Pobuna nije pravo manjine, uzaludan čin onih koji/e traže previše. Pobuna je pravo svih, samo što se ponekad čini da je samo manjina toga prava svjesna. I nasilje je oblik pobune, ali daleko je bolje pobuniti se glasom, jer riječ (iako ne vjerujem da dotična u početku bijaše) ostaje, dok modrica prvo postane ljubičasta, onda žuta, a onda je više nema.
Kolege i kolegice s Univerziteta u Beogradu ovih su se dana pobunili/e i zauzeli/e Rektorat. Pobunili/e su se protiv uvođenja sustava sufinanciranja po linearnom modelu obračunavanja školarina, za koji smatraju da predstavlja „dodatan korak ka potpunoj komercijalizaciji obrazovanja i njegovog pretvaranja u privilegiju bogatih“.
Situacija nam je poznata, no to ne znači da s tamošnjom omladinom dijelimo baš sve probleme. Sjećam se kako sam jednom prilikom prijateljicu iz Beograda pitala kakva je situacija s vjeronaukom u njihovim školama. Dala mi je odgovor iz kojeg se moglo zaključiti da crkva kod njih nema upola toliku ulogu u obrazovnom sustavu koliku ima kod nas. Njezina je uloga više dramatska pa se tako umjesto indoktrinacije bavi performansom, poput onog u kojem su popovi ulice „čistili“ tamjanom nakon prošlogodišnje parade ponosa u Beogradu. To što je uloga njihove crkve više simoblička ne znači da su srpski studenti/ce zaštićeni od klasnog filetiranja obrazovanja koje njihovom sveučilištu prijeti zbog sve jačeg prodora neoliberalnog kapitalizma (ili njegovih degeneričkih inačica, kako tvrde domaći ekonomski hobisti).
Njihova pobuna je, kao uostalom i ova naša, vjerojatno jednako problematična u očima Kardinala (sudekana?) Bozanića koji je u svojoj propovijedi prošle nedjelje pozvao na poticanje „napretka“ i „novih projekata“ kako bi se postigla „pravednija raspodjela dobara“. Time je odao svoje povjerenje u to da će se pravednija raspodjela dobara postići pod vodstvom vladajuće menadžerske strukture koja sigurno ne pretpostavlja besplatno obrazovanje, a ne pretpostavlja bogme ni sekularnost, budući da sekularnost nije baš profitabilna.
Zašto je sekularnost uopće bitna? Ne tvrdim da se već sada u prostorijama fakulteta sa mnom ne nalaze ljudi koji smatraju da njihova sloboda završava tamo gdje je moja već odavno počela, koji misle da je moje tijelo alat većih ideja ili pak onih manjih, ovisno o tome govorimo li o pravu na pobačaj ili o labavo shvaćenoj ideji pristanka.
Postoje i ljudi koji me bole jer poprijeko gledaju na „moju prijateljicu homoseksualca“, da iskoristim riječi koje je tijekom tribine, u raspravi između studenata/ica Filozofskog i Katoličko bogoslovnog fakulteta izrekla jedna studentica, uvrijedivši tako uspješno i idejom i jezikom, koliko god se trudila biti korektnom. Moram naglasiti da kada govorim o ljudima oko sebe, ne govorim nužno o vjernicima i vjernicama, popriličan broj kojih ne prihvaća sve dogme i doktrine koje propovijeda matična im Katolička crkva. Međutim, Katoličko bogoslovni fakultet nema druge nego shvaćati te doktrine ozbiljno, budući da se nalazi pod izravnom ingerencijom Katoličke crkve.
Ono što nas, kao studente i studentice, od takvih doktrina štiti je upravo institucija Filozofskog fakulteta, čiji propisi i pravila (za sada) ne legitimiraju akcije koje bi doktrine neke druge institucije, kada bi se ova našla u bilo kakvom obliku pravno ovjerene fuzije s Filozofskim fakultetom, mogli proizvesti (riječ mogli je ono zbog čega mnogi/e ostaju pasivni/e, no pritom ne shvaćaju da moći lako sklizne u morati jer podršku nalazi u pasivnosti). Pod akcijom podrazumijevam sve vrste cenzure, selekciju znanja koja iz tih cenzura proizlazi i uspostavljanje novih „znanja“ i dominantnih diskursa.
Ne sumnjam da bi se takve prakse, kao što to obično biva, postupno počele promatrati kao datosti. U vrijeme kada ravnatelj Hrvatske radiotelevizije govori o tome kako se ovih dana naša slavna povijest obrađuje na neshvatljive načine, ne mogu a da se ne zapitam hoće li se uskoro početi govoriti o tradiciji povezanosti Filozofskog i Katoličko bogoslovnog fakulteta koja se čvrsto održala još od onda kada su nastali pod istim okriljem, a koja nam je promaknula jer smo povijest obradili na neshvatljiv način. Ako vam i dalje nije jasno i čemu se govori kada se govori o širem ideološkom kontekstu, pokušajte se prisjetiti kada je posljednji put neka državna institucija javno, pismenim putem izjavila da je u redu slobodu govora sankcionirati fizičkim nasiljem. To nije prvi put da se sloboda govora pokušava pozvati na red, pa se tako u posljednje vrijeme takav govor često pogrešno naziva i „govorom mržnje“, a ironija je u tome što se u ovim slučajevima najčešće radi o „mržnji“ spram onih koji zbilja mrze.
„Mrze“ li po toj logici i studenti i studentice filozofskog? Sasvim sigurno, ovisi koga pitate. No, ne možemo ovdje više govoriti o mržnji, pa čak niti o nezadovoljstvu, već o nelagodi. Nelagoda zbog smanjene konkurentnosti na tržištu rada. Nelagoda pri pomisli na ugroženost autonomije vlastitog fakulteta. Nelagoda i duboki osjećaj da nešto nije u redu kada vidimo da se uprava i dekan, koji bi trebali zastupati naše interese, usrdno zalažu za ugovor koji nam nimalo ne koristi, nego nam, dapače, šteti. Nelagoda zbog kanonskog prava pod koje potpada KBF, a u čijim arhaično-anarhičnim odredbama stoji da se „svjetovni“ zakoni slijede „ ako nisu protivni božanskom pravu i ako kanonsko pravo ne određuje nešto drugo“. Nelagoda oko činjenice da bi se studenti/ce KBF-a ubrajali u redovne kvote i tako uzeli mjesta onima koje ne zanima teologija, nego, nažalost, samo humanistika. Nelagoda oko sintagme „Veliki kancelar“. Nelagoda oko potencijalnih kolegica/kolega koji za jednak broj ECTS bodova dobiju dvije diplome. Nelagoda oko toga da jedan dekan tuži sindikat profesora s vlastitog fakulteta. Nelagoda oko autokratskog sankcioniranja zaposlenice fakulteta zbog dolaska na tribinu o ugovoru s KBF-om. Nelagoda oko objašnjenja koje je za to sankciju ponuđeno, a koje vrijeđa zdrav razum studenata, studentica i svih čitatelja/ica dotičnog medija. Neobjašnjivo jaka nelagoda oko izjave rektora sveučilišta Damira Borasa da „Ugovor sa Svetom Stolicom daje snagu Sveučilištu u Zagrebu jer je taj ugovor iznad Ustava Republike Hrvatske“. Nelagoda oko pitanja kako će se, jednom kada integracija započne, jedna sastavnica sveučilišta ikada više izboriti za neki svoj interes pokraj ugovora koji je „iznad Ustava Republike Hrvatske“. Nelagoda radi budućnosti.
Plenum Filozofskog fakulteta održava se danas, u srijedu 6. 4. u 20h, u fakultetskoj dvorani D7.
