Živim u Ulici mira, a radim u Ulici feminističkih inicijativa. Nisu daleko jedna od druge. Svog psa najradije šetam u obližnjem parku Sestrinstva. S ekipom se redovito nalazim kod Matoša, na trgu Žrtava patrijarhata, a onda veselim korakom uz pseće laveže odlazimo na trg Ženske kreativnosti i tamo osluškujemo puls grada…
Ovog se mjeseca u gradu Zagrebu događao genijalni Urban Fest. Jedan od projekata u sklopu ovog festivala bio je i projekt umjetničkog dvojca iz Njemačke, Martina Keila i Menrika Mayera – Reinigungsgesellschaft ili Preimenovanje ulica.
Ideja projekta je bila pozvati zagrebačku civilnu scenu tj. nevladine udruge da predlože nova imena ulica i tako promoviraju ciljeve i koncepte za koje se i sami zalažu.
Neke udruge koje su poslale svoje prijedloge su Centar za ženske studije, Multimedijalni institut, Bolja budućnost, Zelena akcija, Centar za mirovne studije i dr., pa je nakon nekoliko dana grad Zagreb osvanuo sa dvanaestak novo preimenovanih ulica. Pravo osvježenje bilo je proći pored naziva poput Trg preimenovanih trgova (pogodite koji je to? Trg žrtava fašizma ili Trg hrvatskih velikana ili..?), Trga obećanja, Ulice globalnih trendova i drugih inovativnih naziva koji progovaraju o problemima i težnjama stanovništva, ne samo grada Zagreba, već i cijele države.
Ipak, tužno primjećujem kako se transformativni potencijal umjetnosti skrivene u ovom projektu ipak susreo sa zabetoriranom hrvatskom svakodnevnicom, u kojoj se u zadnjih 15 godina uspio izgraditi jedino prostor medijskog i javnog ignoriranja onoga što najviše smrdi. I upravo je zato slučajnost da se najpoznatiji trg u državi, Trga bana Jelačića, preimenuje u Trg žrtava patrijarhata, gotovo ironična.
Zašto ironična?
Kada sam prvi put vidjela novi naziv Jelačićeva trga, prva stvar koja mi je prošla glavom bile su sve one žene koje su u posljednjih nekoliko mjeseci bezrazložno ubijene i nerazvijeno hrvatsko pravosuđe koje nije znalo spriječiti njihove tragedije. I dok je ovih dana Ana Magaš nepravedno dobila 8 godina zatvora jer je u borbi za opstanak ubila muža koji ju je ‘lagano držao za vrat’ (!), sjećam se da žrtve patrijarhata nisu samo žene koje su doživjele rodno nasilje, već sve/i mi jer živimo u svijetu u kojem vladaju “muška” pravila igre.
A ako netko misli drugačije – evo nekoliko statističkih podataka koje, na žalost, dokazuju suprotno…
Dakle, prema statistikama UN-a žene obavljaju: 67% svjetskog rada, zarađuju 10% svjetskog dohotka, vlasnice su 1% svjetskog imetka, obavljaju 15% direktorskih i upravnih poslova, zarađuju 20-50% manje za jednak rad nego muškarci, čine 70% nepismenih u svijetu, od 1.3 milijarde ljudi koji žive u potpunom siromaštvu 70% su žene.
U Europskoj uniji žene obavljaju 80% kućanskih poslova, čak i ako su zaposlene izvan kuće, provode dvostruko više vremena u brizi oko djece nego muškarci, za isti posao su plaćene 25% manje nego muškarci i 98% žrtava obiteljskog nasilja su žene.
Dok će neki će reći da su to samo statistike, ja ću zaključak ostaviti samim čitateljicama/ma ovog e-zina, a svim djevojkama i ženama želim uputiti srdačan poziv na druženje u Parku sestrinstva! Vidimo se tamo!
