Objavljeno

Ploviti do oceana i novih kontinenata

Brodski dnevnik zbirka je kratkih stripova Korine Hunjak koju je 2023. objavila udruga Hrvatski autorski strip. Izdavačka djelatnost ove udruge, koja na razne načine podupire razvoj domaće strip-scene, izuzetno je bogata pa je u svega tri godine izdala niz strip-albuma domaćih autora – Mzungu Luka Domagoja Rapčaka, Cvijeće na raskrću i Ljubav i cigarete Tihomira Matijevića, Trilogija od bezvremena do nevremena i Okus pepela Dušana Gačića, Janzin Jana Škrinjara, 24satne priče Marka Dješke, Srednjovjekovne fantastične priče Željka Ivančića, Dnevnik snivanja i filozofiranja potpisnice ovog teksta, te nekoliko broja strip-časopisa Prefiks koji donosi premijerne stripove lokalne strip-scene.

Korin(a) Hunjak jedna je od članova ove udruge i urednica Prefiksa, te podjednako sudjeluje u stvaranju scene kao i u kreiranju svojih stripova. Ono što u cijeloj toj priči posebno veseli jest činjenica da je u pitanju mlada autorica koja je svojim stvaralaštvom opovrgnula tragikomična proročanstva o stripu kao mediju za koji se nove generacije ne zanimaju. Korin(a) Hunjak je, uz Jana Škrinjara, Mihaela Bađuna, Nikolu Čižmešiju, Mihelu Erceg, Anamariju Kvas, Agatu i Apoloniju Lučić najistaknutije ime nove generacije strip-autorica, koja je o stripu naučila sve što je o njemu potrebno znati – i kako se crta, režira, stvara stilistički koherentna cjelina i kako se u stripu zauzima jasan autorski diskurs.

Razvoj njenih kompetencija dolazi iz više izvora – Korin(a) je posjećujući mamu na njenom radnom mjestu, kiosku, pročitala jako puno epizoda serijala Dylan Dog, a kompjuterske igre koje su obilježile identitet njene generacije bile su tek polazište za brojne crteže. Svoje likovne vještine razvila je studirajući na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje se i zaposlila kao asistentica i taj ju je fakultet dodatno usmjerio u pravcu stripa. Odradila je rezidencijalni boravak u Angoulemeu, gdje je kroz susret s velikim rasponom stripovskog autorstva primila odlično doziranu injekciju inspiracije. Igrice, Bonelli, akademsko obrazovanje i najveća europska meka stripa slili su se u jedan tok, dovoljno velik da se njome može ploviti i doći do oceana i novih kontinenata; slili su se u iskustvo iz kojeg je nastao Brodski dnevnik.

No, kada otvorimo kazalo njenog izdanja vidimo kako je ključnu ulogu u nastanku ovog izdanja odigrala i hrvatska scena stripa, jer su stripovi objedinjeni u Brodskom dnevniku nastali za izdanja koja su tiskana na domaćem terenu – OHOHO Zine, Strip-Prefiks, Komikaze, Femicomix, Strop, Fibrin Godišnjak, strip-album Migracije – Hommage Dragutinu Trumbetašu. Uz njih, u kazalu se ističe i doprinos programa poticanja vizualnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i manifestacije 24satno crtanje stripa koje se već 14 godina unutar scene organizira u brojnim hrvatskim gradovima.

Imago

Sve ove okolnosti dovele su do toga da u Brodskom dnevniku, na putovanju života, pogonjena jedrima punima svoje kreativnosti, Korina otkriva nove horizonte. Dnevnik čuva spomen na plovidbu mirnim morem, ali i plovidbu po uzburkanim valovima njena života povezanog na razne načine s vremenom i prostorom u kojem živi. Svaka od „bilješki“ s tog putovanja je strip, stilski različit od svih ostalih. Jedino što je zajedničko svim ovim „brodskim zapisima“ jest da su kratki, osobni i da Korina u njima nastupa kao direktna naratorica, uživajući podjednako u promišljanju tema koje su je okupirale i u istraživanju samih žanrova i pripovjedačkih tehnika.

Prvi u nizu kratkih stripova nazvala je Derive, referirajući se na stvaralačku metodu koju je Guy Debord osmislio povezujući stvaralački proces uz kretanje kroz različite ambijente. Korina ovu strategiju primjenjuje na ulicama Rijeke, u ambijentima koje prikazuje realistično, jednako kao i svoj lik koji hoda gradom noseći sa sobom crtaći blok. Po dolasku na riječku rivu, glavna junakinja iz sveske trga crteže koji su tragovi njena postojanja i baca ih u more, pitajući se „koliko ima smisla ostavljati značenje iza sebe kad sve nestaje a vrijeme se iz partera smije našoj predstavi“.

U ovom stripu, koji je gotovo pa Korinin umjetnički statement, na trenutak djeluje kao da se autorica lomi zbog uzaludnosti svog stvaralaštva, no ipak zaključuje da mogućnost komunikacije kroz umjetnička djela opravdava njihovo postojanje, svjedočeći o „tragovima iskrenosti“ umjetnika koji su kroz svoja djela doprijeli do nje i nadajući se da će istim putem i sama doprijeti do drugih.

Iza ovog slijedi sjajan primjer za ovu tezu – stilski posve različit, razigran stripovski eksperiment pod nazivom Imago u kojemu Korina dizajnira likove koristeći iskustva slikarstva geometrijske apstrakcije. Vješto koristeći govor ljudskih i geometrijskih tijela te simboliku rekvizita, u stripu je bez teksta uspjela ispripovijedati složenu priču o prihvaćanju (vlastite i tuđe) transrodnosti. Korin(a) u medij stripa donosi brojne političke teme koje okupiraju mlade ljude i time i kod publike koja se bavi aktivizmom svih vrsta budi interes za strip.

Gremo na jedan veli, veli brod

Strip Gremo na jedan veli, veli brod također je na tom tragu – nastao je u sklopu radionice Migracije – Hommage Dragutinu Trumbetašu i u tim okvirima ispripovijedao je priču o današnjim migrantima. Korin(a) njihov položaj povezuje sa iskustvima hrvatskih migranata čija je svjedočanstva pronašla u knjizi Ervina Dubrovića Merika – iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880. – 1914. i na taj način nas senzibilizira za probleme suvremenih migranata, potičići nas da u svojoj glavi izbrišemo granicu između pojmova „mi“ i „oni“.

Immaculate Taint je također nastao u sklopu stripovskog natječaja, ovaj put na temu slavenske mitologije koju je 2011. zadao OHOHO-zine. U stilizaciji likova i korištenju linijskog rastera Korina je stvorila djelo blisko klasičnom stripu koje djeluje kao uvodna pilot-epizoda fantastične sage čija je glavna junakinja žena-vrač. Već na ovom mjestu u albumu jasno uočavamo kako autorica bez obzira na žanr i stil stripa konzistentno govori kroz korištenje takozvanih rekvizita. Detaljima u scenografiji i kostimografiji (vjenčići u kosi, sušenje odjeće na štriku i kupanje u drvenom koritu) te aluzijom na borbu protiv bolesti koju je suvremena medicina uspješno pobijedila, radnju ovog stripa vješto je smjestila u prošlost i u ambijent u koji pripada.

Vremenska distanca osobitost je i stripa Rubedo​*​ u kojem je autorica radnju smjestila na Mars u 2648. godinu. U ovom stripu kombinira suvremenu tehnologiju s kršćanskom ikonologijom, pa se u njemu spominje uzašašće u Cloud u kojemu su ljudi konverzijom svijesti u nule i jedinice dosegli besmrtnost. Društvenu angažiranost koja je prisutna u mnogim njenim stripovima Korina ispoljuje dodajući u ovu priču podatak da je tehnološka simulacija raja u kojem nema gladi i boli dostupna samo privilegiranima. Primjenjujući estetiku kakvu ranije nije koristila, autorica još jednom daje do znanja kako je zanima stalno otkrivanje novih crtačkih cjelina koje, iako se prvi puta susreće s njima, djeluju zrelo u svakom detalju, od odabira vrste linija i palete boja preko dizajna ambijenata i kostima, sve do stilizacije fizionomije i odabira odgovarajućeg fonta.

Još jedno vješto spajanje kršćanske mitologije s novim temama aktivističkog predznaka vidljivo je i u stripu Ja, država. Riječ je o djelu nastalom za potrebe natječaja na temu “Subverzija,” ponovo u okviru OHOHO-zina. U njemu Korina borbu dobra i zla prikazuje kao borbu vojske naoružanih anđela s gomilom golorukih demona. U jednom se trenutku anđeli pretvaraju u oklopljene policajce koji se, zastupajući lažnu pravednost, bore protiv demoniziranih prosvjednika pokreta #BlackLivesMatter. 

Kreativnost i neočekivani obrat kao osobine Korininog rada prisutni su i u stripu Cijeli svijet je kao luk. Strip je nastao na 24satnom crtanju stripa, manifestaciji koja je zamišljena kao vježba koncentracije, ali i kao igra koju je Korina odvela u neočekivanom smjeru, kombinirajući stilizaciju tipičnu za slikovnice s iluzijom udaljavanja kamere koja se pravocrtno, ne mijenjajući rakurs, kreće unazad. Na taj je način u stripu kreirala iluziju malih jedinica prostora, koje su, kako to sam naslov kaže, slojevite poput ovojnica glavice luka. 

Dva je najsamotniji broj

Dva je najsamotniji broj nastao je za potrebe natječaja na temu “Ljubavni trokut” u okviru OHOHO-zinea i prvi je strip u ovom albumu koji koristi dijaloge. Kroz njih otkrivamo kako je iluzorni prostor video igara jedino sigurno mjesto za podizanje obitelji u postapokaliptičnoj stvarnosti junaka ovog stripa. Dodatni bonus čine maleni duhoviti twistovi, poput onog u kojemu na samom početku stripa junakinja kaže: „tebi je ovo bila samo igra“, ostavljajući dojam da je riječ o izigranom partnerskom povjerenju.

Ceruelan (franc. duboka plava boja, azur) od svih priča djeluje najosobnije i fascinira svježinom dizajna i čistoćom crteža, u kojemu autorica kaže kako je preplavljuje “osjećaj da će se iscuriti iz svog tijela, izliti na ulice, uteći u kanalizaciju i otplutati do mora”.

Motiv vode prisutan je i u stripu Otok, dok se strip Dragi Tata (jednako kao i Migrations) u ovaj niz uklapa utoliko što se doima vrlo osobnim. Strip prikazuje autanje sina pred ocem, a perspektiva djeteta, odnosno donji rakurs prisutan je i u sljedećem stripu ovog albuma pod nazivom Nije dobro ali u kojemu je kroz infantilan crtež prikazan mali čovjek koji, svjestan svoje nemoći, odluči uživati u malim životnim radostima. Sličnu ideju sadrži strip Rutina i srcobolja, iako je po likovnosti, režiji i tematici očito namijenjen starijoj publici.

Imaš li kada osjećaj još je jedan likovno fascinantan stripovski eksperiment. U njemu je poetična misao raspoređena u kadrove koji ne sadrže klasičnu naraciju, već djeluju kao niz ilustracija na kojima se kroz kreativni lettering predočava kako misao prelazi iz jedne u drugu dimenziju, iz linearnog u verbalno.

Na tom tragu je i Rođendan, likovno najupečatljiviji strip koji na vrlo hrabar način kombinira apstraktan i realističan crtež, a čiji rezultat sjajno ilustrira zvuk koji u scenariju igra važnu ulogu.

Posljednji u nizu stripova albuma, To dolazi u valovima, djeluje najzrelije u svim segmentima koji obilježavaju Korinin rad. U njemu se kombinacijom simbola (emotikonom smajlića) i stilizirane figuracije kakvu viđamo u slikovnicama za djecu govori o napadima anksioznosti skrivenih iza maski lažnog optimizma i vedrine.  

Svih 18 naslova na 150 stranica ovog albuma nastali su u svega četiri godine bavljenja stripom, pa svjedoče o velikom talentu Korine Hunjak i njenoj gotovo religioznoj posvećenosti ovom mediju. Od njenih prvih radova do današnjeg dana prošlo je relativno malo vremena, a ona iza sebe već ima pregršt ostvarenja koja su se s lakoćom uklopila u raznovrsne uredničke koncepcije. Odlukom da ih objedini zaokružila je kratak ali plodan period svojeg stvaralaštva. Zahvaljujući raznolikosti i slojevitosti ovih stripova poželimo ih nakon prvog čitanja pročitati barem još nekoliko puta kako bismo uživali u proučavanju svih majstorski upotrebljenih narativnih sredstava stripovskog medija.

Ako na temelju dosadašnjeg rada Korine Hunjak trebamo predvidjeti budućnost hrvatskog stripa, sigurno je da se trebamo veseliti svemu što slijedi u idućim desetljećima.


  1. ​*​
    Rubedo je latinska riječ koja u doslovno prevedena znači “crvenilo,” a kojom su alkemičari nazivali četvrtu i posljednju veliku fazu u svom magnum opusu.

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano