Objavljeno

Kako izgleda kada sin vlasnika koncerna Agram provodi svoju „zezanciju“: Pošalji golišave slike i kompletiraj životopis!

Ovih je dana jedna zagrebačka dnevna novina donijela vijest o slučaju seksualnog uznemiravanja djevojke koja je u potrazi za poslom stupila u kontakt s Mirkom Grgićem, pravnikom i stručnim savjetnikom u koncernu Agram koji joj je nakon što mu je poslala svoj životopis poslao mejl s naputkom „kako bi zaista trebao izgledati“ njen CV. Naime, Grgić joj je sa svoje službene mejl adrese poslao životopis popraćen fotografijama potpuno gole djevojke u raznim pozama, napominjući kako joj pored stručnih referenci i stečenog iskustva, samo još ovo nedostaje kako bi prijava bila savršena. No, tu još nije kraj šokantnim detaljima ove priče.  Nakon što je djevojka svoje iskustvo podijelila s novinarima, isti su Grgića tražili da komentira njene navode, na što je izjavio kako je sve to bila „zezancija“, te da N.K. mejl „nije trebala ni otvarati ako joj se ne sviđa“.

„Ona je mlada cura i to je bila zezancija. Već sam imao neugodnosti jer se volim tako zafrkavati. Ljude zapošljavamo na natječajima i tražimo stručnost, a za nju sam mislio da je cura koja se voli zezati“ prisnažio je Grgić.

Koliki je koncentrat samoživosti i bahatosti potreban da se usudite na ovaj način objasniti vlastiti „smisao za humor“ teško je i zamisliti, no motivacija i kuraža za ovakvo ponašanje brzo se raspliću kada bacimo pogled na Grgićevo obiteljsko zaleđe. Naime, riječ je o sinu Dubravka Grgića, jednog od najmoćnijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj – kralju osiguranja, vodećem dioničaru koncerna Agram, prvom čovjeku Euroherc osiguranja.  Sina Mirka, kao i obje kćeri Mateju i Renatu zaposlio je u svojoj, kako je zove „obiteljskoj tvrtki“, koncernu Agram. Životopisi pravničke i poduzetničke obitelji Grgić pršte od izvrsnosti i tajkunskih klišeja o tome kako su izgradili svoje carstvo.

Za Grgića juniora spolno uznemiravanje je humor i razbibriga kojima očito krati duge sate u uredu poslovne zgrade tatinog imperija, dapače – ne libi se javno kazati kako je „zbog svog načina zezancije već imao neugodnosti“!

Ne treba sumnjati u to da se Grgić svoje „zezancije“ laćao i ranije, posvemašnja kriza na domaćoj burzi rada ide mu na ruku, a kada mu na vrata ureda zakuca zgodna djevojka naprosto ne može odoljeti iskazivanju svog humora.  Svoju dnevnu porciju seksizma Grgić je navikao uzimati gdje god mu se za to pruži prilika. „Za nju sam mislio da je cura koja se voli zezati“, objasnio je Grgić i biva sasvim jasno što pod tim misli.

No, tu nije kraj bizarnostima koje prate ovaj slučaj.  Kruži glasina o tome kako je N.K. primivši šokantni mejl zatražila privatnu ispriku od Grgića, no on ju je uskratio. Ponudio joj je 6000 kuna za duševne boli! N.K. je, saznajemo, angažirala odvjetnika i odlučila se na privatnu tužbu. Proces je tijeku.

Gdje je i od koga Grgić naučio ove vrednote, pogađate li? U svojoj široj i užoj obitelji, poduzetničkom bastionu Grgićevih koji više od svega pate na taj mitski pojam obitelji i s njim nesmiljeno manipuliraju kako im se hoće. Opsesija pojmom obitelji u Grgićevih je i posve razumljiva – u svojoj su dugogodišnjoj izgradnji osiguravajućeg imperija stekli toliko neprijatelja da je biološka obitelj zaista jedino što imaju.

Očito je da je su za obitelj Grgić ravnopravnost spolova i prava žena hobiji kojima se iz njima nepoznatih razloga bave tamo neke marginalne udruge za zaštitu prava žena i manjima.

Tata i mama Grgić udijelit će ovih dana sinu Mirku po koju packu, ipak ih sramoti po novinama, a oni se sve više furaju na europejstvo, političku korektnost i zdravo nadmetanje unutar firme/obitelji – svijetle tekovine tranzicije iz koje su baš oni izašli kao pobjednici.

Da ne bismo tekst završili bez nužne doze samokritike spomenut ću i kako već danima vijest o ovom slučaju stoji na portalu dnevne novine koja je donijela ovu priču, no još se uvijek ni jedna od organizacija koja se bavi pravima ženama, izuzevši koordinatoricu Ženske sobe Maju Mamulu, nije našla shodnim za očitovati.  Razlog za djelovanje najčešće su teški slučajevi seksualnog nasilja, no uznemiravanje najčešće prolazi bez veće galame.

Što želim reći?

Da smo, neke od nas, želeći odgovoriti na brojne trendove feminizma današnjice, zabile nos u teorijsku građu, dok ostajemo nijeme i neučinkovite kad se valja solidarizirati s običnim ženama, onima koje ne znaju koliko je u zemlji zaista civilnih udruga koje se bave zaštitom njihovih prava. One nemaju vremena, a često ni tehničkih mogućnosti surfati i saznavati o seminarima i radionicama, konferencijama i festivalima na kojima se, gle čuda, bavimo njihovim pravima. Njima treba telefonski poziv, živa podrška, inicijativa, pravna pomoć, medijska podrška.. Ne kažem da se naše udruge za zaštitu prava žena i rodne jednakosti time ne bave, ali ne dovoljno, moje je skromno mišljenje.

Nedavno, ima tome nekih pola godine, napravila sam intervju s književnicom Dašom Drndić koja nam je, istina kroz negativno nabijene odgovore, poručila „Feministikinje trebaju iskoračiti iz svojih atara“. Evo, prilike u kojoj ta poruka dobija na dometu i praktičnoj primjeni.

Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe:

-Mislim da je užasno važno da se seksualno uznemiravanje konačno ugradilo u Kazneni zakon. Ono je i ranije bilo navedeno u Zakonu o radu, no prema iskustvima koje ja i ostali volonteri/ke Ženske sobe imamo mogu reći da je do sada vrlo teško s tim bilo nešto napraviti. Nama se rijetko tko do sada javljao za seksualno uznemiravanje, uglavnom je riječ bila silovanjima i nasilju. Sustavno seksualno uznemiravanje događa se godinama na hrvatskim fakultetima i na radnim mjestima, no rijetki su oni/e koji se žele javiti i svjedočiti. Ove i slične teme moraju postati medijski vidljivije. Zato mislim da s ovom zakonskom promjenom otvorila mogućnost procesuiranja ovakvih slučajeva.


Povezano