Anka Mrak Taritaš u ovom je trenutku jedna od najpopularnijih političarki u hrvatskom političkom prostoru. S kandidatkinjom Narodne koalicije u drugoj izbornoj jedinici razgovarali smo o predstojećim parlamentarnim izborima, nezavidnoj poziciji na osmom mjestu na listi za drugu izbornu jedinicu, mjestu gradonačelnice grada Zagreba, društvenim mrežama i položaju žena u hrvatskoj politici.
Nakon što ste saznali da ćete po drugi put, drugu godinu za redom, biti tek na osmom mjestu u drugoj izbornoj jedinici, snimili ste šaljivi preizborni video za kampanju na temu Povratka otpisanih i Ratova zvijezda. Humorom na svoj račun pokušali ste prihvatiti odluku stranke i podsjetiti birače da imate dovoljno optimizma i da niste sujetni. Odakle ideja za spotove i jesu li svi dobro prihvatili ovu zafrkanciju?
Upravo je humor dio moje osobnosti koji ljudi možda nisu primijetili doživljavajući me kao ministricu u obavljanju moga posla i upravo sam putem društvenih mreža mogla izraziti i taj dio svoje osobnosti. Oba filmića su rezultat svojevrsnog „brain storminga“ moje ekipe koja sa mnom radi već drugu kampanju. Dečki bi se našli, najčešće uz pivu, dvije (minimalno) i ideje same dolaze. Brinuli smo se da ćemo teško moći nadmašiti prethodnu kampanju koja je bila iznenađujuće dobra, ali mislim da ni ovaj put nismo podbacili. Oba filmića su imala odličan odjek i mislim da su ih ljudi dobro prihvatili. Gdje god dođem pitaju me za Otpisane. U politici sam shvatila da je sujeta najveći neprijatelj kao i inače u životu.
No, što mislite zašto Vas se ponovno degradiralo, unatoč Vašoj popularnosti među glasačima?
Slaganje izbornih lista pred svake izbore je uvijek težak i emotivan proces u svakoj stranci. Svatko smatra da zaslužuje bolje i više temeljem svog rada i rezultata, svi smo ljudi od krvi i mesa pa sam tako u startu i ja emotivno reagirala. Ali taj proces je sad daleko iza nas i više ni ne razmišljam o tome. Nikada ne odustajem i karakterno sam veliki borac. Na nedavnim prošlim izborima dobila sam više od 8000 preferencijalnih glasova. Odlučila sam najvećom snagom, energijom i trudom ponovno odraditi izbore te privući ne samo 8000 birača s prošlih izbora, nego još i više. Nadam se da će birači to prepoznati i da će u 2. Izbornoj jedinici na listi broj 12. Narodne koalicije opet zaokružiti magični broj 8.
Aktivni ste na društvenim mrežama, pogotovo na twitteru. Jesu li one za Vas samo nužnost ili se povremeno i zabavljate?
Što se tiče društvenih mreža one su odličan medij putem kojeg se ljudima možete predstaviti puno osobnije i neposrednije, kako bi upoznali onu stranu osobe koju inače ne mogu vidjeti na televiziji dok obavljate službenu dužnost. Cilj mi je pokazati kako politika ne mora nužno biti nešto loše ili dosadno. Prošlu kampanju smo se moj tim i ja odlično zabavljali, a to želimo još više i ovaj put. Želim im pokazati da u politici nismo svi isti. Osim toga društvene mreže su mediji putem kojega možete lakše komunicirati s mlađim generacijama koje već duže vrijeme percipiraju politiku isključivo kao nešto negativno. Mladima moramo pokazati da politika može biti vedra, zabavna, ali to ne znači da isključuje odgovornost i ozbiljnost u rješavanju društvenih problema.
Ako je vjerovati Vašim twittovima u kojima ste čestitali hrvatskim sportašima na sportskim uspjesima, aktivno ste pratitili OI u Riju. Kako to stignete pored svih obaveza koje ovih dana imate?
Cijeli život sam u sportu, oba sina su mi sportaši i svojedobno sam obnašala funkciju predsjednice Hrvatskog jedriličarskog saveza. S te funkcije, nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o sportu, sam odstupila i mislim da sam jedina političarka koja je poštujući novi Zakon dala ostavku u sportskom savezu. To mi je, vjerujte, puno teže palo nego osmo mjesto na listi jer sam cijeli život vezana uz jederenje i sve nače jedriličare olimpijce poznajem još od kad su bili klinci. Nastojim koliko je to moguće pratiti sva natjecanja i uspjehe naših sportaša što nije lako jer sam obično po cijeli dan na terenu. Evo neki dan smo uspjeh braće Sinković gledali u jednom kafiću u Rovišću, općini pored Bjelovara. Ono što ne stignem vjerno mi prepričaju suprug ili sinovi.
Premda ste rekli kako su Vam parlamentarni izbori trenutno prioritet, dali ste do znanja da ne odustajete od mogućnosti da se kandidirate za gradonačelnicu Zagreba. Svojedobno je gradonačelnica Zagreba bila Marina Matulović Dropulić, s kojom dijelite neke profesionalne sličnosti. Premda članica HDZ-a, ona je također po struci bila arhitektica, te ministrica okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Ona je ujedno bila i prva žena, gradonačelnica Zagreba. Prva gradonačelnica iz redova socijaldemokrata bila je Vlasta Pavić, žena koja je svojevremeno bila žrtvom autoritarnog i seksističkog vladanja Milana Bandića, no nije mu popuštala i s njim se do kraja sporila. Poznajete li Pavić i Matulović Dropulić, te što mislite po čemu ih trebamo pamtiti?
Poznajem i Vlastu i gđu. Dropulić jer sam i s jednom i drugom surađivala i to vrlo korektno. S Vlastom Pavić surađivala sam kao pročelnica gradskog Zavoda za prostorno planiranje dok sam s gđom. Dropulić surađivala dok sam radila u Ministarstvu. Mislim da su obje korektno radile svoj posao, a s Vlastom sam poslije ostala i u prijateljskim odnosima. Smatram da bez obzira na stranačku pripadnost ili razlike u svjetonazorima sve žene u politici bi trebale pokazati određenu dozu ženske solidarnosti i zato mi je strašno teško pala činjenica da nijedna kolegica s desne strane nije napustila sabornicu kada je Vesna Pusić svojedobno bila žrtvom jednog seksističkog napada. Istu stvar je proživljavala i Vlasta Pavić. Žene u politici bi se morale držati skupa u obrani osnovnih ženskih prava za koja su se izborile generacije prije nas. Na taj način bismo poslali ohrabrujuću poruku svim mladim ženama da mogu uspjeti u svakom poslu pa tako i politici.
Kako biste vi kao žena iz stranke liberalnih demokrata upravljali Gradom Zagrebom? U čemu biste se najviše razlikovali od Milana Bandića?
Stilski se dosta razlikujem od gospodina Bandića. Za početak ja radim, a on više priča da „dela“. Ono što sigurno mogu obećati da za razliku od Bandića neću svako jutro u 6 sati trčati sa svojim suradnicima. Druga stvar po kojem se razlikuje moj model upravljanja od njegovog modela je transparentnost koje kronično nedostaje u gradu Zagrebu i na tome bih definitivno inzistirala, kao i na veću uključenost građana u proces donošenja odluka. Nadalje, smatram kako Zagreb mora biti otvoreniji za sve ljude različitih životnih stilova, za kreativne industrije i on mora u stvarnosti postati grad otvorenih vrata što simbolizira i njegov grb. Zagrebu nakon 16 godina definitivno treba promjena, i željela bih biti prvo i pravo lice promjene u Zagrebu. Ponudit ću sve ono što trenutno i već duže vrijeme nedostaje Zagrebu. Za početak viziju grada Zagreba, kakav grad želimo od 2017. do 2030. godine. Ono što je Zagrebu potrebno je koncept Pametnog grada kakav već postoji u brojnim europskim metropolama pa i manjim gradovima u Europi, ali i Hrvatskoj. Želimo iskoristiti digitalne tehnologije koje će građanima poboljšati kvalitetu komunalnih usluga, povećeti transparentnost trošenja proračunskih sredstava i uključivati građane u upravljanje gradom. Samo za Pametni grad morate imati pametnu gradsku upravu.
Ove godine podržali ste zagrebačku Povorku ponosa i pridružili se povorci. Kako ste doživjeli atmosferu na Prajdu?
Povorku ponosa sam doživjela kao nešto puno više od borbe za prava LGBT osoba. Doživjela sam je kao povorku pristojne, uljuđene, otvorene i građanske Hrvatske. Atmosfera je bila odlična, toliko pozitivne energije i razdraganih lica vidjela sam još jedino na prosvjedu za nastavak kurikularne reforme. Prajd je za mene bio i odgovor na sve negativne i nazadne trendove u našem društvu i svojevrsna brana ludilu kojem smo svjedočili u posljednje vrijeme.
Vaš partner iz Narodne koalicije, predsjednik SDP-a Zoran Milanović, u nedavnom javnom sučeljavanju s Andrejom Plenkovićem izjavio je o LGBT zajednici „tko sam ja da im sudim“. Kako komentirate ovu izjavu koja je uvrijedila pripadnike LGBT zajednice? Zašto bi itko LGBT zajednici trebao suditi?
O tome što je Zoran Milanović htio reći najbolje je pitati njega osobno. Poznajem dobro Milanovića i nekako ne vjerujem da je postojala namjera povrijediti pripadnike LGBT zajednice. Smatram da se prije radi o nespretnosti pri izražavanju. Osim toga na Prajd Splitu je svojedobno došlo skora pola njegova kabineta. Mislim da je riječ o nespretnosti, a ne o namjeri da se nekoga uvrijedi , ali smatram da svi skupa moramo biti oprezniji kad govorimo o tako osjetljivim temama.
Što biste poručili Ivici Ragužu, autoru teksta Glasa Koncila koji tvrdi kako je „grijeh u svijet ušao po ženskoj neposlušnosti“?
Poručila bih mu da se ugleda na Svetog oca papu Franju. Da se ugleda na otvorenost, pomirljivost, toleranciju i širinu tog čovjeka koji u ime crkve prihvaća sve ljude i postavlja temelje suvremene i moderne crkve koja ide u korak s vremenom. Smatram da je taj tekst sramotan i da je previše čak i za Glas Koncila.
Kako ste se vi kroz političku karijeru nosili s „poslušnošću“? Koga slušate, tko je Vaš „supervizor“?
Za mene supervizor ne postoji. Postoje ljudi koje s kojima se konzultiram i čiji savjet poslušam, i to su oni ljudi kojima vjerujem jer su prema meni uvijek bili iskreni bez obzira radi li se pohvali ili kritici. To su moja obitelj, prijatelji i kolege koji su uz mene dugo vremena i čiju riječ slušam s osobitom pažnjom. Ti ljudi mi nikad nisu muljali i petljali, niti prijetvorno podilazili. Slijepa poslušnost i supervizija od vas stvara objekt politike i politika se onda bavi vama, a ne vi njom. Tako je i u životu.
Neke od istaknutih članica SDP-a priznale su kako u njihovoj stranci ima šovinizma (Gordana Sobol). Kako biste Vi po tom pitanju ocijenili HNS?
Moram priznati da se u HNS-u nikada nisam osjetila na bilo koji način ugrožena zato što sam žena, osim toga HNS je stranka koje su u povijesti vodile dvije jake žene: Savka Dabčević Kučar i Vesna Pusić. Na zadnjim, a i na ovim izborima među kandidatima HNS-a je 40-50% žena što je pokazatelj da žene u HNS-u nose politiku stranke i nisu ukras. Osim toga od 9 HNS-ovih zastupnika u zadnjem sazivu sabora čak 6 su bile zastupnice, dok smo u Vladi imali u jednom trenutku 3 ministrice i jednog ministra. Mislim da ove brojke dovoljno govore.
Je li ispunjenje kvota doista jedino rješenje koje žene može dovesti u ravnopravniju poziciju u politici?
Naravno da nije. To je više jedna palijativna ili parcijalna mjera za koju smo se odlučili kako bi se popravio omjer žena i muškaraca u saboru i dosegla kakva-takva ravnopravnost, no vidimo da se pojedine stranke toga uopće ne drže. Ono što je ključno da mi žene koje smo u politici pokažemo svim ženama, posebno mladim ženama, da je uspjeh moguć i da mogu uspjeti bez obzira ne prepreke koje pred njih postavlja patrijarhalno duštvo. Moramo naći načina kako ih zainteresirati za politički angažman, kako im prenijeti svijest o uspjehu. Moramo im na drugi način prezentirati politiku kao disciplinu u kojoj žene mogu imati veliki prostor za djelovanje, politiku koja nije bojno polje samo za momačko nadmetanje.