Objavljeno

Lara Semeš: Natjecateljsko programiranje je odlična prilika za pokazivanje kreativnosti

Lara Semeš (foto: Hrvatski savez informatičara)

Lara Semeš, učenica 1. razreda XV. gimnazije u Zagrebu, kao jedna od četiri članice hrvatske ekipe osvojila je srebrnu medalju na prvoj Europskoj informatičkoj olimpijadi za djevojke. Prošle godine, kada je još bila u 8. razredu, osvojila je srebro na Europskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi u Tbilisiju (bila je jedina djevojka u hrvatskom timu); sudjelovala je na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi; i postala prva pobjednica Juniorske hrvatske informatičke olimpijade (JHIO). Dobitnica je nagrade za programersko postignuće učenika/ca osnovnih škola za 2020. godinu.

U slobodno vrijeme svira gitaru, igra badminton i uči francuski. Iako su školski praznici odavno započeli, za Laru nema odmora – ljeto će provesti na informatičkim kampovima i pripremajući se za nadolazeća natjecanja. Ipak, uspjele smo je uloviti da nam odgovori na par pitanja.

Kako i kada je započelo tvoje bavljenje informatikom?

Informatika me zanima još od nižih razreda osnovne škole, a osnove programiranja počela sam učiti u 5. razredu jer je to dio gradiva informatike u školi. To me odmah zainteresiralo, a saznala sam da postoje i posebna natjecanja iz programiranja, što me potaknulo da na početku 6. razreda postanem članica Zagrebačkog računalnog saveza u kojem sam se počela ozbiljnije pripremati za natjecanja.

Da moraš nekoga uvjeriti zašto bi se trebali početi baviti programiranjem, što bi im rekla? Što je tebi osobno najuzbudljivije u ovom području?

Natjecateljsko programiranje je odlična prilika za pokazivanje kreativnosti i domišljatosti. Naravno, postoje brojni algoritmi i standardni načini rješavanja zadataka, ali to nikad ne sprečava natjecatelje da i sami osmisle neko novo rješenje. To mi se jako sviđa jer se ne volim baš držati standarda (puno mi je draže smišljati neobična rješenja).

Također, za razliku od matematičkih zadataka, u natjecateljskom programiranju ne trebate dokazati da je vaše rješenje točno. Možete ga jednostavno testirati, i ako radi, to može značiti dvije stvari: ili je vaš program potpuno točan, ili primjeri za testiranje nisu dovoljno dobri – u svakom slučaju dobivate bodove na zadatku! 🙂 U tom smislu programiranje može testirati i snalažljivost natjecatelja, što mi se također sviđa, pogotovo kad dobijem 100% bodova s programom za koji sam čak mislila da je netočan.

Hrvatska ekipa na Europskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi 2020. (foto: HSIN)

Što ti je najdraži dio natjecanja, i koliko su ti važne osvojene medalje?

Ako je natjecanje višednevno i uključuje putovanje u drugi grad/državu (poput Državnog natjecanja i međunarodnih olimpijada), najviše uživam u slobodnom vremenu koje provedem s drugim natjecateljima/cama. Kroz zadnjih nekoliko godina na takvim sam natjecanjima upoznala vrlo zanimljive ljude, a u takvom društvu sve je lakše – često i zaboravimo na tremu zbog natjecanja jer nam je super dok smo zajedno. Što se tiče samog natjecanja, definitivno volim vidjeti “100/100” kad pošaljem program na evaluaciju, ali najdraži su mi trenuci kad smislim rješenje teškog zadatka nakon dugog razmišljanja.

Osvojene medalje mi puno znače jer mi daju dodatnu motivaciju za daljnji rad. Definitivno mi je puno lakše zadržati upornost i volju kad iza sebe imam dobre rezultate na natjecanjima. Također, pomisao na dosadašnje rezultate i medalje uvijek mi pomogne da se ne osjećam loše ako neko natjecanje riješim lošije nego što sam očekivala.

Kakvi su odnosi između cura i dečkiju koji se bave programiranjem – je li se više međusobno natječete ili podržavate (ili oboje)?

Mislim da se natječemo i podržavamo podjednako. Sviđa mi se što gledamo jedni druge jednako, bez obzira na spol – imamo natjecateljski odnos, ali to ne znači da je i neprijateljski – naprotiv, natjecanja nas dodatno zbližavaju. Možda je kompetitivnost između cura i dečkiju najizraženija kada cure postignu odličan rezultat na nekom natjecanju, jer nam je uvijek drago kad prestignemo dečke. Ali kao što sam već spomenula, nema tu nikakvog neprijateljstva, samo malo kompetitivnosti.

Foto: Zagrebački računalni savez

Što misliš o zasebnim natjecanjima za djevojke? Jesi li imala različita iskustva na Europskoj informatičkoj olimpijadi za djevojke (EGOI) i na Europskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi (EJOI) koja je mješovita?

Na mješovitim natjecanjima je općenito vrlo malen postotak djevojaka, zbog čega se te djevojke često osjećaju čudno, pogotovo ako je, na primjer, samo jedna djevojka na cijelom natjecanju (to mi se događalo više puta). Zasebna natjecanja za djevojke su dobra prilika da natjecateljice shvate da nisu same i da budu u društvu koje im više odgovara. Također, neke natjecateljice možda izgube interes za programiranje zbog jake konkurencije, a ovako dobiju priliku otići na međunarodnu olimpijadu i steći nova iskustva. Ja se osobno nadam da ću kasnije ići i na mješovite međunarodne olimpijade za srednjoškolce, ali zasad mi je Europska informatička olimpijada za djevojke dobra prilika za stjecanje natjecateljskog iskustva.

Nažalost, zbog epidemiološke situacije su i EGOI i prošlogodišnji EJOI (mješovita juniorska olimpijada) održani online, pa nisam imala priliku uživo upoznati natjecatelje iz drugih zemalja, ali moj odnos sa članicama hrvatske EGOI reprezentacije bio je puno drugačiji od odnosa s EJOI timom, u kojem sam bila jedina djevojka. EGOI mi je bio puno zabavniji jer sam bila u društvu drugih djevojaka. Zato se nadam da će interes djevojaka za programiranje porasti s vremenom, pa možda natjecateljice više neće morati ići na žensku olimpijadu da bi bile u timu s drugim djevojkama – iščekujem trenutak kad će omjer spolova u reprezentacijama biti 50:50.

Čime bi se voljela baviti kasnije u životu? Koja grana informatike te najviše privlači?

Najviše mi se sviđaju područja u kojima se informatika kombinira s matematikom, poput umjetne inteligencije. Htjela bih raditi nešto u tom spektru, po mogućnosti neko područje u kojem mogu primijeniti znanje iz natjecateljskog programiranja. S obzirom na to da u programiranju puno više volim proces smišljanja rješenja nego pisanje koda, najradije bih išla u smjeru nekog znanstvenog rada na području matematike i informatike. Trenutno mi se MIT čini kao stvarno odličan fakultet za ono čime bih se htjela baviti. Znam da je vrlo teško upisati se tamo, ali definitivno ću pokušati.


Pročitajte i prvi dio temata o natjecanjima za djevojke!


Povezano