U srijedu, 21. studenog u 21 sat u kinu Europa bit će prikazan dugometražni film Lesbiana: A Parallel Revolution Kanađanke Myriam Fougère.
Ovaj iznimno zanimljiv dokumentarac pripovijeda o stvaranju lezbijsko-feminističkog pokreta krajem 70-ih do njegovog završetka sredinom 90-ih.
Kroz svjedočenja aktivistica, spisateljica, filozofkinja, glazbenica i performerica iz različitih područja umjetnosti saznajemo u kakvim se društveno-političkim okolnostima rađao ovaj pokret, utemeljen na radikalnoj ideji: zasnovati novi način život potpuno fokusiran na žene.
Redateljica Lesbijane multimedijalna je umjetnica iz kanadskog Quebeca koja je i sama bila aktivnom sudionicom u rađanju američkog i kanadskog lezbijskog pokreta. Režirala je i inovativni, poetski dokumentarac o raku dojke On A Moving Path nagrađen kao najbolji dokumentarni film na Women’s Film Festivalu u Baltimoru.
Početkom 70-ih prvi je put krenula na put kamerom bilježeći stvaranje ženske kulture u malenim komunama koje su nicale diljem zemlje, od Quebeca preko Texasa do Alabame… Dvadeset pet godina kasnije Fougère se vraća po istim koordinatama, susreće stare znanice i pokušava revalorizirati povijest. Tijekom realizacije filma intervjuirala je 35 lezbijki u Kanadi i Sjedinjenim Državama.
Lesbijana je podsjetnik na vrijeme nevinosti i pionirskog zamaha lezbijskog pokreta. Kroz brojne arhivske snimke i intervjue s protagonisticama pokreta doznajemo što je sve na individualnom i kolektivnom planu bilo potrebno da se ostvari njhovog ideja zajedničkog života i djelovanje kroz dinamičnu interakciju.
U vrijeme buđenja pokreta za ljudska prava, antiratnih kampanji i feminstičkog pokreta, vlastitu priliku za djelovanje i samoorganizaciju iskoristile su i osviještene američke lezbijke, promijenivši na taj način lice modernog feminizma. Doba je to koje je prethodilo modernoj queer i LGBT kulturi, nije bilo društvenih mreža, virtualnog svemira za razmjenu ideja i druženja, pa su ondašnje lezbijke vlastito utočište pronalazile gradeći male komune u gradovima diljem SAD-a i Kanade. Diljem Sjedinjenih Država nicali su lezbijske zajednice, mali ženski mikro svijetovi u kojima se prakticirala lezbijska kultura. Američke i kanadske lezbijke počinjale su razmišljati o sebi i bivati svjesne da predstavljaju zajednicu koja posjeduje moć osobne i kolektivne promjene.
– To nam je sestrinstvo dalo osjećaj snage za činjenje promjena, osjećale smo da smo povezane sa svim ženama svijeta, izjavila je jedna od akterica filma, u namjeri da pojasni stvaranje ovog pokreta.
U filmu vidimo snimke prvih lezbijskih marševa – preteče današnjih povorki ponosa, gradnje kuća i nastambi u komunama, koncerata, izložbi, predavanja te svega onoga što se zbivalo unutar zajednice, ali i u širem društveno-političkom kontekstu.
Akterice ovog ranog lezbijskog pokreta ne dijele isti kulturološki background, neke od njih su afroameričke radnice, druge pripadnice židovske zajednice, treće visoko obrazovane bijelkinje, no sve ujedinjene pod istom zastavom – izazovom stvaranja lezbijskog pokreta u kojem mogu nesmetano komunicirati, stvarati i prakticirati život oslobođen od stege patrijarhata. Odigrale su i važnu političko aktivističku ulogu u ostalim pokretima za ljudska prava, poput prosvjeda i marševa za pravo na abortus na kojima su upravo one najglasnije agitirale.
Lesbiana: A Parallel Revolution daje nam uvid i u trvenja koja su se krajem 70-ih i početkom 80-ih zbivala unutar pokreta izdvajajući specifičnu ulogu lezbijki unutar šireg feminističkog pokreta, pa se priča se i o živahnim i ponekad zaglušujućim debatama koje su vodile na okupljanjima.
No, zahvaljujući vibrantnom i dinamičnom djelovanju ovih pionirki lezbijskog pokreta, u 80-ima su nastale mnoge supstancijalne lezbijske knjige i magazini u povijesti ove kulture. U to su vrijeme sa svojim održavanjem započeli mnogi festivali lezbijske kulture od kojih neki poput Michigan Womyn’s Music Festivala postoje i danas.
Bilo je mnogo međusobnih neslaganja unutar feminističkog pokreta, no s vremenom sam naučila da biti aktericom ženskog pokreta nije uvijek zabavno i lagodno, da to donosi mnoge konfrontacije, da može biti bolno i da se moram nositi s tim pojasnila je Louise Turcotte, kanadska filozofkinja, aktivna unutar kruga radikalnih lezbijki u Qubecu.
Film Myriam Fougère trenutno obilazi sve respektabilne svjetske feminističke i queer festivale. Ne propustite priliku da ga pogledate na njegovoj hrvatskoj premijeri na Vox Feminae Festivalu. Za one koji propuste prvo prikazivanje, ostaje još jedna prilika u kinu Europi u petak, s početkom u 17 sati.
