Jedna od pet dobitnica WoW nagrade za strašne žene u Irskoj je i Éadaoin Kelly, ravnateljica osnovne škole St. Mary’s u ulici Dorset u Dublinu. St. Mary’s je jedna od najmultikulturalnijih škola u Irskoj: čak 88 posto učenika i učenica dolazi iz etničkih manjinskih skupina i engleski im je drugi jezik. Éadaoin je većinu dosadašnje karijere provela radeći u školama u siromašnim dijelovima Dublina i Londona, a posvećena je rušenju socijalnih granica, davanju glasa djeci i uključivanju ranjivih i marginaliziranih skupina.
Što ti znači WoW nagrada?
Sretna sam i počašćena što sam dobila ovu nagradu. Vodim odličan tim koji naporno radi svaki dan kako bi osigurali da su obitelji o kojima brinemo – od kojih su mnoge suočene s brojnim preprekama – uključene i prepoznate u našem društvu i da imaju jednake mogućnosti kao svi drugi. Naša škola je dinamična, pozitivna i uzbudljiva, i vrlo sam ponosna što radim ovdje.
Što te motivira za rad u polju (uključivog) obrazovanja?
Motiviraju me male stvari. Onaj “a-ha!” trenutak kada dijete konačno shvati nešto što ste ga naučili. Prvi osmijeh, ili kada dijete koje je tek prije par tjedana došlo u Irsku izgovori svoju prvu punu rečenicu na engleskom. Radost kada obitelj dobije ključeve svog novog doma nakon što su mjesecima živjeli na ulici ili u prihvatilištu. Ima tu i puno izazova, ali pokreću me upravo takve pozitivne stvari i njihovo dijeljenje s drugima.
Na koje sve načine predstavljate i promičete različite nacionalnosti učenika i učenica u školi?
Prepoznavanje i slavljenje raznolikosti naše školske zajednice utkano je u naše svakodnevne interakcije i razgovore, kao i način na koji pristupamo nastavnom planu i programu, a učenicima ukazujemo kako je njihovo učenje o svijetu povezano s njihovom kulturom, jezikom i vjerom.
U našoj školi razlike percipiramo kao prednosti i otvoreni smo prema svima bez obzira na jezik, vjeru ili kulturu iz koje dolaze. Svatko može pronaći svoje mjesto u školi. Raznolikost jezika koje naši učenici i učenice govore vidimo kao priliku za učenje. Potičemo ih da koriste svoj materinji jezik i da uočavaju poveznice među jezicima koje govore – engleskim, irskim i materinjim. Djeca se međusobno podučavaju, a roditelje/skrbnike potičemo da razmjenjuju priče i pjesme o svojoj kulturi i na svom jeziku na različitim događanjima tijekom godine. U knjižnici imamo puno dvojezičnih knjiga. Imamo i ekipu Mladih prevoditelja – to su starija djeca koju educiramo da pomažu mlađima koji govore isti jezik. Nalaze se jednom tjedno i pružaju si podršku te pišu dvojezične tekstove zajedno.
Provodimo i interkulturalne programe Language Explorers i Mother Tongues Ireland koji obogaćuju naš kurikulum, pružajući djeci i nastavnicima prilike za učenje jezika kroz međupredmetne i dinamične aktivnosti koje vodi tim ljudi koji vjeruju u prednosti korištenja materinjeg jezika u novim okruženjima.
Jedno od naših najpopularnijih događanja je Međunarodni sajam hrane na kojem obitelji donose tradicionalna jela iz svojih zemalja. Mislim da popularnost sajma leži u tome što ne zahtijeva previše komunikacije i osobnog izlaganja – nitko nije pod pritiskom niti u centru pažnje. Samo doneseš svoje jelo i nasmiješiš se, a to može svatko! Tako se stvara snažan osjećaj zajednice i međusobnog uvažavanja.
Osim toga, redovito promičemo i sudjelujemo na festivalima i događanjima koja slave različite kulture, vjere i zajednice, kao što su Europski dan jezika, Ramazan, Međunarodni dan Roma, Diwali, itd. Prošle godine postali smo jedna od samo šest škola u Irskoj koje imaju oznaku Yellow Flag za rad na različitosti i uključivosti.
Koji su neki od izazova s kojima se susrećeš u svom radu?
Ima puno izazova u jednoj tako jezično raznolikoj zajednici, no to je sastavni dio svega što radimo. Naviknete se govoriti i pisati jasno i razumljivo, a imamo i odličnu skupinu roditelja/skrbnika koji pomažu u prevođenju, kao i profesionalne prevoditelje/ice koji uskaču po potrebi.
Rasizam i diskriminacija su najveći izazovi za djecu i njihove obitelji u široj zajednici. Zaista se trudimo u školi učenicima objasniti što su rasizam, diskriminacija i stereotipi, ali čak i ako se ne susreću s njima u školi, događaju im se svakodnevno na ulici. Imamo čitave lekcije posvećene uznemiravanju na temelju identiteta i svi zaposlenici koriste jasan jezik s konzistentnim porukama – to nije nešto što želimo da se događa u našoj školi, a ako primijetimo takvo ponašanje pristupamo mu vrlo ozbiljno, uvijek pomažemo i podržavamo djecu i potičemo ih da nam prijave takve situacije. Započinjanje takvih razgovora s djecom na iskren i otvoren način pomoglo je i nama odraslima da razmislimo i osvijestimo predrasude kojih ponekad nismo ni svjesni.
Imamo učeničke timove koji su također aktivni u ovom području – naši “Ambasadori/ce protiv uznemiravanja” koji promiču ljubaznost i potiču nas da zadržimo pozitivan stav, kao i naše “Čuvare/ice prijateljstva” koji su prošli edukaciju iz mirenja i mogu pomoći u rješavanju konflikata.
St. Mary’s je katolička škola. Kako to pomirujete s činjenicom da učenici pripadaju različitim vjeroispovijestima?
Prihvaćamo djecu svih vjera (i nijedne) i značajan udio naših učenika i učenica nisu katoličke vjeroispovijesti. Ono što mi je važno je da sva djeca dobiju priliku da izgrade razumijevanje i poštovanje drugih religija. Religija je važan dio naših identiteta i što više znamo jedni o drugima to ćemo više znati cijeniti njihova uvjerenja.
Puno je prilika za raspravu o onome što nam je zajedničko, a razgovor o sličnostima i razlikama između svetih knjiga, mjesta štovanja, oblika molitve i slično pomaže u razbijanju stereotipa.
Osim što si ravnateljica, ti si i voditeljica zbora. Kako možemo koristiti umjetnost za promicanje različitosti i ostvarivanje promjena?
Glazba je naš zajednički jezik. Vjerujem da pjevanje zbližava ljude i pobuđuje osjećaj zadovoljstva i povezanosti. Kada naše zajednice pjevaju zajedno, nestaju komunikacijske barijere. Po mom iskustvu, djeca su uvijek otvorena učenju novih stvari kroz glazbu i pjevanje; poslušat će glazbu iz cijelog svijeta ili pokušati otpjevati pjesmu na nepoznatom jeziku bez ustezanja. Za umjetničko izražavanje nije važno koji jezik govoriš ili kakvo akademsko obrazovanje imaš ili koje boje je tvoja koža – svatko može sudjelovati. Na taj način možete okupiti ljude koji se inače možda ne bi družili. Zborsko pjevanje omogućuje vam da zajedno pjevate i stvarate prekrasne melodije koje usrećuju druge. Nema bolje od toga!
Je li škola aktivna na neki način i izvan vlastitih granica, u lokalnoj zajednici?
Škola se nalazi u siromašnom kvartu u centru Dublina i uključena je u rad nekoliko mreža i organizacija koje djeluju u zajednici. Jedan od najvažnijih načina kako pomoći djeci u nepovoljnom položaju za mene je stvaranje prilika da iskuse stvari koje inače ne bi mogli. Zato se trudimo iskoristiti činjenicu da je škola u centru tako da posjećujemo muzeje i istražujemo parkove, vodimo djecu na operu, u kazalište ili na likovne radionice u Hugh Lane Gallery. Sudjelujemo u Erasmus+ programu pa djeca mogu posjetiti i učiti od svojih vršnjaka iz cijele Europe.
U suradnji s različitim organizacijama organiziramo aktivnosti poslije nastave, uključujući naš lokalni program podrške učenicima u riziku od ranog napuštanja školovanja (SCP), službe za potporu mladima, sportske aktivnosti za djevojčice, mrežu imigrantskih zajednica (NCP) koja pruža podršku obiteljima koje su tek pristigle u Dublin te rumunjsko veleposlanstvo koje organizira tečajeve rumunjskog jezika i kulture za djecu.
Ne bismo mogli raditi ono što radimo bez da gradimo poveznice sa zajednicom i razmišljamo o tome kako pružiti podršku obiteljima i izvan škole. Blisko surađujem s nastavnicom koja je zadužena za odnose između doma, škole i zajednice te pružanje podrške obiteljima učenika/ca – od donacija u vidu igračaka ili odjeće za djecu do satova engleskog ili joge za roditelje. Ona je također u kontaktu s centrima za socijalnu skrb i prema potrebi prati roditelje na sastanke kako bi pomogla u komunikaciji. Pomaže im oko papirologije ili nalaženja smještaja. Gradimo visoku razinu povjerenja kako bi roditelji/skrbnici mogli podijeliti s nama svoje brige i probleme, koje onda zajednički rješavamo. Snažne zajednice čine ljudi koji surađuju i pronalaze rješenja za izazove i probleme koji ih muče.
Dodjela nagrada za Strašne žene godine – Fierce Women WoW Awards dio je aktivnosti projekta Women on Women koji zajednički provode Mesto žensk u Sloveniji, Prostor rodne i medijske kulture K-zona u Hrvatskoj, Tiiit Inc. u Makedoniji te Outlandish Theatre Platform u Irskoj. Aktivnosti sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa.
