od problema o kojem se javno nikada nije raspravljalo. Zahvaljujući priči Anne Zhavnerovich, koju je brutalno pretukao bivši partner nakon što je odlučila okončati vezu, Moskovska Duma je konačno počela raspravljati o zakonu koji bi identificirao obiteljsko nasilje kao zločin i postavio niz prevencijskih mjera u cilju zaštite žrtve, poput zabrana prilaza i bihevioralne terapije za počinitelje.
Kako u zakonu ne postoji zasebna odrednica obiteljskog nasilja, ne postoje niti službene statistike, no Ministarstvo unutarnjih poslova je 2008. godine procijenilo da se događa u 25% obitelji te da 14,000 žena svake godine umire od posljedica ozljeda koje im nanose supruzi i rođaci, dok je 65% svih ubojstava povezano s nasiljem u obitelji.
Od 1990. godine odbačeno je više od 50 nacrta sličnih zakona. Iako ovaj zakon ima, barem deklarativnu, podršku predsjednika Putina, udruge koje se bave tim problemom i dalje su skeptične. U Rusiji i dalje postoji jak stav da se problemi u obitelji rješavaju unutar obitelji, a žene osjećaju sram i krive same sebe.
