Objavljeno

Crnogorski mediji konstantno krše odredbe Etičkog kodeksa

“Atmosfera u crnogorskom društvu je takva da ne podstiče slobode. Nikakve, pa ni slobodu medija. Postoji jedan fasadno demokratski sistem u kome tek negdje ispod fasade postoje snažne autoritarne forme vladanja i klijentelističke mreže interesa. Sve to onemogućava slobodu. Ona izbija kroz neke alternativne forme medijskog izražavanja, ali više kao incident nego kao poženja forma i način ponašanja”, istaknuo je analitičar medija i novinar Dragoljub Duško Vuković.

Vuković smatra da su mediji i medijska industrija ozbiljna stvar za društvo koje nastoji postati demokratsko. To znači da, ukoliko postoji vizija nekog sektora, mora postojati i strategija njegovog razvoja. Međutim, u medijskoj sferi Crne Gore ovo izostaje.

“U toj strategiji bi bilo jasno šta se i zbog čega podstiče, a moglo bi se podsticati samo ono što je u javnom interesu. Ne možete podsticati televiziju Pink ili Informer koji ne služe javnom interesu, već su tu da bi podsticali najprimitivnije porive u jednom društvu. Ako društvo to ne čini, onda oni koji upravljaju tim istim društvom svjesno čine da tih sloboda nema.

Određeni mediji se busaju da su za slobodu, a kada se uđe u njihovo dvorište, vidi se da je njihovo zalaganje za slobodu deklarativno i svojevrsno opsjenarstvo. Meni je, što se tiče mogućnosti za bilo kakvu slobodu, atmosfera u Crnoj Gori prilično depresivna; prilično je nepodsticajna i obespokojavajuća”, rekao je Vuković.

Za Crnu Goru je karakteristična loša, gotovo nepostojeća samoregulacija, odnosno izražena polarizacija na provladine medije i one nezavisne ili opozicijske, a Vuković ih naziva onima “koji se kritički odnose prema vlasti”, no pritom naglašava da su “nivoi kritičnosti različiti i negdje su osmišljeni i produbljeni, a negdje su na nivou pamfletističkog stava protivljenja”.

“Podjele u medijskoj sferi, kada se radi o vlasništvu nad medijima i vlasničkom upravljačkim strukturama, prate podjele u političkom životu Crne Gore. Ovo se predstavlja kao sukob u medijskoj zajednici i među novinarima, a u stvari to nije.

Novinari/ke nemaju razloga da budu sukobljeni ni po kom osnovu. Sukobljeni su oni koji stoje vlasnički i kapitalom iza određenih medija i oni koji su njima najbliži i koji donose odluke; svađa između samih novinara/ki je kolateralna šteta”, pojasnio je Vuković.

Sve to, kako je kazao, stvara napetost između zaposlenih u medijima, kvari atmosferu i sprječava artikulaciju zdrave i profesionalne solidarnosti i svijesti da novinari/ke pripadaju, neovisno o tome tko je vlasnik medija, posebnoj “sorti” koja treba služiti javnom interesu.

Imajući u vidu uvjete u kojima crnogorski mediji funkcioniraju, na pitanje kakav je, u smislu profesionalizma, objektivnosti i poštovanja pravila profesije, krajnji proizvod koji mediji daju, Vuković je kazao:

“Mislim da generalno mediji ne ispunjavaju ono što je njihova osnovna funkcija u demokratskom društvu – da informišu građane/ke o onome što je bitno za njih da bi mogli da funkcionišu. Previše je informacija od kojih građanin/ka ne može imati kortisti; na dnevnoj osnovi mogu biti informisani prilično površno o tome šta se dešava u kojoj političkoj partiji, ali mislim da ono što je ‘underground’, što se suštinski događa u društvu, ne postoji ili se o tome piše rijetko.

Zapljusnuti smo raznim bezveznim informacijama: da li ova partija pregovara sa onom, da li ovaj prodaje to i ko kupuje, ali se ne prati razvoj, proces. Počne neki događaj koji je suštinski važan za društvo i to je atraktivno na početku, a kad on ode u podzemne tokove i kad ga je teško pratiti, mediji ili nemaju snage ili nemaju interesa da nastave. I jedni i drugi mediji. Provladine medije te stvari i ne zanimaju. Neke druge zanima ukoliko je to neki skandal, afera na početku procesa, ali ne, suštinski i dugoročno se te stvari ne prate”.

Ukoliko vlasniku medija informiranje javnosti nije na prvom mjestu, odnosno ako mu medij služi kao prethodnica za bavljenje politikom, tzv. biznis varijanta, logično je, tvrdi Vuković, da se isti umreži u poslove, bira prve ljude koji odgovaraju toj agendi, ne nužno profesionalne novinare/ke.

“Onda imamo ljude koji su lojalni vlasniku medija, a ne onome za koga pišu. Suština novinarstva je da budeš lojalan čitaocima, a ne agent vlasnika. Ako tu omaneš, onda to više nema veze sa novinarstvom. To može imati novinarsku odoru, formu, naslov, ali je propaganda, marketing, a najčešće su u pitanju neke hibridne forme. Čast rijetkim izuzecima”, dodao je Vuković.

Ovdje se postavlja pitanje Etičkog kodeksa i samoregulacije koja uporno izostaje, iako to ni jedan medij ne priznaje.

Kada se pažljivije lista crnogorska dnevna štampa, kao što je to radio Vuković tokom projekta Akcije za ljudska prava, jasno se vidi da se tokom jednog tromjesečja u svakom mediju sve odredbe Etičkog kodeksa krše u stotinama slučajeva. 

“Poštovanje Kodeksa podrazumjeva da ljudi u medijim jasno znaju za koga rade i šta im je posao. Ako to znaju, onda je prirodno da se pridržavaju Kodeksa, jer je to ‘armatura’ profesije, on ograničava, ali i daje slobodu; zna se dokle možeš da ideš. Kodeks nikome nije bio sporan na deklarativnom nivou, ali pri primjeni i načinu na koji funkcioniše samoregulacija vidimo da on istinski nikad nije prihvaćen i da nikome suštinski do njega nije stalo.

Jeste kad neka druga strana napravi grešku: onda se sjetimo kodeksa i nabroje se greške. Da nije bilo projekta Akcije za ljudska prava u kojem smo analizirali kako funkcioniše samoregulacija i savjetovali one koji nisu imali bilo kakav oblik samoregulacije, Danu, Vijestima, Televiziji Vijesti ili Monitoru nikad ne bi palo na pamet da uvedu ombudsmane”, rekao je Vuković.

Pojašnjavajući uzroke problema, kazao je da je, kada je propalo prvo samoregulacijsko tijelo koje je bilo problematično jer se bavilo monitoringom, napravljena greška u koracima.

Suština samoregulacije je da prihvaća žalbe te educira građane i novinare. Kada je ovaj projekat propao, umjesto da se polako pokušalo graditi nešto, grupacija provladinih medija podržana institucijama države, a u jednoj fazi i Europskim projektima, radi potpuno pogrešno: umjesto praćenja medija koji su prihvatili formu samoregulacije, ona se počinje baviti monitoringom i u njihovom fokusu su oni mediji koji nisu dio samoregulacije.

“Na taj način je dodatno kompromitovana ideja i dodatno su produbljene netrpeljivosti između medijskih grupacija. Sad je to mnogo teže popraviti. Ono što se može, i za šta se ja zalažem, je da se svi oni imaju neku formu samoregulacije ne mješaju jedni drugima u posao, već da zajedno unaprjeđuju samoregulaciju tako što će se povremeno sastajati, praviti javne tribine, mjenjati Etički kodeks i njegove smjernice i organizovati zajedno edukaciju novinara”, kazao je Vuković.

Problem samoregulacije je predmet svih izvještaja o stanju u Crnoj Gori i misija OEBS-a  je više puta na to upozoravala, a ranije ove godine je na njihovu inicijativu i formirana radna grupa koju čine i predstavnici “sukobljenih medija” i koja se usuglasila oko izmjene Etičkog kodeksa. I Vuković je u toj Radnoj grupi.

“Izmjene neće biti suštinske. Došlo je do preformulacije da se ne bi zloupotrebljavalo različitim tumačenjima. U jednom od načela je recimo naglašen kritički odnos novinarstva prema društvu. On ne mora po svaku cijenu biti kritički nastrojen; situacije su sad precizirane, ako se npr. radi o nekoj ‘soft’ priči, ne mora se kritikovati Vlada.

I bez toga Kodeks je bio dobar, ali ovo je bio pokušaj da ljudi iz različitih blokova sjednu za isti sto i počnu se navikavati jedni na druge. Relativno lako smo došli do konsenzusa, ali šta onda, mislim da će se stvari vratiti na staro. To će biti potpisano, ali problem nije riješen”, objasnio je Vuković.

Problem je, nastavio je, i to što ne postoji relevantno i reprezentativno udruženje koje bi bilo glavna zaloga za ovaj jedinstveni Kodeks.

“Opet su razlog podjele. Kada se ‘pocjepalo’ jedinstveno udruženje iz socijalističkog perioda početkom 90-ih, napravljeno je Udruženje profesionalnih novinara, a ja sam bio prvi predsjednik Izvršnog odbora. To je bio pokušaj da se zaštiti profesija od političkih zloupotreba.

Funkcionisalo je u nekoj ‘herojskoj’ fazi kada smo pružali otpor, ali već tada smo imali situaciju da su se neki ljudi priklanjali politikama. Kasnije se pokazalo da se dio ljudi, kada su se stvari politički promjenile u Crnoj Gori, dio ljudi umjesto da se zalaže za profesiju klijentelistički su se vezali za određene partije i Udruženje je izgubilo smisao i prestalo da postoji”, kazao je Vuković dodajući da sad imamo mlade ljude koji su već 10-15 godina u novinarstvu i nisu ni u kakvoj novinarskoj asocijaciji, ne propoznaju tu formu kao nešto što je podesno za artikulaciju njihovih profesionalnih interesa, forum gdje bi se branila profesija i u krajnjem slučaju, nagrađivalo i postavljali standardi.


Povezano