Proračunske mjere britanskog ministra financija Georgea Osbornea objavljenje početkom srpnja potaknule su nelagodna statistička predviđanja: žene će njima biti pogođene dvostruko teže nego muškarci.
Istraživanje Donjeg doma britanskog parlamenta koje je zatražila kandidatkinja za predsjednicu Laburističke stranke Yvette Cooper otkriva da će rezovi u izravnim porezima i socijalnom osiguranju od obitelji godišnje uzeti 9,6 milijardi funta, od čega će 7 milijardi pristići od žena.
Od koalicijskih dana do svog prvog većinskog proračuna, Konzervativna stranka je utjecala na uvođenje mjera koje su znatno utjecale na žene, često ozbiljnije nego na muškarce.
Pogled na medijske izvještaje, bilo na feminističke kampanje ili na ekonomske analize rezova, gotovo i ne otkriva tu činjenicu, no, raspravljanje o mjerama štednje bez uzimanja rodne dimenzije u obzir jednako je ignoriranju stvarnog stanja stvari kada svjedočimo ekonomskoj i kulturološkoj prijetnji ženama.
Organizacija za prava žena Fawcett Society istaknula je da će 85 posto svih rezova pogoditi žene.
“Iako žene više ovise o javnim rashodima od muškaraca pa su svakako osjetljivije na rezove, vlada je izabrala strategiju koja će pogoditi službe na koje se žene posebno oslanjaju”, dodali su iz organizacije.
Socijalna skrb je tijekom posljednjih pet godina srezana za 23,4 posto. Socijalni smještaj za 33,8 posto. Rano obrazovanje i vrtićki smještaj za 19 posto.
Štednja u lokalnoj upravi nije bez razloga nazvana ‘smrću u tisuću rezova’. Žene, koje često preuzimaju ulogu skrbnika, a nerijetko imaju manje plaće, često se oslanjaju na razne javne službe.
Stoga su organizacije za prava žena još u svibnju upozorile na nesrazmjeran utjecaj mjera štednje na žene i muškarce.
Projekt koji simultano nameće rezove u javnim službama i naknadama najviše će utjecati na životni standard žena, posebno marginaliziranih skupina poput samohranih majki i onih koje žive u siromaštvu. Recesija je pružila ne samo dugoročnu ekonomsku, već i moralnu izliku za napuštanje programa državne podrške koja je često rodno obilježena.
Za vladu žene nisu samo dio ‘kulture ovisnosti’, već, kao majke budućih ovisnika o državi blagostanja, sudjeluju u reprodukciji takvoga stanja. Riječima Dawn Foster u raspravi o feminizmu radničke klase: srednja klasa ‘ima djecu’, radnička se klasa ‘razmnožava’.
Novi proračun donosi dvije mjere koje podržavaju takvo napuštanje programa državne podrške: ograničenje naknada koje obitelj može primati na 20.000 funti, te ograničenje poreznih olakšica na djecu na dvoje djece. Obje mjere šalju poruku ženama koje se uz svoj status radničke klase odluče imati više djece.
U izjavi kojom je popratio objavu rezova, ministar financija Osborne eksplicitno je istaknuo kako sustav socijalne sigurnosti “ne bi trebao podržavati stil života i davanja koja nisu dostupna poreznim obveznicima koji plaćaju za taj sustav”.
Osborne je, usto, izjavio kako će žene dobiti najviše od njegovih mjera. Točnije, ustvrdio je da je analiza ministarstva financija pokazala kako će žene činiti dvije trećine onih koji će profitirati od takozvane nacionalne minimalne plaće.
Budući da spomenuta analiza u obzir nije uzela novac koje će žene izgubiti rezovima u poreznim olakšicama, ta je Osborneova izjava poprilično iznenađujuća pogotovo kada se usporedi s rezultatima neprofitne organizacije Resolution Foundation koja je otkrila da će samohrani roditelji s niskim prihodima, skupina koju sačinjavaju uglavnom žene, izgubiti 1.000 funti godišnje tijekom ovog saziva vlade.
Ove mjere štednje ističu klasnu dimenziju problema koji već dugo zaokuplja feministkinje: majke koje traže naknade i doplatke omalovažava ista vlada koja ženama otežava pronalazak posla i zadržavanje radnoga mjesta.
Bilo bi lako u ovom trenutku priznati poraz, no žene, od članica skupine Focus E15, mladih majki koje su zauzele blok socijalnih kuća u istočnom Londonu kako bi upozorile na prava na socijalni smještaj do skrbnica koje prosvjeduju zbog rezova u invalidnini, predstavljaju otpor Osborneovim mjerama.
Dok ekonomske analize redovito isključuju iskustva žena, kulturološka verzija ‘ženskih problema’ stavlja se u prvi plan, tako potiskujući ekonomsku neravnopravnost. Ipak, nedavno doneseni britanski proračun upućuje na važnu činjenicu: mjere štednje su feminističko pitanje.
Prevela i prilagodila: Petra Požgaj ; Izvor: New Statesman
