Prva humanistička konferencija o važnosti sekularne države te posljedicama fundamentalizma koji ugrožava prava žena

Prva humanistička konferencija u Hrvatskoj održana 14. i 15. listopada 2016. godine okupila je aktere koji se zalažu za vrijednosti humanističke misli, demokratskih i sekularnih načela, ljudskih prava, feminističke solidarnosti, građanske odgovornosti i hrabrosti. Konferencija je nastojala ukazati na problem fundamentalizma koji u sekularnom društvu postaje sve više vidljiv, te prenijeti iskustva aktivista i aktivistkinja, filozofa/kinja, sociologa/inja i doktora/ica medicine u nastojanjima da transparentno ukažu na političku ulogu religije.

Kroz pet panela govorilo se o tjelesnom integritetu žene kao ljudskog bića, o njenim seksualnim i reproduktivnim pravima, o fundamentalističkim pokretima u Srbiji i Hrvatskoj, o shvaćanju ideje građanske hrabrosti iz svjetske i europske perspektive, o feminističkom pristupu fundamantalističkim pokretima, te odnosu humanizma i etike.

Kako su sekularizam i fundamentalizam bili u fokusu ove konferencije trebalo bi malo bolje pojasniti te termine. Postoji nekoliko varijanti u definiciji sekularizma, da je država u potpunosti odvojena od religije i da država može intervenirati u vjerske običaje samo ukoliko oni ugrožavaju osnovna ljudska i demokratska prava. Međutim, prema alžirskoj sociologinji Marieme Helie-Lucas i indijskoj teoretičarki Rohini PH sekularizam nije odsustvo religije, već odsustvo diskriminacije na osnovu religije.

Marieme Helie-Lucas je u svom radu ukazala na dominantno politički, a ne vjerski karakter fundamentalizma i naglasila da nedržavni akteri masovno krše ljudska prava. Ona ističe da je u fokusu svakog fundamentalizma, pravoslavnog, katoličkog, islamskog, budističkog, židovskog – prije svega žena, kontrola i nasilje nad ženom i spolni aparthejd. Fundamentalistički pokreti su globalni fenomen, oni djeluju u obrazovnim institucijama, obiteljskim strukturama, na polju reproduktivnih i seksualnih prava, i to isključivo nametanjem krajnje konzervativnih i – za demokraciju, civilno društvo, ljudska prava – pogubnih modela.

U nastavku predstavljamo izlaganja i zaključke sudionica i sudionika konferencije koji svojim djelovanjem i radom podižu svijest o važnosti sekularne države te posljedicama fundamentalizma koji direktno ugrožava prava žena.

O utjecaju religije na odgoj i obrazovanje djece u Hrvatskoj govorila je Vesna Puhovski, profesorica povijesti i filozofije, te predsjednica udruge Protagora, naglasivši da učitelj/ica nema pravo svoj svjetonazor prenositi djeci.

Osvrnula se na osnovne i srednje škole u Hrvatskoj kao i na javne vrtiće kroz pitanje diskriminacije i vjeronauka. Učenici/e koji ne pohađaju satove vjeronauka nemaju alternativu, te bivaju primorani da za vrijeme trajanja ove nastave sjede na hodniku i čekaju (bilo je primjera gde ravnatelj škole ne dozvoljava korištenje biblioteke ovim učenicima), te s jedne strane bivaju diskriminirani od same institucije osnovnog obrazovanja, a s druge od strane vršnjaka.

Diskriminirane skupine učenika/ca pripadaju drugim religijama i vjeroispovjestima, a država se kao ni škola nije pobrinula da riješi pitanje vjerskih manjina, dok s druge strane aktivno nastoji da povećati razlike i uspostaviti monopol nad religijama. Svi predmeti su u službi katoličke indoktrinacije, što je ilustrirano primjerima. Na kraju, Vesna Puhovski zaključuje: „Odgoj mora biti usmjeren na obrazovanje djeteta, i razvijanje svih njegovih potencijala, a dužnost učitelja je prenijeti sva znanja i spoznaje koje su društvo i ljudska civilizacija stvorili, te ostaviti dijete da samo bira“.

Posebna pažnja je bila posvećena Vatikanskim ugovorima koji su sklopljeni 1997. godine između RH i Svete stolice, a koji se kose sa sa člankom 41. Ustava Republike Hrvatske koji kaže ‘Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države’.

Ovim ugovorom je stranoj državi – Svetoj stolici, dan suverenitet nad građanima RH bez javne rasprave, bez referenduma, bez da se građani pitaju za mišljenje. Ugovori koji su sklopljeni na više razina zadiru u suverenitet RH, posebice po pitanju obrazovanja tj. uvođenja vjeronauka u škole kao obaveznog predmeta. Oni osiguravaju jednoj vjerskoj zajednici – Katoličkoj crkvi – povlašten status u društvu, jer se u ugovorima izričito navodi da je RH dužna organizirati nastavu iz vjeronauka Katoličke crkve, dok ostalim vjerskim zajednicama država ne jamči organiziranje ove nastave. Odavde se vidi da je jedna vjerska zajednica privilegirana, dok je sam program vjeronauka u suprotnosti s poveljom o ljudskim pravima, što je u suprotnosti sa zakonima RH. Kada je riječ o nastavnicima koji predaju vjeronauk u školama, treba reći da ih država plaća, ali oni ne podliježu državnoj kontroli već za svoj rad odgovaraju Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, čije je djelovanje usklađeno s kanonskim pravom, a ne sa zakonima RH.

O utjecaju Pravoslavne crkve u Srbiji govorila je Snežana Tabački – aktivistkinja Žena u crnom. Žene u crnom su ispitale provedbu organizacije vjeronauka u školama i njihovu suglasnost s Ustavom Srbije. Smatrajući da su tendencije narušavanja sekularnosti vidljive još od početka 1990. godine, one su svoje istraživanje usmjerile na zakone koji pojedinim vjerskim zajednicama omogućavaju potpunu slobodu.

„Zakonom o crkvama i verskim zajednicama donetim 2006. godine se krši ustavni princip razdvojenosti crkve i države, ovim zakonom omogućeno je da se verska ubeđenja ispoljavaju na mestima koja nisu predviđena za to. U Zakonu se pominju samo tradicionalne crkve i verske zajednice, dok su sve druge verske zajednice ostale bez naziva te se otvoreno diskriminišu; iako nije državna religija Srpska pravoslavna crkva je nevedena kao ona koja ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu za srpski narod.

Crkva i verske zajednice dobijaju sredstva iz lokalnih zajednica, privatnih donatora, ali su se ugradile i u republički budžet, tako što se u njemu utvrđuju sredstva za zdravstveno i penzijsko osiguranje sveštenika; crkve i verske zajednice ne moraju da poseduju fiskalne kase jer su oslobođene od plaćanja poreza, a crkveni poslanici su zaštićeni imunitetom; Bogoslovski fakultet je vraćen u sastav Beogradskog univerziteta, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi je, suprotno Zakonu o univerzitetu, omogućeno da zadrži nadležnost u pogledu izbora i razrešenja nastavnika, dok isti imaju pravo na finansiranje iz budžeta“, naglašava Snežana Tabački.

Žene u crnom su 2007. godine podnijele zahtjev za provjeru ustavnosti ovog Zakona. Nekoliko godina nisu dobile nikakav odgovor te su tijekom tog perioda protestirale, da bi se 2010. godine održalo suđenje na kojem je Ustavni sud odbio zahtjev za ukidanjem određenih članaka. Tako je crkva ostala na državnom budžetu, a Zakonom se oslobodila konkurencije, jer je manjim vjeroispovijestima jako teško registirarati se i Ministarstvo vera može ih odbiti bez obrazloženja.

Problematičan je položaj malih vjerskih zajednica koje ne mogu koristiti resurse države, npr. ne mogu koristiti oslobađanje od PDV-a kada grade hramove. Primjer su budisti koji u Srbiji moraju svaka tri mjeseca napustiti državu i potom se vraćati jer ne mogu dobiti dokumente, dok se Harekrišna 2006. godine pokušala registrirati, no njihov zahtjev je odbijen, a obrazloženje je bilo da oni iz statuta ne vide da će isti obavljati vjersku djelatnost. Česti su napadi na male vjerske zajednice, pri čemu napadači skoro nikada nisu procesuirani. „Sve verske organizacije koje se nisu mogle registrovati 2006. godine, registrovane su kao nevladine organizacije i tako deluju“, izjavila je Anđelija Vučurević aktivistkinja iz Novog Sada. Vjerski praznici su podignuti na rang države, a postavlja se pitanje što da rade ateisti i manje vjerske zajednice koje ne slave dane kao što su Božić i Uskrs. Upitno je i slavljenje Sv. Save kao školske slave, pri čemu se svake godine organizira priredba i sječenje slavskog kolača, te pjevanje mađarske djece u školskom zboru koja po automatizmu moraju slaviti i raditi ono što je većinski prihvaćeno.

Da Zakon o vjerskim zajednicama ima veliki utjecaj na obrazovanje djece potvrdila je i Biljana Stojković, profesorica evolucijske biologije na Biološkom fakultetu u Beogradu. Evolucijska biologija je prva na udaru klerikalizacije, jer se teži gubljenju razlike između onoga što je znanost i onoga što znanost nije. Vidljiva je težnja Srpske pravoslavne crkve (SPC) da se religijske dogme ostvaruju kroz nauku.

„Kreacionizam je nastao iz negiranja evolucije živih organizama kroz proces prirodne selekcije, i dugo vremena je bio samo američki fenomen. Osnovni cilj današnjih kreacionista od kojih su većina hrišćani i muslimani, jeste obrazovanje, odnosno ubacivanje ovih ideja u školske naučne programe čime se direktno izbacuje Darvinova teorija evolucije“, smatra Stojković. Ovakve ideje su dovele do toga da većina nastavnika iz biologije izbjegava ovu temu, dok su i same škole na meti jer primaju velike donacije u obliku izuzetno kvalitetnih i vizulano primamljivih knjiga i video materijala s ciljem promoviranja kreacionizma u školama. Te knjige su najčešće namjenjane nastavnicima biologije i stoje u školskim bibliotekama, te su dostupne djeci bez da su prethodno prošle kroz neki sustav selekcije.

Žene u crnom su često prosvjedovale okupljanjem ispred Sabora Srpske pravoslavne crkve, ispred Patrijaršije, te su nerijetko bile okarakterizirane kao ‘feministkinje koje se zalažu za ubijanje srpske nerođene dece’ – pri čemu pravi Srbin obavezno mora biti pravoslavac. „Ovde se radi o crkvi koja nema veze sa duhovnošću i pitanjem vere, već je to pre svega politička struja srpskog nacionalizma koju koristi kako bi ponižavala, degradirala i maltretirala žene kao i sve druge koji su drugačiji, kako bi ispoljavala svoju moć bez ikakvog realnog upliva u stvarnost žena“, navodi Staša Zajović suosnivačica Žena u crnom. U svojim izvještajima pravoslavno svećenstvo buni se protiv nataliteta Roma ili Albanaca s Kosova, dok istovremeno naglašava da Srpkinje trebaju rađati iz patriotskih i moralnih razloga – tu je rađanje u funkciji nacije, armije i partije. Nakon što su Žene u crnom provele israživanje o padu nataliteta, uprskos svjedočenjima crkve da su za to krivi homoseksulaci, sida, feministkinje, karijerizam, egoizam, hedonizam, rezultati su, u slučaju 80% ispitanica, pokazali da je za natalitet od presudnog značaja nizak standard, nepovoljan položaj žena te loša zdravstvena zaštita. „Na kraju smo zaključile da pravoslavna propaganda nije urodila plodom, tendencije klerikalizacije društva nisu uspele da razore žene“, navodi Zajović i na kraju naglašava eminacipatorsku ulogu žena u SFRJ koje se nisu htjele odreći prava na abortus.

Bojana Genov, feministkinja i humanistička aktivistkinja, osnivačica Ženske mreže Hrvatske, smatra da su svi segmenti društva izloženi jakom klerikalističkom napadu.

„Odavno je nestala žena iz centra rasprave, kao i njeno pravo na autonimiju vlastitog tijela, i stalno se priča o djeci. Od dana začeća priča se u terminilogiji djeteta, tako da je teško vratiti diskurs na ono područje kojemu pripada – na područje reproduktivnih prava žena.“, navodi Genov te postavlja pitanje kada se pobačaj počeo naplaćivati, jer to prije nije bio slučaj, a i zašto bi se naplaćivao ako je to regularna medicinska intervencija.

Iako proces sekularizacije, koji traje nešto više od sedam stoljeća, predstavlja važan uvjet civilizacijskih tekovina kao što su demokracija i ljudska prava i slobode, u suvremenom društvu on je, usljed jačanja ultradesnih organizacija, usljed povratka patrijarhalnim i tradicionalnim tj. konzervativnim vrijednostima, doveden u pitanje. Zato pred svima nama stoji aktivno preispitivanje posljedica koje Zakoni o vjerskim zajednicama ili Vatikanski ugovori uvjetuju u Srbiji ili Hrvatskoj, te borba za sekularnost države koja će uvažavati prije svega ljudska prava, prava manjina i vjerskog pluralizma kojem je cilj duhovnost, a ne političko djelovanje i klerikalizacija.

^{Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.}