Organizacija VIDA (Women in Literary Arts) nedavno je objavila omjere pojavljivanja žena i muškaraca kao autora knjiga ili recenzija u književnim časopisima. Situacija je dosta porazna čak i u najeminentinijim publikacijama kao što je The New York Review of Books gdje je tekstove u 2010. godini potpisalo 79 žena i čak 462 muškarca, u Atlanticu je taj omjer 55:154, a London Review of Books broji 74 žene naspram 343 muškarca. U samo dva slučaja žene su bile brojčano nadmoćne. ‘Istina je da brojke ne lažu. No što nam zapravo govore? Znamo da žene pišu, znamo i da čitaju. Vrijeme je da se zapitamo zašto se to ne vidi iz statističkih podataka za 2010. godinu’, pitaju se u VIDA-i.
Stephen Elliott, glavni urednik web portala The Rumpus ima vrlo jednostavno objašnjenje za ovakve rezultate: ‘Problem je u tome što žene pišu manje te u manjoj mjeri pokušavaju svoje radove i objaviti’. Na portalu Bitch Media ne slažu se s tim te Elliottov stav smatraju previše pojednostavljenim jer ignorira društvenu i kulturološku uvjetovanost situacije. Više o tome pročitajte na portalu Bitch Media.
Naše mišljenje? Književni tiskani časopisi su skupa stvar, uglavnom pokrenuta od strane nacionalnih institucija ili književnih društava. A tamo gdje ima para, tamo su većina urednika ili predsjednika ili recezenata muškarci, koji se onda fino međusobno promoviraju.
