Znamo da su u obiteljskom nasilju s najgorim ishodom – smrću – najčešći počinitelji muškarci, a najčešće žrtve njihove partnerice. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, od početka 2001. do kraja 2015. godine čak 165 žena u Hrvatskoj ubio je njihov partner. No što je sa ženama počiniteljicama obiteljskih ubojstava? Koliko ih je, tko su njihove žrtve, koji su im motivi, koliko je često nasilje nad počiniteljicama prethodilo tim ubojstvima?
Ženskom kriminalu u stručnoj je literaturi posvećivano puno manje pažnje nego muškom, vjerojatno zbog toga što su rjeđe u toj ‘ulozi’ i što još uvijek opstaje mit o ženskoj nenasilnoj prirodi, zbog čega se onda pak svaka žena ubojica u domaćem medijskom prostoru dočeka sa silnim zanimanjem, čuđenjem i demoniziranjem.
Razna istraživanja potvrđuju da žene rjeđe ubijaju nego muškarci, a kada to čine, ubojstvo se najčešće događa u domu i najčešće su žrtve njihovi partneri. Još je 1999. psihijatrica Lana Mužinić-Masle obavila istraživanje o ženama ubojicama koje se temeljilo na podacima iz forenzičko-psihijatrijskih ekspertiza načinjenih između 1983. i 1997. u Centru za forenzičku psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče. Ekspertize su bile rađene za 70 ženskih i 70 muških počinitelja ubojstava i pokušaja ubojstava.
Da sažmemo, utvrđeno je da žene najčešće ubijaju iz straha, hladnim oružjem, bračne partnere koji su ih zlostavljali i to u zajedničkom stanu, i pritom su ubrojive i trijezne. Muškarci ubijaju iz bijesa, vatrenim oružjem, na otvorenom, i to poznanike ili slučajne žrtve i bili su pod utjecajem alkohola.
Vještačene žene su u najvećem broju bile u braku, o čemu je psihijatrica rekla: “Iako je uvriježeno mišljenje društvene sredine da brak pruža ženi zaštitu od brojnih životnih iskušenja i konfliktnih situacija koje mogu djelovati kriminogeno, mnogi statistički podaci upućuju na zaključak da među udanim ženama ima više delikventica nego među neudanim. Kod muškaraca je sasvim suprotno. Može se reći da je bračni status na ženu djelovao kriminogeno, i to upravo zbog dinamike koja se dešavala u obitelji. Naime, najveći se broj ubojstava događa u obitelji i u mnogo slučajeva ubojstvo je kulminacija dugogodišnjih zlostavljanja, fizičke sile i emocionalnog stresa. Svaki slučaj te vrste započinje kao uobičajena kućna svađa, a akt ubojstva je počinjen u afektu bez prethodne namjere ili predumišljaja. Mnoge žene su bile silovane i seksualno zlostavljane od svojih partnera”.
No istraživačka saznanja dr. Mužinić-Masle sada su već stara stoga smo odgovore o počiniteljicama obiteljskih ubojstava potražili u istraživanju koje je za potrebe diplomskog rada na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu provela tada studentica, a danas socijalna pedagoginja Kristina Mihaljević i objavila ih u rujnu 2016. u radu koji do sada nije bio predstavljen u javnosti.
Cilj njena rada bio je utvrditi osobna i kriminološka obilježja počiniteljica obiteljskih ubojstava, prvenstveno na uzorku zatvorenica u Kaznionici u Požegi koje su osuđene na kaznu zatvora zbog obiteljskih ubojstava. Ta je kaznionica inače jedini ženski zatvor u Hrvatskoj. U istraživanje su bile uključene sve počiniteljice osuđene prema Kaznenom zakonu u razdoblju od 1980. do 2013. godine, no iz ukupnog uzorka izdvojene su 104 žene koje su ubile intimnog partnera ili dijete. Žrtve žena su, kako smo naveli, najčešće njihovi partneri pa potom djeca.
Prvo treba navesti da se stopa ženskog kriminaliteta globalno kreće između 11% i 20%. U skladu s tim su i podaci iz Hrvatske: u ukupnom kriminalitetu udio žena je relativno stalan te se kreće između 9,7% (2012. godine) te 12,2%, (2014. godine). No ako pogledamo samo ubojstva, počini ih 3,9% (2012. godine) do 8,7% (2010. godina) žena.
U istraživanje Kristine Mihaljević bile su uključene sve počiniteljice ubojstava, teških ubojstava i ubojstava na mah, koje su izdržavale kaznu zatvora u Požegi. U tih 13 godina ih je bilo 180, a od toga 104 koje su ubile supružnika ili dijete. U trenutku dolaska u zatvor, najveći broj zatvorenica bio je u dobi od 41 do 50 godina, s tim da je onih koje su ubile partnera najviše između 41. i 50. godine života, a dijete od 21. do 30. One koje su ubile partnera najčešće su izdržavale kaznu do tri godine zatvora, a za dijete od pet do 10 godina. Najveći broj ih je završilo nekoliko razreda osnovne škole, živjele su na selu i u lošim materijalnim prilikama te ih je 57,3% bilo izazvano od strane žrtve, što procjenjuje sud i navodi u presudi kao olakotnu okolnosti. U to spada psihičko i fizičko nasilje, alkoholiziranost žrtve, vrijeđanje itd. Različita istraživanja potvrdila su povezanost alkohola s počinjenjem kaznenih djela, tako je u ovom istraživanju čak 72% ubijenih supružnika bilo u pijanom stanju u vrijeme zločina, dok je 41% počiniteljica također bilo pijano.
Kristina Mihaljević nije detaljnije ulazila u motive počinjenja zločina, kako nam je rekla, no ustanovila je da je osnovni motiv kod žena koje su ubile partnera bila bračna svađa (čak 88,2%). Jesu li te žene bile prethodno zlostavljanje, ne zna, no iskustvo žrtve najčešće je objašnjenje ženskog kriminaliteta, jer zatvorenice u velikom broju prijavljuju psihičko, emocionalno i seksualno zlostavljanje tijekom života.
U istraživanju koje je na uzorku od 134 osuđene žene zbog ubojstva provela srpska istraživačica Slobodanka Konstatinović-Vilić i objavila 1986. u knjizi Žene ubice, pod motivacijom za ubojstvo se navodi fizičko zlostavljanje u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici (32,8%), mržnja i netrpeljivost (17,9%), imovinski spor (7,5%), osveta (6,7%) te ostali motivi. Konstantinović-Vilić također navodi kako su glavne karakteristike počiniteljica kaznenih djela loš socioekonomski status, slabe profesionalne vještine, primarne obitelji sa sociopatološkim karakteristikama, iskustvo zlostavljanja te slabija kriminalna prošlost u odnosu na muškarce.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Dok nas smrt ne rastavi”, koji financira Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima.
Fotografije Marine Paulenke iz serije “Drugi dom” snimljene su u ženskoj kaznionici u Požegi i donosimo ih uz dozvolu autorice.
