1. Od 1991. godine do danas, od 108 igranih filmova samo njih 6 režirale su žene.
Pa pogledajmo kojih to 6. Dva il tri filma Snježane Tribuson? Plus film ‘Zagorka’ (82′) Biljane Čakić Veselič koji je više dokumentarni nego igrani? Plus film Bobe Jelčića i Nataše Rajković ‘Ono sve što znaš o meni’ (70′) koji je napravljen sa nikakvim budžetom? ‘Vrijeme za…’ Oje Kodar iz 1993.? Ako neko zna kojih je to 6 filmova neka javi…
Iako u ukupnom sastavu filmskih djelatnika žene sudjeluju s više od 30% njihovi projekti nesrazmjerno slabije prolaze na godišnjim natječajima za financiranje filmova Ministarstva kulture odnosno, danas, Hrvatskog audiovizualnog centra. Prošle godine od 73 prijavljena dugometražna igrana projekta sredstva nisu odobrena nijednom kojeg potpisuju žene.
Bonus info: 3% novca koje ministarstvo da za filmove ide u ruke žena, izjavila je Jasenka Kodrnja. Srećko Šestan rekao je da to baš i nije istina. Žene poput Vlatke Vorkapić koja iza sebe ima more kratkih filmova svake godine dobiju uredno odbijenicu za dugometražni film. Srećko Šestan rekao je da su joj scenariji bili loši. (Vjerojatno je baš zato ona i dobitnica nagrade za 2006. za najbolji dramski tekst ‘Judith French’).
2. Sudionici/ce okruglog stola status žena u hrvatskoj kinematografiji ocijenili su alarmantnim s obzirom na nesrazmjer odnosa između predloženih i odobrenih projekata redateljica.
A Ognjen Sviličić izjavio je kako mu je žao, ali kako su te teme ženskih filmova malo… jer da bi on baš volio vidjeti da žene snimaju npr. ratne filmove.
3. Autorice bi trebale imati veću potporu od nadležnih tijela koja odlučuju o usmjeravanju financijskih sredstava za filmske projekte te se traži se od institucija koje skrbe o filmu da osmisle učinkovit mehanizam pozitivne diskriminacije.
4. Potrebno je obavezno omogućiti veće sudjelovanje žena u selekcijskim komisijama koje odlučuju o financiranju filmova s ciljem promjene premoći plošnih ženskih uloga u hrvatskom filmu.
5. Traži se od Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) da poveća kvote za financiranje debitantskih filmskih projekta kako bi redateljice dobile veće šanse.
I onda se (ne samo) Ognjen Sviličić pobunio da su kvote sasvim bez veze, jer kao je bolje ne dobiti novac, nego ga dobiti samo zato što ste žena. I kao, kakve kvote, pa nećemo valjda imati i kvote za gej ekipu, za židove, za žene? Na što je Slavenka Drakulić podsjetila gospodina Sviličića da žene čine većinu u društvu.
Ali ako ne može milom, onda će morati kvotom. Jer zar nije tužno da samo Snježana Tribuson, koja nije ni došla na okrugli stol, nije debitantica kad je riječ o hrvatskom dugometražnom filmu?
6. Traži se kontinuirani nastavak rasprave o temi udjela žena u stvaranju nacionalne filmske produkcije i neproporcionalno malih sredstava kojima nadležna tijela financiraju filmske projekte redateljica, a koja je po prvi puta otvorena na ovom Okruglom stolu.
Tekst preuzet s cunterview.net-a.
