U programu Velikih 5 na ovogodišnjem je ZFF-u prikazan španjolski film Uspavanka, a riječ je o debitantskom ostvarenju redateljice Alaude Ruiz de Azúe posvećenom odnosu između majke i kćeri – koja je i sama nedavno postala majka.
Nakon poroda, Amaiju nova životna uloga počinje koštati svih onih dotadašnjih. Tek što počne učiti kako brinuti za novorođenče, partner Javi će je obavijestiti da preuzima novi poslovni projekt¸, zbog kojeg će neko vrijeme biti izvan Madrida. Izgubljena, premorena od brige za dijete i zabrinuta za odnos s Javijem, protagonistica se odlučuje vratiti svojoj freelancerskoj karijeri, no ubrzo shvati da će i profesionalni dio života neko vrijeme morati patiti.
Prvi dio filma odvija se uglavnom u stanu, gdje poput muhe na zidu pratimo Amaijine emocionalne mijene, što pospješuje proces zbližavanja gledateljica s protagonisticom. Svedena tek na funkciju majke, Amaia doživljava emocionalnu krizu te se na neko vrijeme vraća roditeljima u Baskiju. Taj povratak mjestu odrastanja označava početak drugog dijela filma, u kojem će se protagonistica nanovo upoznati i zbližiti sa svojom majkom Begoñom.
Iako se Amaia nalazi u središtu radnje, može se reći da je temperamentna Begoña najslojevitiji lik; ona je control freak, više puta prikazana na rubu živčanog sloma, nositeljica je najduhovitijih momenata filma, a istovremeno predstavlja najčvršću figuru u obitelji. Posebno je zanimljiv detalj njezine ljubavne afere iz mladosti do koje je došlo zbog odsustva supuga Konda. Njihov brak djeluje kao slika hipotetičke budućnosti između Amaije i Javija koji je, baš kao i Kondo, sve obiteljske dužnosti prenio na partnericu, koja usvaja životne obrasce svoje majke.
Tek što se nanovo povežu, Begoña se razboli, a sve obaveze padaju na Amaiju. Dakle, tijekom Begoñine bolesti najznačajnija je promjena dinamike unutar obitelji. Nakon što najsnažniji lik izgubi svoje sposobnosti, ostali članovi obitelji primorani su prilagoditi se novim funkcijama, a tu je posebno zanimljiv Kondo koji djeluje kao da neće biti u stanju živjeti bez Begoñine pomoći. Nekoliko mjeseci nakon što je rodila i tek se počela snalaziti u novim izazovima, Amaia postaje i njegovateljica svoje majke, a njezinom smrću preuzima ulogu njegovateljice obitelji. Znakovit je i originalni naziv filma, Cinco Lobitos, preuzet iz španjolske narodne uspavanke o majci vučici koja sama brine za svoje mladunce.
No, pomalo je razočaravajuće što film sugerira da je jedino rješenje za snalazak u majčinstvu prihvaćanje usidrenih obiteljskih postavki patrijarhata. Naime, lik Begoñe obilježen je traumom i frustracijom za koje se da naslutiti kako su prizašle iz dugogodišnjeg toksičnog odnosa sa suprugom, a Amaia unatoč – očiglednom primjeru disfunkcionalnog braka – pristaje na suživot s Javijem. Uspavanka djeluje poput neke vrste reality checka, informativne knjižice o tome što majčinstvo doista sa sobom donosi, lišeno idiličnih društvenih uvjerenja. No, to uglavnom vrijedi za prvi dio filma, koji najsurovije prikazuje samoću, stres i napor s kojim se moraju nositi brojne mlade majke, dok je u drugom dijelu filma naglasak na odnosu između majke i kćeri.
Na trenutke izrazito emotivna i potresna, Uspavanka ipak završava u pozitivnom tonu – Amaia prihvaća majčin odlazak i vraća se svom starom životu u Madridu, sa starim partnerom. Ipak, njezina se transformacija vidi tek na planu majčinstva, a s obzirom na to da je prvih pola sata filma okupirano nimalo zahvalnim položajem mlade žene nakon što rodi dijete, nešto društveno angažiranijeg rješenja i smjelosti u vidu glavnog lika prilično nedostaje.
