Objavljeno

The End of the Fucking World – serija o anksioznom tinejdžerstvu

Tv serije posvećene tinejdžerskim patnjama: anksioznim djetinjstvima i mladostima definitivno su veliki hit na popularnim stream servisima poput Netflixa, HBO-a i ostalih. Premda ova tema nije nova, protagonisti i protagonistice ovih djela značajno su drugačiji od onih koji su se pojavljivali desetljeće ili dva ranije, kada se u ovom žanru još reflektirao određeni optimizam, a prilike u zapadnim demokracijama nisu tako snažno mirisale na katastrofu.

Jedan od najzanimljivijih novih serijala s temom teen angsta svakako je britanski The end of the fucking world.

Prva sezona serije (u formatu od osam epizoda) prikazana je u listopadu 2017. godine na postaji Channel 4 u Velikoj Britaniji, da bi početkom 2018. svih osam epizoda bilo objavljeno na Netflixu. Nakon popriličnog uspjeha koji je diljem svijeta polučio armijom fanova, druga sezona izašla je u studenom prošle godine, a kvalitetom scenarija i režije nimalo ne zaostaje za prvom, dapače – odlazi i nekoliko koraka dalje.

Ova britanska crna komedija i drama bazirana je na istoimenom grafičkom romanu Charlesa Forsmana nastalom 2013. godine. Autoru serije Jonathanu Entwistlu dugo je trebalo da posloži sve kockice ovog projekta: još 2014. snimio je na temelju Forsmanovog predloška kratki film s glavnim glumcima Alexom Lawtherom i Jessicom Barden koji se kasnije pojavljuju i u serijalima.

Priliku da se pozabavi scenarističkim prijenosom stripa u tv seriju dobila je 2017. nadarena britanska glumica i scenaristica Charlie Cowell koja je u scenariju ostavila glavne likove i temu, no seriju je u određenim detaljima odmaknula od grafičkog romana, o čemu možete pročitati ovdje.

TEOTFW koriste jedan od najuzbudljivijih tropa u filmskoj povijesti u kojem se lako poskliznuti: ljubavnici – odmetnici u bijegu, samo su ovog puta u pitanju tinejdžeri iz disfunkcionalnih obitelji iz redova niže srednje klase.

James je tinejdžer koji za sebe misli za je psihopat: ne uklapa se u svoje okruženje, a od osme godine počinje mučiti i ubijati životinje. U školi upoznaje buntovnu i socijalno neprilagođenu Alyssu. Zbliže se i odlučuju zajedno pobjeći nakon što James ukrade očev auto. Ono što slijedi je vrtoglavi roadtrip u kojemu se nasilne i krvave scene izmjenjuju s romantičnim i eskapističkim prizorima, dvojac se zbližava i upada u sve veće nevolje, buntovne tinejdžerske maštarije ostvaruju se u svojem najbrutalnijem obliku. Sve to prati lista slatko-gorkih glazbenih brojeva sastavljena uglavnom od zaboravljenih američkih kantautora/ica iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća poput Nancy Wilson, Bernadette Carroll, Billyja Furyja, Rickyja Nelsona, Boba Dylana, ali i novijih poput SoKo ili Bena McKelveyja. Posebna poslastica su kratki akustični songovi koje je posebno za seriju skladao Blurovac Graham Coxon. Gotovo sve važne scene uvezene su s nekim glazbenim brojem jer glazba je i ovdje, kao i u nizu suvremenih serija i filmova, važan dramaturški element koji pogoni radnju i cjelokupni dojam podiže na višu razinu.

U drugoj sezoni likovi se suočavaju s posljedicama svojih zločina i prijestupa: anksioznošću, depresijom, ranjivošću i tjeskobom. I dalje pokušavaju pobjeći od svoje prošlosti, no jedno i drugo nalaze se u mučnoj potrazi za organskim, stvarnim emocijama. Ovaj put to pokušavaju postići bez nasilja nad sobom i drugima, kroz teške i naizgled nesavladive lekcije.

Charlie Covell je osmislila žive, višedimenzionalne likove koji u drugoj sezoni pokazuju cijeli spektar vlastitih osobnosti i unutarnjih borbi, ali uvodi i treći – lik Bonnie, još jedne društvene otpadnice, mlade crnkinje koja odlazi u potragu za Jamesom i Alyssom u namjeri da im se osveti za ubojstvo dr. Kocha, nasilnog profesora i silovatelja prema kojemu je razvila fiksaciju, a koji seksualno iskorištava maloljetne studentice i snima ih.

U svijetu u kojemu političke elite uništavaju socijalnu državu, u kojemu su muškarci prisiljeni živjeti toksične maskulinitete, James je izgubljen i dezorijantiran u svojoj potrebi da pronađe vlastito mjesto u društvu. Užasnut je toksičnim ritualima koje nameće njegova disfukcionalna veza s Alyssom, jedini odnos do kojeg mu je doista stalo, no ne zna kako da ga učini izvorom ugode i nježnosti. Odnos Alysse i Jamesa u drugoj sezoni serije posjeduje zanimljivu dinamiku: ona preuzima odgovornost i donosi odluke u opasnim situacijama, dok on ustraje na odnosu i komunikaciji. Njegova ranjivost, njezine provale bijesa: stalne izmjene brutalnosti i dirljivosti iznesene su od strane scenaristice i glumaca s mnogo pažnje i dobre mjere. Rodne uloge su uspješno zamijenjene, no to još ni izbliza nije garancija savršene romanse.

U drugoj sezoni Kraja jebenog svijeta dobivamo cjelovitije psihološke portrete glavnih likova, crna komedija Jonathana Entwistla i Charlie Cowell na trenutke precizno zarezuje kožu patrijarhata i svoje likove smješta u stvarni svijet u kojemu ih čekaju loše plaćeni poslovi i sav užas društvene nepravde u kojoj oni sa slabijim ekonomskih zaleđem bivaju neprekidno eksploatirani od strane sustava kojim upravlja teror kapitala i tržišta.

Svo troje glavnih likova u drugoj sezoni bori se za iskupljenje od traumatskih tereta i matrica koje su dobili od svojih roditelja, shvaćajući polagano da se nalaze na istoj strani, da bi solidarnost i nježnost trijumfirala u samom finalu.

Najveću zaslugu za uvjerljivo napisane likove i priču ima scenaristica Charlie Cowell koja je scenaristički zanat pekla u suradnji s Russelom T. Daviesom, producentom i scenaristom eponimne serije Queer As Folk, o tri gay muškarca iz Manchestera. Kasnije se pojavila kao jedna od scenaristica u seriji Banana, snimljenoj 2015. godine u kojoj je prikazan život LGBT zajednice u Manchesteru. Lezbijski, gay i queer likovi u posljednjim su godinama sve prisutniji u filmskom i televizijskom sadržaju. Nakon velikog globalnog uspjeha sa serijom The end of the fucking world, Cowell je dobila nove prilike, ovog ljeta započet će snimanje nove Netflixove serije Kaos, bazirane na grčkoj mitologiji, u kojoj će pokušati spojiti svoj talent za crni humor s atmosferom iz Game of Trones. Imamo razloga nadati se da će mit o Orfeju i Euridici u interpretaciji Cowell još dosljednije preispitati teme obitelji, rodnih i politika moći.


Povezano