Objavljeno

Prema većoj suradnji sustava i civilnog društva s ciljem bolje zaštite od nasilja u obitelji

Foto: T.B.

Građanska inicijativa #spasime u srijedu, 10. travnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirala je panel diskusiju povodom donošenja novog Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, koji se trenutno nalazi u javnoj raspravi.

Na panelu su sudjelovale ministrica Nada Murganić; Tatjana Katkić Stanić, načelnica Sektora za koordinaciju politika i unapređenje stručnog rada centara za socijalnu skrb pri Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku; ministar unutarnjih poslova Davor Božinović; Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Ravnateljstva policije; ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, odvjetnice Ljubica Matijević Vrsaljko i Sanja Bezbradica Jelavić (Autonomna ženska kuća); i psihologinja Senka Sekulić Rebić (Ženska soba); a raspravu je moderirala aktivistkinja Sanja Sarnavka.

Prisutne je pozdravila dekanica FFZG-a, Vesna Vlahović-Štetić, rekavši da joj je tema panela bliska budući da je surađivala s Autonomnom ženskom kućom desetak godina, te naglasivši da se Fakultet podržava inicijativu #spasime, koja je učinila vidljivim dugogodišnji rad organizacija civilnog društva. (Očito se moramo pomiriti s činjenicom da rad udruga i aktivistkinja ostaje neprepoznat u javnosti i marginaliziran od strane vlasti dokle god se u priču ne uključi slavna osoba.)

Panel je, srećom, bio koncipiran na način da prvo čujemo iskustva iz prakse (odvjetnice, udruge), a nakon toga predstavnice/ke institucija (ili Sustava, kako bi ga najradije nazvali njegovi zaposlenici/e). Kažem srećom, jer mi koji često pohodimo različite okrugle stolove, konferencije i panele znamo otprilike kako će zvučati izlaganja predstavnika/ca sustava: red hvalospjeva vlastitom resoru, red optuživanja drugih za propuste i red ispraznih frazetina poput one o „nužnosti međuresorne suradnje“ i „integriranog pristupa“ te „spremnosti da se riješi ovaj veliki problem u našem društvu“.

Tatjana Katkić Stanić, Nada Murganić, Sanja Bezbradica Jelavić i Davor Božinović

Stoga je odluka organizatorica da najprije čujemo iskustva iz prakse bila dobra jer (osim što je predstavnike sustava natjerala da ostanu do kraja panela umjesto da zbrišu nakon svog izlaganja) je još više naglasila raskorak između življenih iskustava žrtava nasilja i institucija koje bi trebale štititi te žrtve, a prvenstveno štite vlastiti „ugled“.

Psihologinja Senka Sekulić Rebić (Ženska soba) je u svom izlaganju upozorila da nasilje nije izolirani događaj, već da puno žena doživljava kontinuirano nasilje. Glavni razlog neprijavljivanja je strah, kao i nedostatak povjerenja u institucije („Kako da vjerujemo sustavu koji ne vjeruje nama?“). Osim propitivanja kredibiliteta žrtve te dugotrajnosti i mučnosti postupka, problem je i ideja „idealne žrtve“ – očekujemo da žrtva bude artikulirana, pristojna, logična, a riječ je o osobi koja je traumatizirana i možda nije sposobna u danom trenutku jasno izložiti što se dogodilo.

Vezano uz novi Protokol, Sanja Bezbradica (AŽK) rekla je da treba promijeniti loše prakse koje su uočene u sadašnjem Protokolu, upozorivši da novi prijedlog govori o partnerskom i obiteljskom nasilju kao osobnom, privatnom problemu. Također je naglasila nužnost kaznenopravne reforme, odnosno potrebu da nasilje bude definirano kao kazneno djelo.

Sanja Sarnavka

Anita Matijević iz MUP-a naglasila je koliko „predano i sustavno“ ulažu u edukaciju policije. Na pitanje o problemu dvostrukog prijavljivanja (i žrtve i počinitelja), kazala je da to treba demistificirati te da se ne može zaključivati na temelju pojedinačnih slučajeva, stoga planiraju provesti detaljnu analizu, a najavila je da nas u lipnju očekuje okrugli stol upravo na tu temu.

Slično tome, ministar Božinović rekao je da je, kada je postao ministar, ostao “impresioniran time koliko se u policiji ulaže u edukaciju”, te da nije znao koliko puno prekršajnih i kaznenih prijava policija obrađuje (da se barem to nekako može saznati!). Tek je postavši ministrom shvatio koliko je to ministarstvo važno, a k tome i najveće! Pohvalio se i da “40% publike panela čini MUP”, referirajući se na desetak kadeta i kadetkinja koje su doveli, što je svakako pohvalno. Pozdravljeno je i uvođenje Kalendara nasilja na stranici MUP-a, gdje posjetitelji/ce mogu pronaći informacije o broju prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji na koje se policija odazvala na određeni datum.

Treba spomenuti da MUP po prvi put specijalizira 20 policijskih službenika/ca temeljne policije koji će raditi isključivo na slučajevima obiteljskog nasilja. Uz to, sredinom travnja provest će se posebna edukacija i dodatno osposobljavanje operatera linije 112 o načinu postupanja prilikom poziva žrtava obiteljskog nasilja.

Ministar Bošnjaković također je priznao nedovoljno poznavanje vlastitog resora; naime, prije nego što je zasjeo na ministarsku poziciju nije znao da postoji Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja (čiji je ministarstvo pravosuđa suosnivač). Rekao je i da 7 od 15 županijskih sudova ima centre za pomoć žrtvama i svjedocima, te da je potrebno otvoriti još 8 centara, ali i raditi na prepoznatljivosti Nacionalnog pozivnog centra. Zahvalio je inicijativi #spasime što “nas je dodatno senzibilizirala za ovaj značajan problem našeg društva.”

Jelena Veljača

Ministrica Murganić složila se s kolegom da je inicijativa doprinijela senzibilizaciji javnosti, “što mi ne bismo mogli napraviti” (hm, nije li vam to posao?). Pohvalila je rad udruga, ali je ukazala i na važnost sustava: “Daleko smo od savršenstva, ali sustav nam je neophodan i pokazuje uspjehe u svom radu.” Reagirajući na kritike centara za socijalu skrb vezano uz nedavne slučajeve nasilja u obitelji, ministrica je prigovorila da se o socijalnim radnicima piše samo negativno. Naglasila je i važnost prevencije i obrazovanja, ustvrdivši da bi centri “bili efikasniji da su efikasniji oni koji su ‘ispred’ nas” (nije jasno tko je to – obrazovni sustav, obitelj, društvo?).

Ministrica je rekla da je MDOMPSP “na neki način zadužen za praćenje provedbe Istanbulske konvencije” te da sve ide po planu, a oni koji su ih “plašili s GREVIO-om” su bili u krivu jer izvještaj moraju predati tek u 10. mjesecu. Murganić je rekla kako je prijedlog novog Protokola osuvremenjen i ujednačen s nacionalnim zakonodavstvom, direktivama i Istanbulskom konvencijom, s čime se Sanja Bezbradica nije složila, rekavši da nije ujednačen niti s Istanbulskom niti s preporukama CEDAW Odbora.

Nažalost, predstavnici i predstavnice sustava su ljudi o kojima ovisi donošenje i provođenje zakona. Svakako je pozitivno što su pokazali otvorenost za razgovor i suradnju s građankama koje žele promijeniti stvari i omogućiti bolju podršku osobama koje su preživjele nasilje.

U raspravu o prijedlogu Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji možete se uključiti do 21. travnja, a ministar Bošnjaković najavio je da su u proceduri i izmjene Kaznenog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o kaznenom postupku.

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano