Cijena mlade Romkinje u Crnoj Gori kada se ugovara njen brak, ovisno o tome je li nevina, ima li svijetao ten, koliko je ‘lijepa’, je li iz bogate i ugledne obitelji, može iznositi do 15.000 eura. U romskoj zajednici ‘mlada’ znači imati 13 i više godina, ali manje od 18. Novac ide njenoj obitelji jer je otac taj koji je prodaje, a ako ne bude dobra i brak ne uspije, obitelj mora vratiti dvostruki iznos od onog koji su uzeli.
“I u siromašnim porodicama se djevojčice prodaju, ali su te cifre od 200 i više eura. Tada su ta djeca u donekle boljem položaju; ako ne budu željele da ostanu u takvom braku i trpe određene stvari, njihove porodice će lakše vratiti 400 ili 1.000 eura. Zamislite šta sve mora da trpi djevojčica koja je plaćena 15.000 eura. Kako će njena porodica da plati 30.000 eura ako im se ona vrati?”, kazala je aktivistkinja Centra za Romske inicijative iz Nikšića, Fana Delija, koja je i sama pripadnica romske i egipćanske zajednice i koja je zbog toga trpjela napade i prijetnje od ljudi čiju tradiciju otvoreno dovodi u pitanje.
Romkinje su u Crnoj Gori, ali i u ostatku regije, višestruko diskriminirane: što u svojoj zajednici, što u ostatku društva. Mnoge su od njih osuđene da život provodu izolirane i zatvorene u kućama. Ugovoreni brakovi maloljetnica koje očevi prodaju su svakodnevica iz koje se teško mogu izvući.
“Život Romkinja se u 90 odsto slučajeva odvija u samoj zajednici. One su domaćice i za njih nema nikakvog drugog pravca djelovanja. Roditelji ih udaju jako mlade, a one onda rađaju djecu koju vaspitavaju na isti način na koje su i same vaspitane”, kazala je Delija ističući da u takvim brakovima svaka žena, makar u određenom periodu života, trpi nasilje.
“Život Romkinja se u 90 odsto slučajeva odvija u samoj zajednici. One su domaćice i za njih nema nikakvog drugog pravca djelovanja. Roditelji ih udaju jako mlade, a one onda rađaju djecu koju vaspitavaju na isti način na koje su i same vaspitane”, kazala je Delija ističući da u takvim brakovima svaka žena, makar u određenom periodu života, trpi nasilje.Prema podacima s posljednjeg popisa stanovništva u Crnoj Gori živi 8.305 pripadnika romske i egipćanske manjinske zajednice, a žene čine 48,8 %.
Fana Delija
CRINK je krajem 2014. godine objavio istraživanje Ugovoreni brak jači od zakona koje je potvrdilo da Romi prodaju svoju maloljetnu žensku djecu, ali i otkrilo dosta do tada nepoznatih podataka. U istraživanju se navodi da svega 2% anketiranih žena ima posao, a Delija je pojasnila da su u pitanju anketirane aktivistkinje nevladinog sektora.
“Izuzev jedne Romkinje koja radi u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija, ni jedna ne radi u državnoj upravi. Nedavno je jedna otpuštena iz kabineta premijera”, rekla je Delija dodajući da su Romkinje slabo obrazovane i nepoželjna kategorija radnica.
Delija dalje ističe da se tijekom Dekade inkluzije Roma obrazovna struktura romske i egipćanske zajednice malo poravila, ali su se potrebe tržišta promijenile.
“Kad se krenulo u priču o Romima, govorilo se da nema obrazovanih ljudi. Sad imamo djevojke koje su završile srednju školu, ali one ne mogu da se zaposle. Ni u jednom društvu nisu svi fakultetski obrazovani, ali sad se u principu zapošljavaju samo visokobrazovani i niko se ne pita šta je sa onima koji su završili zanate ili četvorogodišnje srednje škole. Sad ni oni ne valjaju”, rekla je.
Na taj način država indirektno doprinosi nastavku izolacije Romkinja. Delija tvrdi da bi se kroz dulje obrazovanje i zaposlenost smanjio broj ugovorenih brakova, kao i rađanja velikog broja djece.
“Djevojke bi“, kaže, “bile socijalizavanije u društvo” i dodaje kako se radi o kompleksnom pitanju koje u romskoj zajednici nisu još uočili.
Ugovoreni brakovi nisu karakteristični samo za Crnu Goru, već i za mnoge države u regiji, no o njima se jako malo govori.
“Kada smo mi kao aktivistkinje odlučile da se bavimo ovim problemom, trebalo nam je 10 godina da dođemo do toga da možemo otvoreno da govorimo. Svi koji se bave ovim poslom moraju prvo direktno da se sukobe sa samom romskom zajednicom, a većini to ne odgovara. U regionu često tvde da takva praksa kod njih ne postoji, ali sad su u Srbiji žene počele da pričaju o tome. Ima ih i na Kosovu, u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, ali žene još nisu spremne da progovore”, kazala je Delija objašnjavajući da u Crnoj Gori ima 10 aktivistkinja koje se bave problemom ugovorenih brakova.
Unazad nekoliko godina aktivistkinje, uz pomoć centara za socijali rad, spriječile su 21 brak maloljetnica koje su imale do 16 godina.
Prema podacima CRINK-a, niti se jedna od djevojčica čiji su brak spriječile nije udala prije 16. godine, do kada ih socijalni radnici mogu nadzirati i kada je moguće dobiti dozvolu za brak. U svim su slučajevima pokrenuti postupci, u jednom čak i kaznena prijava zbog ‘obljube maloljetnice’.
“Svi ti brakovi su spriječeni ako je Centar za socijalni rad htio da pomogne. Prvo mi dođemo do saznanja i onda u saradnji s policijom i Centrom direktno idemo u zajednice i spriječavamo da dođe do ugovorenog braka. Policija je pokretala postupke jer oni moraju prvi da reaguju, ali kad dođemo do tužilaštva imamo problem jer oni traže dokaz da se tako nešto dešava, da se brak uopšte ugovara i da se djevojke prodaju. Ja mogu da prijavim, ali ljudi koji ugovraju taj brak, uža porodica ili Staro vijeće (koje čine uža i šira porodica, istaknuti pojedinci) neće da svjedoče i ti postupci se ne mogu dalje procesuirati”, objasnila je Delija, dodajući da se stanje ipak polako mjenja.
Od kada su u Nikšiću, nastavlja Delija, imaju manje slučajeva.
“Imale smo samo jedan slučaj kada smo došle na svadbu i oduzele djevojčici putne isprave kako ne bi otputovla u Švedsku odakle je bio mladoženja. No, Nikšić je jedan grad, u Podgorici, u naselju Konik, takvi brakovi nam se dešavaju bukvalno svaki dan“, istaknula je.
Podršku majki djevojčica obično imaju, ali glavne odluke donose muškarci. Ima i slučajeva kad im majke kažu “i ja sam se tako udala i tako mora i moja kćerka da živi”. Neke od njih, pokazalo je spomenuto straživanje, i po manje od mjesec poznaju svog budućeg budućeg, a 44 % ispitanica ga nije uopšte poznavalo.
Ako se, i pored napora djevojke da brak opstane, desi razvod, one se vraćaju roditeljima, ali u zajednici više nikad nisu u potpunosti prihvaćene jer njih krive zbog toga što je brak propao.
“One, pošto su kupljene, u tim brakovima trpe bukvalno sve jer ih muževa porodica tretira kao robove”, pojasnila je Delija.
Kako tvrdi, problem je i što se, nakon što se brak spriječi, ta djeca vraćaju roditeljima koji su već jednom bili spremni da ih prodaju i koji zbog toga ne trpe nikakve sankcije.
“Oni su svojevoljno pristajali da njihove kćerke postanu robovi, ali država nije u stanju da ih kazni. Kada bi njih petoro ili desetoro snosilo posljedice, ostali bi dobro razmislili prije nego što svom djetetu ugovore brak i odrede cijenu. Porodica koja je to uradila treba drugačije da se tretira, kontinuirano da se nadgleda, djevojčice se moraju vratiti u redovan školski sistem. Nije rješenje samo da se ona vrati kući i da se sve nastavi po starom”, ukazala je Delija.
Stanje u kojem žive Romi i Egipćani, način na koji ih društvo diskriminira i tretira, ali i brakovi u koje stupaju djeca tema su Izvještaja o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori u 2014. godini koji je prošlog mjesec objavioUS State Department .
Zahvaljujući romskim aktivistkinjama ova je tema idalje tabu, ali se o njoj sada počelo govoriti.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
