Film Odrastanje („Scheme Birds“), u režiji švedskih autorica Ellen Fisk i Ellinor Hallin, ovog će tjedna biti prikazan u programu The Best of the Rest ovogodišnjeg Zagreb Doxa.
U škotskom gradu Motherwellu, u kojem se radnička klasa nikada nije oporavila nakon zatvaranja čeličane 1997. godine, mladi ljudi nemaju baš mnogo prilika. Te 1997. rođena je i Gemma, iz čije je perspektive ispričana priča o odrastanju, puna psovki, alkohola i tuča, ali i ponekog lijepog trenutka. Za Gemmu i njezine prijateljice iz kvarta čini se da su jedine opcije da završe u zatvoru ili trudne. No Gemma i ne pomišlja na odlazak, za razliku od svojih roditelja, koji su otišli dok je bila beba ostavivši je s djedom. U toj ponekad mučnoj sredini punoj nasilja djed je taj koji joj pomaže kanalizirati gnjev i frustraciju učeći je boksati i objašnjavajući joj osnove utrkivanja golubova. No kad se, nedugo nakon što Gemma rodi sina, dogodi tragedija u njezinom krugu prijatelja, Gemma će morati preuzeti stvari u svoje ruke.
Kratak je ovo sadržaj dokumentarnog filma „Scheme Birds“ koji je na prošlogodišnjoj Tribeci dobio nagrade za najbolji dokumentarni film i najbolju debitantsku režiju dokumentarnog filma.
Filmska ekipa prati grupu škotskih teenagera i teenagerica iz niže radničke klase i njihovo odrastanje u škotskom gradu Mothersville-u. Gemma i njezini vršnjaci su od rođenja okruženi nasiljem i borbom, u sredini u kojoj odrastaju komunicira se uglavnom šakama, a pojam zabave vezuje se za zabavu, droge i delikvenciju. No, baš poput golubova Gemminog djeda, mladi odlaze iz obiteljskog gnijezda i pokušavaju kreirati vlastiti život po prvi put, noseći se s greškama i teretima koji su za njih preteški odrastajući kroz posljedice svojeg neiskustva. U filmu vidimo kako doista izgleda odrastanje u gradu razorene industrije, prepunom vršnjačkog i obiteljskog nasilja, te raznih vrsta neprilika koje pred mlade postavlja društvo u kojemu su najveće vrijednosti novac i kapital.
Mnogo je toga lijepog i dojmljivog u ovom filmu: ne samo znalački tretman protagonista i fina dramaturgija priče, Fisk i Hallin uspijevaju pokazati empatiju i duboko razumijevanje ljudi koje snimaju. Film je garniran spotovskim slow motion kadrovima kojima kroz grubo i nasilno okruženje, loše uvjete života i besperspektivnost vidimo zanos teenagerstva. Vizualno je to i estetički lirično snimljen život uhvaćen u totalitetu: eskapizam teenagera u Motherwellu ima slatko-gorak okus, dok autorice pritom me zaboravljaju graditi snažan ženski lik Gemme koja svijet oko sebe vidi bez ružičastih naočala, boreći se s ograničenjima koja joj zadaje njezina obiteljska povijest i klasno podrijetlo. Ona je karizmatična i svoja, za svoje godine prilično svjesna društva u kojemu živi.
Alat promjene biva prerano roditeljstvo, sve u pokušaju da se ostane „izvan frke“ i dalje od zatvora, da se preživi i ostane na nogama u socijalnom okruženju u kojemu vladaju nasilje i zakon jačega. Borba se nameće kao jedini način preživljavanja škotskih teenagera.
Režija je od početka do kraja ove filmske priče fokusirana na odnose Gemme sa ljudima u njezinom okruženju: djedom, prijateljicama, dečkom, djetetom. Vidimo kako se zabavlja, zaljubljuje, trenutke njezine tjeskobe i očaja koji se izmjenjuju s onima nade i nevine vjere u bolju budućnost. Film bilježi važne promjene u životu glavne protagonistice, riječ je o tri godine u njezinom životu, no ne bilo koje, već o vremenu u kojemu ulazi u ljubavni odnos, osamostaljuje se i postaje majkom. Gemma je i glavna naratorica radnje, što filmu daje priličnu sugestivnost: njezin je glas elektriziran njezinom realnošću, ali skuliran.
„Scheme Birds“ na uvjerljiv i topao način pripovijeda o obespravljenoj radničkoj klasi u nastajanju, obilato koristeći „cinema verite“ snimanje. Ono je što je doprinijelo da film u cjelini bude ovako estetski zaokružen je izrazito pažljiv tretman zvuka i glazbe. Eksperimentalni pristup dizajnu zvuka doveden je do vrhunca u trenutku kada čujemo kako se miješaju bebin plač i elektronička glazba. U pitanju je trenutak u kojemu život Gemme i njezinog dečka Pata potapa okrutna realnost, dočekuju ih posljedice njihovih izbora i njihove se nade i planovi urušavaju. Događaji koji slijede do krajnosti mijenjaju sve protagoniste.
„Loše iskustvo koje je iz ovog proizašlo, nakon svega može donijeti dobro“, kaže majka mladića koji je jedva preživio teške ozljede nakon premlaćivanja u gradskom parku. I sama glavna protagonistica prihvaća izmijenjene okolnosti i nastavlja dalje, s jednakom borbenošću i tvrdokornom nadom u bolji život. Scheme Birds je vjeran prikaz nove generacije teenagera iz britanske provincije rođenih 90-ih i početkom 2000-tih, žrtava politika Margaret Thatcher i vladavine lijevo liberalnih politika poput one Tonyja Blaira.
Fascinira, no pomalo i zbunjuje blizina i povjerenje što ga je snimateljsko-autorska ekipa uspjela postići sa svojim protagonistima. Kamera ulazi duboko u njihov privatni prostor: snima ih dok spavaju, vode intimne razgovore, donose teške odluke, suočavaju se s porazima… No, teškim temama i teretima klasnog podrijetla koje protagonisti vuku za sobom, režijsko-snimateljski tim prilazi bez osude i moralizatorstva: s okom otvorenim za humor, tragiku i nježnu huliganštinu škotskih teenagera. Vizualni stil i estetika režije švedskih autorica s pravom je u nekima od recenzija uspoređen s pristupom autor_ica poput Kena Loacha, Andree Arnold i Lynne Ramsay.
Ne manje važno, tu je i sjajna glazba – soundtrack filma u kojemu se, između ostalih, pojavljuju i pjesme škotskog hip-hop glazbenika Darrena McGarveya.
Film „Odrastanje“ na Zagreb Doxu pogledajte u srijedu, 7. listopada, s početkom u 17 sati, u Teatru @TD.
