U kronologiji tendencioznog i sustavnog generiranja pravnog kaosa na Filozofskom fakultetu prosječni konzument dnevnih tiskovina i portala teško se može snaći. Cilj je ovog teksta da se razjasni zašto mnogi s pravom ovo razdoblje na Filozofskom i Sveučilištu nazivaju „najtamnijim stranicama Filozofskog fakulteta“.
To definitivno tako nije zbog grubog pokušaja gušenja kakvih tendencija koje bi zatresle čvrstu strukturu neoliberalne logike kojom je Sveučilište ogrnuto, a nije ni zbog grubog pokušaja gušenja otpora suštinskim problemima trenutnog stanja visokog obrazovanja. Radi se, naime, o gušenju borbe za normalno svakodnevno funkcioniranje fakulteta u vidu rješavanja tekućih stvari od egzistencijalne važnosti za nastavnike i studente. Rezultat takve borbe naposljetku je taj da se zazivaju koncepti demokracije i legalizma – oni koncepti koji u normalnim okolnostima često kod studenata izazivaju zazor jer su unutar danog političkog polja najčešće tek ideološka krinka neoliberalnog perpetuuma mobile koji studente pretvara u klijente, a visoka učilišta u pružatelje usluga. To se najbolje može skicirati sljedećom konkretnom situacijom: s obzirom na to da Fakultetsko vijeće ove akademske godine još nije sazvano, ono odluku o naplaćivanju školarina za ovu akademsku godinu uopće nije donijelo. Konsternaciju na Fakultetu izazvala je činjenica što Vijeće nije naplaćivanje legaliziralo, a ne to što se uopće školarine u iznosu od 7200 kuna naplaćuju. Ova je situacija na Filozofskom specifična i drugačija od svih drugih borbi koje su se na instituciji vodile jer se radi tek o borbi za uspostavljanje uvjeta borbe. Radi se o borbi za normalno funkcioniranje institucije, tj. o borbi tek za postavljanje terena za potencijalni progres u budućnosti.
Naime, nijedna borba na Filozofskom fakultetu nije imala toliko nisku razinu aspiracije, a Filozofski fakultet još nikada nije, pod teretom institucionalnog nasilja, bio primoran adresatima s polugama moći u rukama upućivati zahtjeve toliko niskih kriterija. S druge strane, iako su zahtjevi s Filozofskog minimalni i samorazumljivi, posebice za srednjoklasni imaginarij takozvanih građanskih vrijednosti, količina otpora na koju nailazi ova borba koja se posljednjih mjeseci odvija na Filozofskom dosad je neviđena. Sve to ukazuje da u pozadini namjerno izazvane krize upravljanja, na koju su inzistiranje na poštivanju zakona i demokracije jedini mogući i legitimni odgovori, stoji nešto sasvim drugo.
Klerikalizacija protiv FFZG-a
Potreba za višemjesečnom borbom rezultat je grubog pokušaja provođenja projekta klerikalizacije na nacionalnoj razini čiji su inicijatori dvije usko povezane institucije – Crkva i Sveučilišta – koje su Filozofski fakultet zamislile kao jedan od najvažnijih kotačića u pomno osmišljenoj kompleksnoj mašineriji u funkciji prodora crkvenih interesa u polje osnovnog i srednjeg obrazovanja, tj. za pogodovanje kadru koji se školuje na Katoličkom bogoslovnom fakulteta. Kad je projekt, temeljen na trgovini glasovima i raspodjeli blagodati unutar sveučilišne oligarhije, a proklamiran pod krinkom tzv. „europske prakse“ i „poželjne i nužne suradnje između dviju ravnopravnih sastavnica Sveučilišta“ ipak, zbog promptne reakcije studenata i nastavnika Filozofskog propao, uslijedila je odmazda. Prve kolateralne žrtve tendenciozne proizvodnje pravnog kaosa i tzv. blokade funkcioniranja Fakulteta bili su studenti tj. poništavanje izbora za Studentski zbor 500 dana nakon što su izbori održani. Na temelju tobožnjih nelegalnih studenata u Vijeću, čitav je sastav Vijeća proglašen nelegalnim, no to se odnosilo na poništavanje samo jedne odluke u čitavom mandatu tog „nelegalnog“ vijeća. Radi se o odluci pokretanja postupka razrješenja dekana Vlatka Previšića čiji je glavni zadatak očigledno bio učiniti od Filozofskog fakulteta poligon za pogodovanje zapošljavanju vjeroučitelja u školama, mimo javnog natječaja, s obzirom na to da je dobar dio svog kratkog mandata podredio maskiranju i uljepšavanju spornog ugovora s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, kako bi on na Vijeću prošao. Nakon demokratskog odbacivanja ugovora s Katoličkim bogoslovnim fakultetom koji bi takvo što omogućio te nakon studentske prijetnje blokadom i suspenzije dekana Previšića koji ne samo da je trebao po svemu sudeći biti po sili zakona već umirovljen, nego i demokratski razriješen, na čelo Fakulteta Senat je postavio dotadašnjeg prodekana za organizaciju i Previšićevu desnu ruku, Željka Holjevca. S obzirom na to da se radi o manipulaciji pravnim aktima i procedurama te ignoriranju demokratske volje na Fakultetu, Fakultetsko je vijeće Holjevcu otkazalo poslušnost, rušivši mu kvorum. Otada je on i dalje na čelu institucije, iako vrlo svjestan da demokratski legitimitet nema. No, ima nešto drugo iza sebe, puno važnije od demokratskog legitimiteta – Crkvu i Senat.
Kaligulini senatori
Otkad postoje, sveučilišta su imala autonomiju. Autonomija se nije odnosila samo na odvojenost od vlasti, nego je uključivala i autonomiju od načina na koji društvo funkcionira. S vremenom su sveučilišta korak po korak (npr. Zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja, 19. lipnja 1999. u Bologni) postajala gospodarskim subjektom koji je dio tržišta i koji teži ostvarenju što većeg profita.[1] Prema tome, autohtoni pojam autonomije danas je prazni označitelj podložan manipulacijama. Sveučilište je autonomno tek deklarativno i prigodno. Koncept autonomije danas se evocira tek kada je potrebno eliminirati one faktore koji podrivaju dobro umreženu klijentelističku kliku – Sveučilištu je koncept autonomije tada od izrazite važnosti jer autonomija u tom slučaju znači odricanje odgovornosti i koncentraciju moći i kapitala u vrhu te njihovo raspoređivanje po sastavnicama po vlastitom strateškom nahođenju održavanja postojeće hijerarhije i položaja. Resorno ministarstvo autonomijom je separirano od Sveučilišta, osim kad vrhu Sveučilišta mišljenje Ministarstva pogoduje. Tada se koncept autonomije na moment ostavlja po strani, pa se Senatu neobvezujuće pravno mišljenje uzima kao obvezujuća odluku. Osim što Sveučilište podliježe logici profita, ono je i, otkad je na čelu rektor Damir Boras, tijesno povezano s vrhom domaćeg klera. Tako dobivamo na čelu Sveučilišta izvršnog direktora i visokopozicioniranog čelnika Crkve u jednoj osobi kojem očigledno uspijeva manipulacijama Senatom, selektivnom primjenom pravnih akata i njihovom maštovitom interpretacijom derogirati svaku demokratsku odluku donesenu na Filozofskom fakultetu. U cijeloj priči grubog upravljanja Filozofskim iz rektorata, Senat kao tijelo nalikuje dobro podmazanoj sinkroniziranoj i poslušničkoj mašini koja izvršava riječ gospodara prije nego što ona uopće bude izgovorena. Istovremeno, dok senatori robotskim dizanjem ruku ostvaruju sve ono o čemu rektor sanja, stotine novaka, docenata i redovnih profesora čeka da im se riješe predmeti koji se tiču njihove gole egzistencije. No, vrhu sveučilišta u fokusu su, sudeći po zadnjim događanjima, neki viši ciljevi – služenje moći i profitu.
Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski
U ime povratka biblijskih vrijednosti na Sveučilište, Filozofski je fakultet doveden u induciranu komu, pri čemu su svi institucionalni putevi djelovanja ili otpora zapriječeni nakaradnim pravnim manevrima, dok su sve druge potencijalne metode izlaska iz krize unaprijed prevenirane prijetnjama zatvorskim kaznama ili pak demonstracijom gole sile – mahanjem pendrecima i zveckanjem oružjem. Radi se o represivnom aparatu u vidu privatnih zaštitara i interventne policije kojega čelnici Fakulteta ili Sveučilišta aktiviraju da bi vizualno nadopunili svoje naracije i fantazije o takozvanoj „ulici“ i „van institucionalnom djelovanju“ koji tobože radikalno ugrožavaju demokraciju i legalizam. Posrijedi je zapravo maliciozna zamjena teza i pokušaj kriminalizacije studenata i profesora Filozofskog fakulteta i njihovih zahtjeva upravo za poštivanjem demokracije i načela legalističkog djelovanja. Začuđujuće ili ne, paradoksalno ili ne, unatoč svemu, diskurs „rušilačke rulje“ s Filozofskog fakulteta koji producira vrh Sveučilišta, ponajprije u službenom glasilu „Universitas“ koji prodaje, a potom i u ostalim medijima u kojima je premrežen, u javnosti i nije toliko nevidljiv i neprijemčiv. On ima svoj historijat i svoje punktove u javnoj sferi i po potrebi ga postojeće ideološko polje petrificira u svrhu delegitimacije aktera koji vrh Sveučilišta prokazuju. Iako je situacija naoko bezizlazna, studenti i nastavnici Filozofskog fakulteta ustraju u pružanju otpora totalitarnom upravljanju iz smjera rektorata. Koju će količinu otpora sveučilišne vlasti tolerirati i kakve će biti sankcije, ostaje nam vidjeti. Istovremeno, u određenim krugovima bliskim Sveučilištu i Katoličkom bogoslovnom fakultetu priča se da je Matej zaboravio zapisati jednu Isusovu rečenicu upućenu učenicima, ali da je prilično izgledno da je ona zapravo izgovorena: „Tada dođe Isus svojim učenicima i reče: ‘Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski’“.
[1] Usp. Žunec, Ozren. 2011. „Sveučilište i cjelina događanja“ U: Čemu obrazovanje: razmatranja o budućnosti sveučilišta. Zagreb: Matica hrvatska
—–
Zrinka Breglec studira kroatistiku, etnologiju i kulturnu antropologiju. Studentska je aktivistica i članica raspuštenog Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za rad „Balkan kao prazan i lebdeći označitelj u hrvatskom javnom i političkom diskurzu“ dobila je 2015. rektorovu nagradu.
