Objavljeno

Zašto djeca šute?

Dokumentarni film “Jedna od nas” redatelja Đure Gavrana na nedavno održanom 16. Zagreb Doxu osvojio je posebno priznanje žirija koji u obrazloženju navodi sljedeće: “Narativan dokumentarac snimljen empatičnom bliskošću s protagonistima, skupinom prijatelja čija 15. godišnjica mature predstavlja brutalno otkriće, trenutak sazrijevanja između nove spoznaje o čudovištima iz prošlosti i novog, mudrijeg pogleda na život.”

Brutalno otkriće koje je prethodilo proslavi godišnjice mature ono je o dugogodišnjem seksualnom zlostavljanju koje je trpjela njihova kolegica iz razreda, a svoje svjedočanstvo uputila je na razrednu mailing listu uoči priprema za proslavu. Te se godine proslava obljetnice nije održala, a Gavran je odlučio snimiti film.

Riječ je o dokumentarcu srednjeg metra koji se bavi reakcijama na spoznaju o nečemu dotad neslućenom, ali i nezamislivošću i tabuiziranošću teme seksualnog zlostavljanja djece, koji se razvio iz prvotnog redateljeva impulsa da «pismo pročita cijeli svijet» odnosno prepoznate potrebe da kao društvo osvijestimo ovaj problem.

“Od samog početka sam znao da ne želim raditi film o njenom slučaju, već o našoj nemoći da prihvatimo koliko je problem seksualnog zlostavljanja djece prisutan u našem društvu i kako se teško suočavamo s njim. Ovo je tabu tema u gotovo svim društvima, o njoj je teško govoriti, nju je teško prihvatiti, o njoj jako malo znamo. Ona je za većinu ljudi samo vijest iz crne kronike ili tema mučnog igranog filma” kazao je Gavran.

Odluka da se ovaj pedesetominutni dokumentarac bavi reakcijama na potresnu spoznaju motivirana je i željom da se izbjegne retraumatizacija žrtve. Godinu dana nakon planirane proslave mature, deset kolega i kolegica iz razreda okuplja se na večeri koju je organizirao redatelj u pokušaju da razgovaraju o pismu i ispovijesti kolegice koju je od ranog djetinjstva i cijelu srednju školu seksualno zlostavljao otac, a oni nisu ni naslućivali kroz što prolazi.

Film protječe u tapkanju oko osjetljive i bolne teme, «istine koju je teško progutati», kako glasi podnaslov filma snimljenog u jednom danu, tokom šest i pol sati. Dobar dio filma čini se da se tema neće nikad pokrenuti ni otvoriti, odvija se u napetosti koju se pokušava zatomiti redom klope, cuge, odlaska na cigaretu, small talka i nategnutih pošalica. Konačno, kad jedna od kolegica najavi svoj skori odlazak, primorani su progovoriti o nečemu stravičnom, statistički gledano svima blizu, a skrivenom te suočiti s činjenicom da su joj oni mogli biti podrška, a nisu bili.

Upravo zbog toga film prati zagovaračka kampanja. Na nju je redatelja potaknula stručna suradnica na filmu Stjepka Popović, profesorica s Medicinskog fakulteta u Rijeci koja se bavi problematikom seksualnog nasilja nad djecom. Kako u jednom intervjuu ističe Gavran, profesorica Popović kazala mu je da s takvim filmom ne može izići u javnost jer žrtve nakon njega neće nikada progovoriti, “po njezinom sudu film prikazuje tipičnu reakciju društva, koje žrtve navodi na šutnju.” Gavran se potom odlučio ne mijenjati film već osmisliti popratni sadržaj odnosno “društvenu akciju edukativnog sadržaja.”

Tako je pokrenuta kampanja u suradnji s udrugama poput Ženske sobe, Korak po Korak, Hrabrog telefona i Centra za sigurniji internet. Na stranici Jedna od nas objavljeno je dosad deset intervjua s raznim stručnjakinjama koje problematici seksualnog zlostavljanja djece prilaze iz različitih uglova: od prevencije, onih koji pružaju psihološku pomoć i SOS linija do sutkinja zagrebačkog suda za mladež i ljudi koji rade s počiniteljima u zatvoru da ne bi došlo do recidiva. Stručnjaci putem članaka i kratkih videa osvjetljavaju temu iz različitih perspektiva ne bi li pomogli zlostavljanoj djeci i mladima te pružaju razne korisne informacije i kontakte.

Usto, redatelj je uoči hrvatske premijere uputio otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu kojim apelira na uvođenje programa prevencije seksualnog nasilja u osnovne i srednje škole kao obveznog dijela školskih preventivnih programa.

Tijekom četverogodišnjeg istraživanja teme seksualnog nasilja nad djecom Gavran je okupio niz stručnjaka i stručnjakinja iz tog područja te kako navodi u pismu, saznao niz poražavajućih činjenica: svako peto dijete preživjelo je neki oblik seksualnog nasilja, u 85 posto slučajeva počinitelji su osobe bliske žrtvi, žrtvama seksualnog nasilja u prosjeku je potrebno 13 godina da progovore, 90 posto zlostavljanja ne bude nikada otkriveno ni prijavljeno, a u samo 4 posto slučajeva postoje materijalni dokazi tog kaznenog djela.

Đuro Gavran (foto: Niko Goga)

Filmom “Jedna od nas” Gavran se prvenstveno bavi onim pitanjem koje u otvorenom pismu naglašava kao najvažnije, a to je: zašto djeca šute?

Prije svega žrtve šute jer mi kao društvo ne želimo prihvatiti da seksualno zlostavljanje djece postoji i da je zastupljeno u tolikoj mjeri. Zato što na njihovo povjeravanje reagiramo nevjericom, sumnjom i propitivanjem. Zato što nam je nelagodno o tome pričati. Djeca šute i zato što često ne prepoznaju da su žrtve seksualnog zlostavljanja. Zato što prolaze kroz sekundarnu viktimizaciju dugotrajnim postupcima policijskih istraga i sudskih postupaka. Zato što sudovi počiniteljima kaznenih djela seksualnog nasilja izriču minimalne kazne. Zato što je jedini medijski prostor koji ova tema puni crna kronika, prepuna govora mržnje prema počiniteljima i osuda žrtava. Ovakvom komunikacijom ovog problema u društvu žrtvama šaljemo poruku: ŠUTI! Šuti i ne talasaj!”, piše Gavran te napominje da mnoge nevladine udruge već provode niz kvalitetnih preventivnih programa.

No, cilj kampanje, kojom se upozorava da tako važni projekti ne mogu i ne smiju ovisiti o entuzijastima u nevladinim organizacijama i pojedinim školama, je da oni postanu sastavnim dijelom školskih preventivnih programa. Konačno, ističe Gavran, za mnogu je djecu to jedini način da na vrijeme osvijeste svoju poziciju žrtve ili da osvijeste prisutnost ovog problema među svojim vršnjacima, jer samo 20 posto djece progovori o zlostavljanju unutar mjesec dana, 57 posto nakon više od pet godina, a čak 20 posto zauvijek šuti.

Nakon festivalskih premijera film svoj život nastavlja online distribucijom koja simbolično počinje 18. studenog, na Europski dan prevencije seksualnog nasilja nad djecom. Distribucija je usmjerena k populaciji maturanata koje se nadaju potaknuti da prijave svoj razred na besplatnu online projekciju filma putem stranice www.jednaodnas.com, a projekcije će pratiti Q&A sesija s autorom filma, ali i stručnom osobom iz područja prevencije seksualnog nasilja.


Povezano